tag:blogger.com,1999:blog-67820580126965509852024-03-14T03:22:41.283-07:00Edin Urjan KukavicaAnonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.comBlogger45125tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-82426982241858132712019-01-16T06:40:00.000-08:002019-01-16T06:40:15.069-08:00Edin Urjan Kukavica za Novinsku agenciju Patria: Nacionalizam se protivi i biologiji čovjeka<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #333333; font-family: "Open Sans", sans-serif; font-size: 14px; margin-bottom: 10px;">
<span style="box-sizing: border-box; font-size: 18px;">Osim činjenice da se nacionalizam protivi zdravom razumu činjenica je i da se protivi zdravoj biologiji – ako se već uspije i definirati „šta je to'“ postavlja se pitanje: „Je li uopće moguće naći potpuno čistokrvnog(?!) pripadnika jedne nacije?“</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #333333; font-family: "Open Sans", sans-serif; font-size: 14px; margin-bottom: 10px;">
<span style="box-sizing: border-box; font-size: 18px;">Nacionalizam u Bosni i Hercegovini svoju je konačnu banalizaciju doživio u vidu dva dva dezintegrativna politička projekta maskirana u političke stranke / partije / zajednice (SDS-SNSD i HNS-HDZ) koji, ispunjavajući vlastite interese realiziraju teritorijalne aspiracije mentora sa Istoka i Zapada (Srbije i Hrvatske) i jednom pokretu za kulturnu i vjersku autonomiju muslimana (SDA) koji se u međuvremenu iz materijalno zainteresirane skupine pretvorio u porodično-familijarnu udrugu osmišljenu da na temelju navodne i prividne zaštite (sve)bošnjakih interesa uspostave oligarhijski sistem u kojemu je osobni / porodični / stranački interes na prvom, a svi ostali na nekon nepostojećem drugom mjestu. Istina, isto bi se s malim ogradama moglo reći i za prva dva spomenuta pseudopolitička bloka. Taj „nacionalizam“ svoju je konačnu demistifikaciju doživio na izborima 2018. (sve)hrvatskim lamentiranjem zbog neulaska D.Č. u Predsjedništvo BiH i očajem SDA i panikom B.I. zbog odbijanja njihove kao srp „pružene ruke“ za formiranje široke ideološke(?!) koalicije.</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #333333; font-family: "Open Sans", sans-serif; font-size: 14px; margin-bottom: 10px;">
<span style="box-sizing: border-box; font-size: 18px;">Samo potpuno lud, ekstremno neinformiran i dosljedno zlonamjeran čovjek mogao bi ustvrditi da je u ovoj zemlji, Bosni i Hercegovini, bilo šta ispravno poredano, dobronamjerno veleučinjeno u cilju demokratizacije društva i države i / ili zamišljeno i provedeno u ime općeg dobra ili makar na sreću i radost osviještenih naroda i nacija.</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #333333; font-family: "Open Sans", sans-serif; font-size: 14px; margin-bottom: 10px;">
<span style="box-sizing: border-box; font-size: 18px;">Sve što se (u) ovoj zemlji i njenim stanovnicima čini čini se u ime partije, za dobrobit očeva (i majki) naroda i nacija i u korist nekolicine materijalno zainteresiranih okupljenih i tijesno zbijenih uz skute oca i majke. To što su svima puna usta Bosne i Hercegovine, patriotskih i drugih fraza i floskula i pozivanja na otriježnjenje, osvještenje i druge vidove zajedničkog nastupanja – nismo toliko naivni – samo je još nekoliko manifestacija najgnusnijeg licemjerja ali i one surove ali i istinite Radovićeve: <em style="box-sizing: border-box;">Kad lopovi počnu da brane ono što su stekli, neće biti ljućih boraca za poštenje, a protiv lopova</em>.</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #333333; font-family: "Open Sans", sans-serif; font-size: 14px; margin-bottom: 10px;">
<span style="box-sizing: border-box; font-size: 18px;">Što bi rekli, sve u svemu, ni ovi izbori nisu donijeli ništa novo... gledamo i slušamo nekoliko puta pregledane i preslušane reprize i <em style="box-sizing: border-box;">remake </em>serije sa lošim scenarijem... uloge su malo promijenjene i zamijenjene ali su glumci i glumice uglavnom isti i nemam osjećaj da će se u narednih dvije, tri godine, do one (pred)izborne bilo šta promijeniti ni nagore, a kamoli nabolje.</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #333333; font-family: "Open Sans", sans-serif; font-size: 14px; margin-bottom: 10px;">
<span style="box-sizing: border-box; font-size: 18px;">Bilo kako bilo, vrijedi skrenuti pažnju na nekoliko činjenica iz predizbornog i postizbornog perioda tek da ne bi bilo da smo svi toliko blesavi da nam je promaklo ili toliko otvrdnuli na laži i podmetanja da nam je postalo svejedno odnosno, u najmanjem, zbog upozorenja da je Bosna i Hercegovina do kragne duboko u <em style="box-sizing: border-box;">stanju </em>koje je moguće opisati samo jednom rječi za slovo drukčijom od riječi<em style="box-sizing: border-box;"> </em><em style="box-sizing: border-box;">stanje</em>.</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #333333; font-family: "Open Sans", sans-serif; font-size: 14px; margin-bottom: 10px;">
<span style="box-sizing: border-box; font-size: 18px;">U istom smislu sveobuhvatnom preispitivanju i kritici može i treba biti izložena i floskula koja je koliko god netačna toliko i proizvod stvarnog (ne)razmišljanja – probosanske stranke. Šta bi trebale biti probosanske stranke u politici u Bosni i Hercegovini?!</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #333333; font-family: "Open Sans", sans-serif; font-size: 14px; margin-bottom: 10px;">
<span style="box-sizing: border-box; font-size: 18px;">Bosancima i Hercegovcima je nužno – i žurno – potreban (sve)nacionalni konsenzus u smislu identificiranja i definiranja i u cilju uspostavljanja donje granične crte optimalnih – nipošto, minimalnih – (sve)nacionalnih interesa...</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #333333; font-family: "Open Sans", sans-serif; font-size: 14px; margin-bottom: 10px;">
<span style="box-sizing: border-box; font-size: 18px;">Identificiranje političkih subjekata, stranaka, partija, zajednica, sabora, vijeća, fronti (ili fronotova?), listi i spiskova sa narodima, nacijama, ljudima općenito bili oni nacionalisti, socijalisti, demokrati, liberali,<em style="box-sizing: border-box;">štagod</em>... obmana je. Jedina identifikacija koja je vjerodostojna je da Većina „ljudi sa ulica“ nema poslove, nema nikakvo socijalno i zdravstveno osiguranje, iscrpljeni su i bolesni, na rubu opstanka ili odlaska, dok njihovi politički predstavnici imaju vile i ogromne plate, neki čak avione i jahte... Gotovo na svim razinama, od općina do državnog nivoa, vlast je dovela svoje građane pred kapitulaciju. Upravo takvo stanje, probudilo je građane koji više nisu spremni trpjeti podcijenjivanje njihove ljudske i političke inteligencije.</span></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #333333; font-family: "Open Sans", sans-serif; font-size: 14px; margin-bottom: 10px;">
<br /></div>
<div style="background-color: white; box-sizing: border-box; color: #333333; font-family: "Open Sans", sans-serif; font-size: 14px; margin-bottom: 10px;">
<span style="box-sizing: border-box; font-size: 18px;"><a href="http://nap.ba/new/kolumna.php?id=372">Nacionalizam se protivi i biologiji čovjeka</a></span></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-1088339152877600822018-09-09T03:06:00.000-07:002018-09-09T03:45:17.935-07:00Edin Urjan Kukavica o razvijanju duha tolerancije i zajedništva u BiH<h2>
<span style="font-size: large;">Vjerni Bogu, vjerni Bosni / Franjevci i sufije – čuvari duše Bosne</span></h2>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjsHrbWAycjEH85fBmcnbwHtJNQRH9n2bl9X1XsSsy5HMnp5Z4C2nnzyNipR4vf5SgaVYbDgRMnGWqyJkSCAG_XWqPezMkvAX4q4J3CrUA5DgYTXnBSduQSnFS2y8rjFcNelxZUu4ljYqg/s1600/Urjan1.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1175" data-original-width="1600" height="234" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjsHrbWAycjEH85fBmcnbwHtJNQRH9n2bl9X1XsSsy5HMnp5Z4C2nnzyNipR4vf5SgaVYbDgRMnGWqyJkSCAG_XWqPezMkvAX4q4J3CrUA5DgYTXnBSduQSnFS2y8rjFcNelxZUu4ljYqg/s320/Urjan1.png" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<br />
Franjevci su uvijek bili „vjerni Bogu i vjerni Bosni“, kako bi rekao pokojni fra Petar Anđelović, dok se dolazak sufija na tlo Bosne i Hercegovine, također, veže za vrijeme mnogo prije pojave Osmanlija i islama kao zvanične, državne religije. No, ono što je važnije jeste da se i za jedan i drugi oblik duhovnosti, služenja Bogu, može vezati istinska težnja u smislu razvijanja duha tolerancije i zajedništva u ovoj zemlji, piše Faruk Vele u tekstu objavljenom na portalu TV N1.<br />
<br />
<h3>
Duhovni tragovi</h3>
<br />
Profesor Franjevačke teologije u Sarajevu fra Ivo Marković, objašnjavajući ovaj fenomen, naglašava važnost teme, kako on kaže, odlučujućih duhovnosti na području i u povijesti Bosne.<br />
<br />
"Naime, te duhovnosti su temeljni okvir svega duha, svih duhovnosti i kultura koje su oblikovale dušu Bosne. Svakako tu spada franjevačka duhovnost kao jedna od temeljnih odrednica katoličkoga duha, te, kako ste spomenuli, duhovni pokreti u islamu poput sufija i bektašija koji su na ovim prostorima ostavili duboke duhovne tragove", govori nam fra Ivo.<br />
Šejh Edin Urjan Kukavica je prvak rifai'jskog tarikata u BiH i šejh Nakšibendijskog tarikata u BiH. On, kao i njegova tekija, pripadaju Tarikatskom centru Islamske zajednice u BiH. Kaže nam da tesavvuf (sufizam, islamska duhovnost, misticizam) kao duhovnost živi od Adema a.s., te da nije izmišljotina i inovacija bilo kojeg tipa.<br />
<br />
Ono što jeste novo to je da se islam živi u skladu s vremenom, prostorom i u skladu sa svim društvenim, socijalnim, ekonomskim, političkim, kulturološkim, civilizacijskim i drugim okolnostima na određenom prostoru. Tu svoje mjesto zauzima iz BiH.<br />
<br />
"Derviši, sufije, šejhovi, kako god, duhovnici svih relegijskih smjerova, žive po nekoliko jednostavnih principa. Izvana sa svijetom, iznutra sa Bogom! U tom smislu duhovnici jedni drugima ne mogu smetati, jer čuvaju samu srž hijeropovijesti, koja ide od Adema a.s. do Muhameda s.a.v.s. i koja se ne sukobljava ni sa čim. Vrijeme i prostor posmatramo u kontekstu hijeropovijesti i hijeroprostora, dakle, svetopovijesti i svetoprostora. U tom kontekstu i franjevci i sufije čuvaju samu srž, središnju, zlatnu nit vlastitoga vjerovanja i obitavanja u multietničkoj i multikonfesionalnoj BiH", veli Kukavica.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhOYoCWxLxCAOM-BWqphT2oFRl4ul8RdUW5MgZxJjSzaebmWpMKPKjC60hg4wHOWYOr6k7Oqp3wHv8b2giQCJMnYGuT70bnucsMXCMFCHBZ6K71ENUb-A0tqrQUg5omcSEt1KBJpI92t_A/s1600/sagovornici.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="787" data-original-width="1180" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhOYoCWxLxCAOM-BWqphT2oFRl4ul8RdUW5MgZxJjSzaebmWpMKPKjC60hg4wHOWYOr6k7Oqp3wHv8b2giQCJMnYGuT70bnucsMXCMFCHBZ6K71ENUb-A0tqrQUg5omcSEt1KBJpI92t_A/s320/sagovornici.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
Navodeći "temeljne crte franjevačke duhovnosti", fra Ivo Marković će podvući da je, zapravo, franjevačka duhovnost temeljna značajka kršćanstva drugoga milenija i temeljna odrednica katoličanstva uopće, iako nikada službeno nije takvom priznavana. To, itekako, ima veze sa Bosnom.<br />
<br />
"Pravoslavlje je kršćanstvo prvog milenija s temeljnom odrednicom zagledanosti u božanstvo uskrsnuloga Isusa Krista, u pravoslavlju Isus je sav božanski i nebeski, a njegova ljudska dimenzija je zaboravljena. Zato pravoslavni Srbi sebe nazivaju nebeskim narodom. Franjo iz Asiza početkom drugoga milenija otkriva ljudsku dimenziju Isusa Krista. Isus jest i božanski, ali je i potpuni čovjek koji je živio među nama kao svaki od nas, nama u svemu jednak. Otkrićem i stavljanjem u središte te ljudske Isusove dimenzije kozmičko šuplje nebo spušta se na zemlju, zemlja prestaje biti dolina suza, nego rajski ambijent Božje blizine u prirodi, u stvorenju, osobito u čovjeku, a osobito u ljudima patnicima jer oni proizvede sućut, suosjećanje, ljubav", objašnjava Marković.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjyucTbl_HPqm5jUwNFu5XT6tz66mF3sYSTT2W_Oke2NDsUew7HK2DMTFlgWhWGDNEW1rsFXvN5_wxI5mxUeYCI_C_S9BdgrGMLi8iDFGoyWRT4Gv4yTyv_7ZFoMP42lphWabWBHFOYv2k/s1600/ivo+markovic.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="885" data-original-width="1180" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjyucTbl_HPqm5jUwNFu5XT6tz66mF3sYSTT2W_Oke2NDsUew7HK2DMTFlgWhWGDNEW1rsFXvN5_wxI5mxUeYCI_C_S9BdgrGMLi8iDFGoyWRT4Gv4yTyv_7ZFoMP42lphWabWBHFOYv2k/s320/ivo+markovic.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<br />
Dolazi do prave eksplozije i poleta humanizma, renesanse i izgradnje sve ove velebne znanstvene civilizacije.<br />
<br />
"Kad su prvi franjevci došli u Bosnu u 14. stoljeću, unijeli su u Bosnu najsnažniju duhovnost koja je tada oblikovala Evropu i bila glavni izvor društvene dinamike i promjene. Normalno da se ta moćna duhovnost reflektira u svim aspektima života, dakle u odnosu prema prirodi, životu, međuljudskim odnosima, pravdi. Zamislite samo u to vrijeme križarskih ratova, Franjo iz Asiza prolazi bojišnice i ide sultanu da traži mir, pomirenje, obadvojica se oduševljavaju vjerom jedan drugoga. Oni se susreću na temeljnoj razini vjere, odnosa prema Bogu, taj je ideal i danas teško zamisliv", naglasio je fra Ivo Marković.<br />
<br />
Fra Ivo Marković i šejh Kukavica govore nam o tome koliko danas religija uspijeva u toj misiji povezivanja ljudi, čovjeka sa čovjekom, a koliko su one, nažalost, predmet razdora među ljudima ovih prostora, te odgovaraju na pitanje zašto je to tako.<br />
<br />
Ovdje se opet pokazuje kako i franjevci i sufije bolje razumiju ovdašnjeg čovjeka i ono što je bitno za budućnost i kontinuitet duha BiH.<br />
<br />
"Središte, bit svake religije je vjera, dakle vjera kao iskustvo susreta s Bogom koji objaviteljski dolazi čovjeku u susret. To je najsnažnije iskustvo koje oblikuje ljudski život. To je iskustvo svetoga. Dakle tu se radi o nečemu što je sveto, što se isključivo odnosi na čovjekov odnos prema Bogu. To iskustvo onda iz temelja oblikuje sav ljudski život. Religija je izvanjski okvir vjere, u biti to je institucija kada od zajednice onih koji su iskusili odnos s Bogom nastane institucija kojoj treba novac, organizacija, zgrade, škole, hijerarhija, vlast i moć. Ima jedan užasan reciprocitet: što je institucija snažnija, vjera je<br />
slabija", objašnjava Marković.<br />
<br />
<i>Šejh Kukakvica naglašava važnu razliku između religijskog i vjerskog.</i><br />
<br />
"Religijsko je iznimno štetno. Ako se vjera svede na religiju, na obredni segment, sav onaj slobodni prostor između dva religijska obreda čovjeku ostaje otvoren na njegovu volju i korištenje u skladu s njegovim vlastitim procjenama. Ako vjerujemo zaista, onda je to sveobuhvatan sistem življenja, svjetonazora i vjeronazora koji ne ostavlja čovjeku previše prostora za lutanje između nedozvoljenog i dozvoljenog. Ukoliko svijet i sebe, prije svega, posmatramo u kontekstu tri temeljna načela na kojima tesavvuf počiva, onda dođemo do ahlaka, adaba i amela. Ahlak je lijep odgoj, adab je lijepo ponašanje i amel je lijepo djelo. Ako se iz te perspektive razmišlja, nastupa, govori, djeluje, onda nema prostora za loša djela, ponašanja, razmišljanja i vjerovanja", ističe naš sagovornik.<br />
<br />
<h3>
Kada vlast koristi vjeru</h3>
<br />
Događa se, veli profesor Marković, da na najvećoj institucionalnoj razini religije uopće nema vjere, čemu smo stalni svjedoci!<br />
<br />
"E sada možete zamisliti što se događa s vjerom kada se institucija religije poveže s vlašću, kada vlast počne iskorištavati svetu energiju vjere za svoje potrebe. A to se u nas događa da nacionalne stranke svedu vjeru i religije na nacionalni identitet i s njima lupaju kao s praznim loncima. To je u nebo vapijući grijeh koji prave nacionalne stranke što uništavaju vjeru kao jezgru ljudske egzistencije koja bi trebala proizvoditi svijest, samosvijest, smisao života, vrijednosni sustav, a oni sada uništavaju tu vjeru i proizvode pomračenje uma, strah, ugroženost svode čovjek na instinkte", naglasio je fra Ivo.<br />
<i><br /></i>
<i>Zbog svega šejh Kukavica na kraju kaže da današnja Bosna puno može da nauči iz iskustava franjevaca i sufija</i>.<br />
<br />
"Mi smo zato vrata svojih tekija otvorili svim ljudima dobre volje. Čak niko nikoga tamo ne zove. Tekije zato nemaju munare. U tekije se ne zove, u tekije se dolazi sam. Nažalost, mi živimo u okruženju u kojem je sve komercijalizirano, instrumentalizirano za potrebe jednog političkogsistema koji ne skrbi ništa dobro sam po sebi, niti može kao takav izroditi bilo šta dobro. Ono što propagiramo, propovijedamo, svi duhovnici i katolički i pravoslavni i islamski, i jevrejski.., jeste život, a ne suživot. Ne tolerancija, već življenje u skladu sa vremenom i prostorom, življenje s komšijama i susjedima. Tolerancija je štetna riječ koja ovdje ima jedan pozitivan prizvuk (tolerare – trpjeti). Mi se ovdje nismo trpjeli, podnosili, suživjeli, mi smo oduvijek živjeli jedni s drugim. Ovdje smo odavno. Ni odakle nismo došli, niti ikuda idemo. Ni franjevci, ni derviši, ni pravoslavni monasi niti bilo ko drugi dobre volje...", zaključio je šejh Urjan Kukavica.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/wiOBFgUz8Wk/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/wiOBFgUz8Wk?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
<br />
<br />
<br />Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-83730914279697280042018-08-29T22:37:00.001-07:002018-08-29T22:37:55.342-07:00Josip je makar bolje lagao<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bosnom i Hercegovinom, u inat Ustavu, ne vladaju ni Bošnjaci, ni Srbi, ni Hrvati, ni Ostali... Bosnom i Hercegovinom vladaju strah i laž.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Strah ne vlada samo međunacionalnim odnosima nego, prije svega, unutarnacionalnim jer svako protivljenje dominantnom etnonacionalističkom narativu u najmanjem, (do)nosi optužbe za nacionalnu izdaju, a potom i sve druge vidove izravnog i neizravnog pritiska, uglavnom egzistencijalne prirode.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">A što se tiče laži, njih ima nekoliko vrsta. Najveća laž na koju smo svi kolektivno i pojedinačno nasjeli je da u Bosni i Hercegovini postoje tri strane. Nikada nisu postojale! Oduvijek su postojale samo dvije: za i protiv Bosne i Hercegovine. Iz prva četiri pasusa sami zaključite ko je protiv a ko za BiH, uključno i ove k'o fol građanske, lijeve, nezavisne, pravedne, narodne... A jedna od najglupljih je ona da građanska Bosna i Hercegovina ide na štetu bilo koga, pa i vječito minoriziranih ili majoriziranih Hrvata...</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Čega se boje Hrvati u Bosni i Hercegovini kada, usprkos presudi Međunarodnog suda pravde za udruženi zločinački poduhvat (treba mu prestati tepati UZP), posjeduju najmanje 50 posto vlasti (ako ne i više... dalo bi se jednostavno utvrditi etnonacionalnim popisom državnih službenika i namještenika, direktora agencija i predsjednika i članova UO fondacija...), kontroliraju sve tokove budžetkog novca na dvije razine: državnoj i federalnoj, neprikosnoveno i neupitno vladau na najmanje tri kantona / županije u FBiH i dijele vlast u još dva-tri... dok ih istovremeno takva participacija u vlasti RS uopće ne zanima.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Čega se trebaju bojati Srbi u Bosni i Hercegovini kada, usprkos presudi Međunarodnog suda pravde za genocid, posjeduju Republiku Srpsku, jedini plijen iz svih ratova pokrenutih i vođenih ikada, a naročito ovih nekoliko – ako Bog da, posljednjih – na teritoriju bivše SFR Jugoslavije?</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Objektivno, jedini koji imaju razloga za strah su Bošnjaci. Oživljeni nacionalistički apetiti Hrvatske i Srbije još nisu zadovolj(e)ni, dijelom time što sadašnje stanje i situacija – premda neodoljivo podsjećaju na stanje uspostavljeno 1939. godine sporazumom Cvetković – Maček – takvo jeste samo de facto... za potpuno zadovolj(e)nje potrebno je to definirati i de jure: entititetizirati cijelu ili dio Federacije BiH kao Herceg Bosnu, odcijepiti Republiku Srpsku, a Bošnjake... eutanizirati = smatrati ili učiniti da ih nema ili im dati osjećaj sigurnosti, zbiti ih na lahko kontrolirajući teritorijalni procenat u kojem će većina biti i vladati „muslimani“, te učiniti sve da se – dijelom iznutra, a dijelom izvana – radikaliziraju i samoosude na propast.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Stereotipiziranja nikada nisu bila dobra, a generaliziranja su redovno pogrešna jer uvijek postoje izuzeci (doduše, uglavnom oni koji potvrđuju pravila). Stoga, ne govoreći o svima nego o mnogima... Koliko ja poznajem etnonacionalne Srbe, oni su ratove pokretali i zbog većih ubleha i manjih laži nego što je to samostalnost Republike Srpske. Koliko poznajem etnonacionalne Hrvate, ako se ne isele i navijaju iz inozemstava, oni će i dalje čekati da vide ko je jači pa će u muljevitom glibu pokušati učabuliti nešto i za sebe. Koliko znam Bošnjake, a njih znam ponajbolje, svi su izgledi da ih njihova friško otkrivena etnonacionalna politika uz silno neznanje i besmisleni merhamet, pomnožene sa diplomatskim i političkim genijem iz „susjednih“ bivših muslimanskih zemalja – poput Endelusa na koji se tako rado pozivaju – povesti ka sigurnom i toplom okrilju etnički zbijenom bošnjačkom teritorijalnom procentu. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">„Dobitnici“ će biti zadovoljni: koliko je toliki je, ali je naš... vladaju naši... ako i kradu, makar nas kradu naši... znamo mi ko su nam prijatelji; jest da su daleko ali makar znamo ko su... i tako dalje, sve ono što smo slušali proteklih skoro trideset godina...</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Naravno, ništa od navedenog neće biti moguće bez rata i, naravno, to je jedan od razloga što se ni nakon 23 godine nije prestalo pričati o ratu, a u zadnje vrijeme učestalije i ozbiljnije nego prije.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">U neiskrenim odnosima najteže je izreći istinu. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">A istina je, ako ništa drugo: siromaštvo, jad i bijeda, iseljavanje, bolesti koje se mogu liječiti samo sakupljanjem sadake i u inostranstvu... strašni slučajevi Memić i Dragičević (nipošto se ne smiju zaboraviti i dvije djevojke ubijene na pješačkom prelazu u Sarajevu Selmu Agić i Editu Malkoč) pokazuju da sve ljude u Bosni i Hercegovini muče isti ili slični problemi koji nemaju nikakve veza na nacionalnom ili bilo kojom drugom politikom, te da među ljudima i narodima – pa i među Bošnjacima i Srbima i Hrvatima – u ovoj zemlji ima puno više ljudskog potencijala koji zalazi daleko iza svih površnosti i trivijalnosti, iza svih opskurnosti susretanja po kafančinama, restoranima, hotelima i raznim vukoderinama, iza svih nelogičnih, nejasnih i neobjašnjivih mega-projekata sa dva ili tri ničim izazvana od(v)ojka za dolje i gore, iza svih autoputeva za nigdje koji preko noći postaju brze ceste za ove ili one najave blagostanja za ovoliko ili onoliko godina... </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ako ne postoji – a ne postoji! – nikakva odgovornost za izgovorenu riječ, mora se uvesti! Pritom ne mislim samo na rastegljivu kategoriju „izazivanja rasne, vjerske i nacionalne mržnje i netrpeljivosti ili razdora“ krivično kvalificiranu članom 145a Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine... nego prije i poslije svega mislim na laž! Ako ih već nije stid, makar da i njih malo bude strah... bilo čega... makar nekog zakona.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Jer, sve što su nam do sada prodavali, podmetali, podvaljivali i uporno nas još uvijek ubjeđuju da je to – To! je, ustvari, laž! Male, velike, stranačke, partijske, sistemske, institucionalne, nacionalne, svakodnevne, predizborne, postizborne, kompenzacijske, koalicijske... ali, samo i isključivo laži!</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">A ljude je sve više strah.</span><br />
<br />Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-7882452143525787472018-08-23T02:58:00.001-07:002018-08-31T07:41:45.103-07:00Šejh Urjan Kukavica za Klix.ba : Mnogi su prejeftino prodali svoj integritet za ovaj svijet i njegove blagodati<br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Bajram je, 22. august 2018. godine ili 11. zu-l-hidždže 1439. godine po hidžri, ali muslimani nemaju previše razloga za slavlje, radost i veselje, smatra šejh Edin Urjan Kukavica. Ističe da su mnogi prejeftino prodali svoj integritet za ovaj svijet i njegove blagodati te da u današnje vrijeme ništa nije jeftino osim obraza, a i on se mora prodati da bi stomak bio pun.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Razlog zbog kojeg bi slavlje trebalo izostati je što su muslimani, ističe, u najgoroj situaciji u svojoj savremenoj historiji: podijeljeni su po svakom zamislivom i nevjerovatnom osnovu, ne da se ne vole, premda bi trebali biti kao braća, nego se mrze kao najgori dušmani, ono što je jednima sveto, drugi smatraju svetogrđem, ono što je jednima skupo, drugi prodaju u bescijenje, ono u što jedni vjeruju, drugi smatraju krivovjerjem.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgAnbvPTXP4RuJPrfQ0RcIlzpw7YfCFRMzHTP7hn-V23ykVvTZIsENui7ve0mgCvWTkAqBpzF0t9c3iQnytVAlDbz0VBCJyuXTFeI8iPvQMYO7yV9CTpGnWl77JaYAFQx0fU6Sf3F8Dyy4/s1600/20180818_184419.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1200" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgAnbvPTXP4RuJPrfQ0RcIlzpw7YfCFRMzHTP7hn-V23ykVvTZIsENui7ve0mgCvWTkAqBpzF0t9c3iQnytVAlDbz0VBCJyuXTFeI8iPvQMYO7yV9CTpGnWl77JaYAFQx0fU6Sf3F8Dyy4/s320/20180818_184419.jpg" width="240" /></a></div>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">"U zemlji sa nešto više od tri miliona stanovnika više od pola miliona je nezaposlenih, gotovo četiri stotine hiljada penzionera, niko ne zna koliko je onih koji se eufemistički nazivaju korisnicima javnih kuhinja, oni kojima je zdravstvena pomoć najpotrebnija nemaju je ili je moraju platiti, sve je skupo, ništa nije jeftino osim obraza – ako ga više uopće igdje ima mora se prodati za stomak. Socijalne razlike su tolike da se prije i bez ikakvog uvijanja može govoriti o klasnim i kastinskim, nego o socijalnim. A naši prvaci? Ponovo obećavaju kule i gradove, radna mjesta i plate, da bit će bolje samo kad i ako oni dođu na vlast... Dok naši prvaci razmišljaju samo o tome kako će osvojiti vlast, narodi im ne znaju kako će i šta će za ogrjev i zimnicu. Znaju li oni da je Bajram? Je li nam svima Bajram? Oni što imaju zaklat će kurbane, žrtvovat će životinje i razmijeniti među sobom komade njihovog mesa, neki će svoje kurbane dati u javne kuhinje, domove za nezbrinute, neke humanitarne ustanove... Ima li još išta što bi svi koji imaju mogli žrtvovati za dobrobit onih koji nemaju?", pita na početku razgovora šejh Kukavica. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Integritet u zamjenu za ovosvjetske blagodati</span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Govoreći o potrebi jačanja samosvijesti i lične odgovornosti za sve što radimo, kaže da su mnogi prejeftino prodali svoj lični, intelektualni i duhovni integritet za ovaj svijet i njegove blagodati. U toj trgovini, smatra, nikako ne mogu trajno biti na dobitku jer su prodali ono po čemu prašina ne može pasti i što se dijeljenjem može samo uvećavati za ono što vatra i voda u trenu mogu pretvoriti u ništa i što se dijeljenjem samo umanjuje.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">"Ako je riječ o svjetovnoj vlasti i ako ćemo se pridržavati autentičnih i temeljnih islamskih normativa, onda treba reći da bi se svjetovna vlast trebala davati samo i isključivo onim ljudima koji je neće, jer će oni, kao takvi, voditi računa da vlast ne ukaljaju provođenjem i donošenjem odluka koje će nanijeti štetu drugima, a s druge strane obavljajući poslove i zadatke čuvati se da na njihovoj odjeći ne ostane mrlja od pogrešno donesenih odluka i njihovog nekompetentnog izvršavanja. Moje je mišljenje da čovjek najprije mora biti čovjek, a potom sve ostalo. Kao takav ljude u svom okruženju svojim postojanjem, radom, djelovanjem, ponašanjem i govorom mora podsjećati na to da prije i poslije svega trebaju i moraju biti ljudi", ističe naš sagovornik. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhcxa1JROShgTiL1F3IxFFdGwEstsCYvg31aAoq6XtC7dkQikA30L4djokOqx70zi4pDEJIyKH2RzWGHMEDtYFsmUs1FXuvBZeJg8kqw1rzcVMRg-2gfp_BSykWxlDALHEzmcajt5yMULQ/s1600/20180818_184331.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1200" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhcxa1JROShgTiL1F3IxFFdGwEstsCYvg31aAoq6XtC7dkQikA30L4djokOqx70zi4pDEJIyKH2RzWGHMEDtYFsmUs1FXuvBZeJg8kqw1rzcVMRg-2gfp_BSykWxlDALHEzmcajt5yMULQ/s320/20180818_184331.jpg" width="240" /></a></div>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Kaže da je Bosna i Hercegovina čudna, začudna i čudesna zemlja koja kao da nije s ovoga svijeta nego iz literature. Na prostoru koji se za kratki zimski dan može preći s kraja na kraj živi preko dvadeset naroda, rodno je mjesto i kolijevka cijele plejade nevjerovatnih kulturnih, umjetničkih, naučnih, privrednih, ekonomskih pa i političkih i vojnih ličnosti koje su bile, a mnogi od tih ljudi još uvijek jesu nosioci oblasti u kojima su djelovali. O mnogim ili makar o nekim, ističe, još ne možemo da se dogovorimo čiji su, ali to je najmanje bitno. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">"Kao takva, mala, topla, ušušna, bogata i širom otvorenih kapija i vrata, neiscrpno je vrelo, ne samo inspiracije nego i nadahnuća i dobrim i nedobrim, i dobronamjernim i nedobronamjernim, i onima koji dolaze da u nju nešto donesu i ostave i onima koji dolaze da iz nje iznesu. Stoljećima nedobri i nedobronamjerni iznose i ne mogu iznijeti ono što joj Dobri i Dobronamjerni u izobilju daruje. Retradicionalizacija koja je u ratnom i poratnom periodu pokazala sve svoje negativne posljedice naročito u domenu manifestacionih karakteristika planiranog morala uvjetovala je poslovičnu i očekivanu skepsu prema bilo kakvoj promjeni. Stvorenjsku, urođenu sklonost čovjeka prema moralnom zlu, nehumanosti, okrutnosti i sebičnosti moguće je kontrolirati, ispravljati odgojem za solidarnost uz poštivanje osobne slobode, odnosno u atmosferi etike drugog i drugačijeg", kazao je Kukavica. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Osvrčući se na sve češći poriv da učinimo sebe boljim od drugog, a drugog da učinimo poniženim i pobijeđenim, šejh kaže da se Božija milost neprestano izlijeva na ukupno stvaranje, a da je nur, svjetlost jedna od tih manifestacija javljajući se kao unutarnja "stvar" svakog svjesnog čovjeka. Osvijestiti postojanje fejza Boga kao ultimativnog vrela dobra i povjerovati u Njega, ističe, osnovni je razlog, svrha i namjena čovjekovog postojanja na ovom svijetu.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">"Derviši, islamski duhovnici ili duhovni putnici, za razliku od većine ostatka svijeta, vjeru posmatraju kao sveobuhvatni sistem namijenjen za olakšavanje života na ovome svijetu u kojem nijedna životna situacija nije prepuštena na milost i nemilost bilo čemu osim Bogu uzvišenom i kao takva predstavlja ili putokaz na duhovnom putu ili korektiv – korigirajuće upozorenje da nešto nismo dobro učinili ili smo na svome putu skrenuli u slijepu ulicu. Tako derviši žive svoje živote na ovome svijetu osvjetljavajući svoje nutrine nurom lijepih osobina, vjerujući da nas je uzvišeni Bog stvorio da budemo dobro i lijepo odgojeni ljudi, žive. Time i tako uspostavljamo i učvršćujemo tri stupa svoga postojanja na ovom svijetu: ahlak, adab i amel (lijep odgoj, lijepo ponašanje i lijepo djelo) svjesni da je u tome Božija milost na ovom i nada u veću milost na budućem svijetu. Znam da zvuči utopistički, ali zar ne bi bilo lijepo i korisno da se svi makar djelomično ponašamo tako: odgajamo sebe, pristojno se ophodimo prema drugima i činimo dobra djela?", kazao je šejh. </span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEih5QxGbDPXKMlrPp1OM2MqQigLmQeULxUp9FSOMJonABWAk2wLxABJGDwq5TNcguCEVi9BbIgWwS5RcyzEjvoWeX6-FI6zeFGOdNwJPp4He0y191RW6TyKFZb4GbNmzPUztptKZJJNn5g/s1600/20180823_113055.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1325" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEih5QxGbDPXKMlrPp1OM2MqQigLmQeULxUp9FSOMJonABWAk2wLxABJGDwq5TNcguCEVi9BbIgWwS5RcyzEjvoWeX6-FI6zeFGOdNwJPp4He0y191RW6TyKFZb4GbNmzPUztptKZJJNn5g/s320/20180823_113055.jpg" width="264" /></a></div>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Svi pripadamo zemlji i u nju ćemo se vratiti</span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Govoreći o varci prolaznog života i umišljenosti da možemo vladati onim što pripada svima, odnosno što nije samo naše, kaže da je nesreća BiH u drevnom čovjekovom samonametnutom prokletstvu: vjeruje da zemlja pripada njemu, ne shvatajući da na kraju svi, ustvari, pripadamo zemlji, u nju ćemo se vratiti kao što smo nekoć davno kroz Adema iz nje izvedeni i od nje stvoreni. I tu, ističe, sve priče o Bosni počinju i sve se završavaju.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Njegova bajramska poruka je da moramo naći načina da Bajramom, u njegovom najširem značenju i tumačenju, učinimo i ostale dane u godini, da se sjetimo gladnih i žednih, da obradujemo ožalošćene i ucviljene, da nasmijemo one koji se odavno nisu imali razloga nasmijati, da počastimo one koje niko ne časti, da se pobrinemo za one koje je Uzvišeni odlukom ostavio nama na brigu i staranje, da obiđemo bolesne, da se sjetimo nemoćnih, da od onih teško ušteđenih para odvojimo i kad nije vrijeme zekata i sadekatu-l-fitra i desnom, a da nam ne zna lijeva, počastimo sebe, a ne one kojima dajemo, jer bolja je ona koja daje nego ona koja prima.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJpBYvPjzPduogpe_IdOxKCkFbjmUhiirQJedPD-vnwtlZx4IG0qspl3bh0OqYusxNGhbNCJV45D6YmirYqm7BhSiAP96sHYx9OyPVVJKwrGwK4b2Bl4G4FdfTNSeGJibfjmNPU1ct3AQ/s1600/20180818_184800.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1200" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJpBYvPjzPduogpe_IdOxKCkFbjmUhiirQJedPD-vnwtlZx4IG0qspl3bh0OqYusxNGhbNCJV45D6YmirYqm7BhSiAP96sHYx9OyPVVJKwrGwK4b2Bl4G4FdfTNSeGJibfjmNPU1ct3AQ/s320/20180818_184800.jpg" width="240" /></a></div>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">"Poruka Bajrama je da je život Božji božanski dar i da niko nema prava ni ugroziti, a kamoli oduzeti tu svetinju bilo kome. Poruka Bajrama je da život u potrazi za znanjem nije uzalud protraćen, da imovina podijeljena na ime dobrih djela nije uludo potrošena, da lijepo ponašanje, pa i na svoju štetu, neće ostati bez nagrade, da lijep odgoj neće i ne može ostati bez nagrade. Poruka Bajrama je da onaj koji nema snage za oprost nema prava ni da mu bude oprošteno, da onaj koji nema milosti nema prava očekivati milost, da onaj koji u sebi nema spremnosti na žrtvovanje onoga što mu je najdraže i do čega mu je na ovom svijetu najviše stalo nema prava očekivati ni ono što mu treba, da onaj koji nije spreman bez nadoknade 950 godina pozivati u vjeru (u) jednog Boga ne može se nadati spasu ni na ovom ni budućem svijetu, da onaj koji nije spreman tražiti neće ni dobiti, da onaj koji nije spreman druge razumjeti nikada neće imati razumijevanja, da onaj koji se nije spreman sa siromašnima poistovjetiti nikada neće osjetiti slast bogatstva, da onaj koji nije spreman iskušenja podnijeti nikada neće osjetiti slast pobjede, da onaj koji se nije spreman poniziti nikada neće biti uzvišen, da onaj koji nije spreman dodirnuti čelom zemlju nikada neće rukom dodirnuti zvijezde i da onaj koji ne vidi najbolje kad sklopi oči nikada neće ni progledati ni vidjeti. Poruka Bajrama nama, običnim ljudima je da je naša vjera ono što radimo, šta mislimo i kako se ponašamo kad smo sami", zaključio je šejh Kukavica u intervjuu za Klix.ba</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span><a href="http://www.klix.ba/clanak/180820037" target="_blank">Šejh Urjan Kukavica za Klix.ba: Mnogi su prejeftino prodali svoj integritet za ovaj svijet i njegove blagodati</a><br />
<br />Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-66969366079442565452018-07-22T10:02:00.000-07:002018-07-22T10:02:54.895-07:00Šta su rekli, a i ne znaju da su rekli... <h4>
...a možda to samo istina progovara iz njih.</h4>
Djeca rođena one godine kad je došla demokratija i kada su „naši“ konačno došli na svoje, sada imaju 27-28 godina, završili su ili nisu završili fakultete, neki su i masterirali... ako su u srodstvu, makar i najdaljem, sa demokratama imaju posao i to u državnoj upravi ili nekom od „naših“ javnih preduzeća i imaju osiguranu sadašnjost, a ako sve bude kako treba i budućnost (makar još osam godina)... oni su sigurno, pouzdano i odano glasali već nekoliko puta, naravno uvijek za „naše“... ili nisu glasali jer su nezaposleni, bezidejni, bezvoljni, nezainteresirani... ili, pak, ne žive ovdje.<br />
Njihovi roditelji (oni koji nisu demokrati) godinama su obijali pragove i potucali se od biroa za zapošljavanje do rada na crno, a ako su i ulovili neki „bijeli posao“ rade za 400-600 KM, u najboljem slučaju 800, ako su uopće prijavljeni onda je to na minimalac i na toliko im se izdvajaju nameti na platu i nameti iz plate... oni koji se nisu snašli kubure na rubu PTSP-a, bilo zbog rata bilo zbog poslijerata, gledaju pet dnevnika dnevno ili ih uopće ne gledaju, pred granapom uz pivu ili poslije akšama raspredaju o izbjegličkoj krizi, odmahuju glavom ili sliježu ramenima jer je to jedna od tema o kojima se još može naglas govoriti... ili ih ni to uopće ne dotiče... Potom liježu nesretni, a izjutra ustaju još nesretniji, dijelom i zbog toga što su se uopće probudili.<br />
Otprilike ovako, kao prizor iz šezdesetih godina prošlog stoljeća i scenarija jednog slavljenog scenariste za filmove jednog ozloglašenog reditelja ili, pak, potpuno drugačije ali to je za ovaj tekst najmanje bitno.<br />
Ono što je doista bitno jeste činjenica da za to vrijeme, njihovi demokratski kandidati – neki od njih i sa nadnaravnim moćima (njihova briga za Bosnu i Hercegovinu počinje još 1986. godine) – ubjeđuju ih da, ako žele da im ikada bude bolje, oni moraju biti na vlasti još makar osam godina jer im je toliko potrebno za mučne reforme koje neko nije proveo prethodne 23... Za to im je potrebno nacionalno jedinstvo (šta god to značilo i koje nemamo ali ćemo ga imati), ekonomska snaga (koju isto tako nemamo ali ćemo je imati ako budemo imali nacionalno jedinstvo), demokratska država a ne privatni projekti (dakle, trenutno imamo privatne projekte, a ne demokratsku državu) i dobar obrazovni sistem (što znači da je ovaj loš)... Znači li to da je taj loši obrazovni sistem u međuvremenu, „odškolovao“ pet, šest generacija nestručnjaka i neznalica koji 23 godine nisu bili u stanju ekonomski osnažiti zemlju, nacionalno ujediniti (ne znam koga), a ni provesti reforme i privatni projekat koji je neko zamislio (i proveo) pretvoriti u demokratsku državu? Vrijedi li uopće spomenuti da se u međuvremenu, u protekle 23 godine, na mjestima i pozicijama ministara i direktora nebrojenih institucija koje su se trebale starati o ekonomiji, civilnim poslovima i obrazovanju izmijenjale desetine nekih, nekakvih, nečijih... ljudi, Bog zna kako stručnih (sigurno nisu znalci jer su se obrazovali u onom bivšem, lošem sistemu koji smo zamijenili ovim dobrim demokratskim)...<br />
<br />
<h3>
Otkrivači tople vode i otimači </h3>
<br />
No, dobro... budući da se svako drugačije mišljenje u (ovoj) demokratiji smatra neprijateljskim činom, nacionalnom herezom i kufrom (ćafirlukom!)... ne pada mi na pamet da kažem bilo šta što će dovesti u pitanje postavljene teze do sada biranih ili tek kandidiranih lumena, a pogotovo da komentiram njihov prilog i doprinos ekonomiji, demokratiji i obrazovanju... Umjesto toga, dopustite mi da pročitam ono što su rekli, a možda i ne znaju da su rekli ili, pak, samo istina progovara iz njih, onih koji su duže od dva desetljeća učestvovali i izravno doprinosili činjenici da nam sada treba „drugačija, poštenija, ravnomjerno razvijenija, solidarnija i uspješnija Bosna i Hercegovina... zemlja u kojoj neće u fokusu biti nacionalne, etničke podjele i prošlost, nego rješavanje životnih pitanja ljudi, dijalog, unutrašnji dogovor i budućnost“.<br />
<br />
„Vratit ću dostojanstvo Bošnjacima“, kaže jedan, „narodu koji je prepušten na milost i nemilost uskom krugu ljudi koji funkcionira na feudalnim postulatima“, ne imenujući nikoga iz „uskog kruga ljudi“, a kamoli spominjući činjenicu da je nekoć, ne tako davno i sām bio dio tog kruga ali zato ničim izazvan spominje svoje / njihove glavne saveznike, Washington i Brisel ali i partnere susjede(?!) i Njemačku i Tursku i Kinu i sve druge prijateljske zemlje koje poštuju Bosnu i Hercegovinu“... da nije žalosno bilo bi smiješno. Međutim, njemu nije dosta nego nastavlja otkrivajući toplu vodu: „Svjestan sam ja težnji aktuelnih političkih vlastodržaca i u Banjoj Luci i u Mostaru, znam da sve čine kako da naštete institucijama Bosne i Hercegovine, ali ne za dobrobit bh. Srba i Hrvata, nego to rade da bi zaštitili svoje režime i svoj parainstitucionalni kružok koji ima dominaciju i interese u ekonomiji, pravosuđu, izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.“<br />
A onda obećava: „Institucije ćemo vratiti građanima i narodu“ (kako?!), „dosadašnjoj vladavini feudalnih oligarha sa demokratskim perjem prirediti kraj (kako?!), tvrdi da znaju „kako Bosnu i Hercegovinu vratiti na put demokratskih institucija, međunarodne integracije i unutrašnjeg dogovora baziranog na rješavanju ekonomskih, obrazovnih, zdravstvenih, penzionih i drugih životnih problema“.<br />
Osim činjenice da ni jednom jedinom riječju ne spominje šta je do sada uradio ili učinio ili makar pokušao da sve obećano provede u djelo, ovaj nesretnik je potvrdio strašno stanje stvari u ovoj zemlji: da su institucije otuđene od građana i naroda, da zemljom vladaju feudalni oligarsi, da zemlja grca u ekonomskim, obrazovnim, zdravstvenim, penzion(ersk)im i drugim životnim problemima. Ostatak njegovoh (perd)izbornog programa je pamfletaški više nego parolaški te je stoga malo ili nimalo vrijedan spomena: „kroz hiljadugodišnju historiju Bosna i Hercegovina imala je raznih neprijatelja, i vanjskih i unutrašnjih, i imala je problema i izazova većih od ovih današnjih(?!), ali ona je uvijek ostajala kao jedinstvena zajednica i prostor srednjeg puta...“ Prepun je riječi hvale za samoga sebe: „Moja prednost je upravo ta mogućnost okupljanja ljudi, i naroda i građana na platformi širokog centra, spajanje a ne razdvajanje i stalni sukob koji koristi samo etničkim liderima...“, a potom to sve nabrajući po spisku sve one koji su mu pružili podršku, odreda svi isti kao i on i iz istoga gnijezda ispiljeni.<br />
<br />
<h3>
Mi do sada ništa nismo uradili i ne znamo kako, ali nastavit ćemo tim putem</h3>
<br />
Drugi nam lumen otkriva da Bosna i Hercegovina nije „cjelovita i demokratska država ravnopravnih naroda na cijeloj njenoj teritoriji“ te da „politička stranka kojoj pripada i on osobno smatraju da bi (bilo najbolje kad bi BiH) bila država najmanje pet multietničkih, ekonomskih regiona“ ali da je za to „potrebno postići saglasnost unutar BiH“ koje u ovom trenutku, nažalost, nema i nije izvjesno da će je u skorije vrijeme biti, jer iako je to „potpuno legalna i legitimna tema koju dozvoljava i postojeći Ustav BiH i Dejtonski mirovni sporazum, „u okolnostima kada u BiH ne postoji politička saglasnost, da napravimo bolji sistem kojim bismo što prije ostvarili ideal cjelovite i demokratske države ravnopravnih naroda i građana, ostaje nam da poštujemo ono što danas imamo kao okvir u kojem se krećemo“! Drugim riječima, ovo je ono što bismo mi voljeli, što nismo uspjeli ni pokrenuti u protekla dva, tri desetljeća, za što nemamo pojma kako i na koji način uopće dovesti pred neko rješenje ali, eto... nemamo ništa od onoga što želimo ali, imamo šta imamo, „moramo dosljedno poštovati ono što imamo“ i svejedno vam je koga izaberete, mene ili bilo koga drugog...<br />
Nadalje, kaže ovaj: „Treba da činimo sve kako bi povratak i to održivi povratak što je moguće više uspio, da jačamo ekonomiju koja treba biti praćena socijalnim mjerama, da obnavljamo narušeno povjerenje između bh. naroda i građana, da osiguravamo ravnopravnost svih na cijeloj teritoriji zemlje“. Odnosno, nismo uspjeli ljude vratiti njihovim kućama ili uspjeli smo ljude ne vratiti njihovim kućama, potpomoći desetinama i stotinama hiljada da se isele iz zemlje i osigurati im da sami sebi potraže nafaku ako ima je tamo bolje nego ovdje, nemamo ekonomiju koja bi podržala ikakvu socijalnu politiku i mjere spašavanja ljudi od gladi i nemamo pojma kako, ne znamo način i ne naumpada nam ništa što bi pomoglo uspostaviti povjerenja i ravnopravnosti bh. naroda i građana na cijelom teritoriju BiH (koji ni izdaleka nije cijeli!)... ali, eto, to treba... Mi to do sada nismo uradili i nemamo pojma kako ćemo i šta ćemo dalje ali nastavit ćemo (is)tim putem pa, šta god Bog dadne... Makar još osam godina... jer, još toliko nam treba da završimo posao koji do sada nismo radili.<br />
Ni njemu nije dosta njegovih vlastitih gluposti nego nastavlja: „To su po meni, uz brojne druge teme koje treba obuhvatiti, načini kako što je moguće bolje reintegrirati BiH. Druga stvar je integracija tako reintegrirane BiH u Evropsku uniju i u NATO... napominjući da EU i NATO nemaju nikakve alternative“. Eh, za to „mora postojati jedinstvo državotvornih političkih snaga, probosanskohercegovačkih političkih snaga“ kao i „oko minimuma vrijednosti koje moramo svi zajedno da štitimo kada je u pitanju BiH i ispod kojeg ni jedna od ovih snaga ne bi trebala da ide“ a jedna od tih stvari je „striktno poštivanje i odbrana dostignutog nivoa reformi“ te da „ne bi trebala da postoji ni jedna državotvorna politička snaga koja bi, zbog bilo kojeg razloga bila spremna, a naročito zbog razloga borbe za vlast, da ide ispod nivoa i da urušava dostignuti nivo reformi...“<br />
Da probam prevesti u razumljiv jezik i nama ali i njemu, siromahu, i to njegovim riječima; naime, neke vanzemaljske „političke snage – jer bez njih to ne bi bilo moguće uraditi – omogućile su donošenje sramnog Zakona o izmjenama Zakona o prebivalištu, koji je nanio velike probleme povratnicima i koji direktno podriva Dejtonski mirovni sporazum, Zakona o sukobu interesa koji je praktično urušio taj vrlo važan sistem i mehanizam za borbu protiv korupcije kao i Zakona o javnim nabavkama kojim je praktično razbijen sistem javnih nabavki u BiH...“ a on – siromah – kao ni njegova politička stranka nisu mogli ništa učiniti jer nisu bili u vlasti i zbog toga što protiv vanzemaljaca nema efikasnog instrumenta zaštite vitalnih egzistencijalnih interesa. Prokleti vanzemaljci...<br />
Na kraju je kazao da danas Bosna i Hercegovina nema znanje, upornost dosljednost, vjerodostojnost i vjerodostojnu politiku jer nam je sve to potrebno, a to se ne dozvoljava jer je „cilj onih koji ne žele dobro BiH da razbiju jedinstvo patriotskih političkih snaga i time pokušaju ušutkati bošnjački politički faktor, bez kojeg se više ne mogu donositi odluke ni u BiH, ni u regiji“ a za to nam je „potrebno bošnjačko jedinstvo“ protiv kojega neki otvoreno rade „iz sitnih ličnih interesa“, a neki opet, „namjerno unose smutnju i razdor pokušavajući da nas razjedine i oslabe. No, hvala Bogu, „to im neće proći jer naš narod prepoznaje historijski kontekst u kojem živimo“ i ima stranku koja je „jedina snaga koja zna i može, koja ima mudrosti i hrabrosti da gradi zemlju jednakopravnih ljudi, da se suprotstavi njenim neprijateljima i da je uvede u EU i NATO“ iako do sada ništa u tom smislu nisu uradili.<br />
<br />
<h3>
Samo da je lijepog zdravlja i pameti</h3>
<br />
Dijelom da bi pokazao da kraj nije ni izdaleka na vidiku, a kamoli da se njegova politička i svaka druga pamet završava na floskulama koje nemaju nikakvog smisla, kandidat je istakao da „građani Bosne i Hercegovine koji žive izvan domovine predstavljaju ogroman potencijal“ (od njih milion i po za glasanje se prijavilo cijelih 30.000 i svi će glasati za nas), posebnu pažnju sada trebamo posvetiti njihovoj ulozi u ekonomiji ... iz faze kada je dijaspora slala donacije, moramo preći u fazu kada će dijaspora investirati u BiH (a ako nastave slati tih tri milijarde maraka svake godine mi ćemo to uredno oporezovati i tako pokazati kako se mi, a i oni, brinemo za dobrobit naših budžeta), a šta bismo osim toga s njima nemamo pojma jer bismo im trebali nešto ponuditi, a ni na jednom nivou vlasti nema programa za olakšanje i ubrzanje procedure za pokretanje biznisa u domovini. Umjesto toga, pomoći ćemo im da očuvaju kulturu, tradiciju i jezik (tamo gdje već žive), jer nas to ne zanima ni u zemlji što zorno pokazujemo izdvajajući 0,003 (valjda %) za kulturu u Federaciji BiH.<br />
Što se tiče odlaska mladih, to nije veliki – ako je ikakav problem – jer je to „trend koji je prisutan u cijeloj regiji“, a koji je moguće „usporiti (samo) osiguravanjem uslova za ostanak u BiH, za što je potrebno napraviti niz reformskih poteza, uz ostalo i u obrazovanju“. Šta bi ti potezi trebali biti nemamo pojma što pokazujemo i kadrovskom politikom u kantonalnim i federalnim ministarstvima obrazovanja i nekim drugim da ih sad ne nabrajam ponovo.<br />
<br />
To su bili ovi desni i centralni... Lijevi su još gori. Oni su se tek sad sjetili da imaju i obavezu i odgovornost... i da su ljevica... i da je borba za socijalnu pravdu jedna od osnovnih razlika između ljevice i desnice... i da, kad dovoljno dugo sjediš na ljevici ona utrne pa bude kao tuđa i onda ti ostaje samo desnica... i da su svi oni, lijevi sinovi istog oca... i tako dalje.<br />
<br />
<h3>
U najkraćem... </h3>
<br />
Mogao bih sad zaključivati na desetak strana, lamentirati nad silnim uvredama obraza i zdravog razuma, postavljati sebi i vama besmislena pitanja tipa: „Odakle su došli ovi ljudi? Gdje su bili i šta su radili do sada?“ Mogao bih sve ovo nazvati nepristojnim, neetičkim, nemoralnim... ali čemu?! Svi sve znamo, sve ih znamo, starili smo zajedno, doduše oni na ekranima a mi pred ekranima, oni sa paušalima a mi... Da nije svetogrdno, bogohulno, heretički, ćafirski neprijateljski čin ali najradije bih pitali: „Je li ovo to kad su naši na vlasti?“ Zbog toga što jest, neću ništa ni zaključivati ni pitati...<br />
Umjesto svega toga parafrazirat ću poznatu izreku: Zdrav čovjek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu: da se (poslije izbora) ništa ne promijeni.<br />
<div>
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-80392400376462896722018-07-08T05:00:00.000-07:002018-07-08T05:00:00.209-07:00Samo da kažem...<br />
<br />
Kažem: „Najlakše je uspostaviti pravila. Najteže je – ili, jedva moguće – osigurati njihovo provođenje i poštivanje.“ Reći ćete: „Ni to nije teško... imaju sankcije, imaju... imaju kontrolori...“ Odgovorit ću: „Dobro... a po kojim kriterijima će se birati kontrolori? Ko je taj koji će odrediti kriterije za odabir, imenovanje i postavljenje kontrolora? I, ko će kontrolirati kontrolore?“ Uzvratit ćete: „Imaju... postoje pravila... sve lijepo piše... pročitaš, formiraš komisiju, staviš u funkciju...“ Mogao bih nastaviti: „I to dobro..., ali koje su kompetencije imenovatelja komisije? Jesu li oni najbolji u toj oblasti i tom poslu za koji imenuju komisiju? Što će im komisija ako su oni najbolji...“ ali neću jer bi se ova igra mačke i miša ovako mogla otegnuti u nedogled ili makar do tačke u kojoj ćemo se složiti da se ne slažemo ili zajednički zaključiti da su imenovatelji izabrani na nekim izborima, a onda ćemo doći do toga da niti su najbolji, niti su kompetentni, niti su stručni... nego su samo nečiji rođaci i da je za sve kriva politika! ...I da ništa od ovoga nema smisla.<br />
<br />
Mogao bih isto tako postaviti jednostavno pitanje: „A gdje je tu sloboda?“ Sloboda je Bogomdano, iskonsko, neupitno, neotuđivo... pravo i potreba svakog svjesnog čovjeka..., ali, onda bi mi se sigurno neko nasmijao, podsmješljivo mahnuo glavom prema meni (kao, čuj ovoga... gdje on živi... izvini, nisam te prepoznao...) ili samo rezignirano odmahnuo rukom sa ili bez komentara: „Sloboda je... sloboda je ograničena pravilima i zakonima kojima se definira civilizacijsko dosegnuće... kolega... I sloboda i pravila su mač sa dvije oštrice; ni previše slobode, ni previše pravila nisu dobri... S jedne strane, insistiranjem na slobodama umanjuje se uloga i značaj pravila ali se istovremeno skreće u anticivilizacijskom pravcu, ka 'mjestu' na kojem je sve dozvoljeno. S druge strane, kolikogod se pravilima doista, uspostavlja sistem i uređuje svijet... previše pravila zasigurno vodi prenapregnutosti od i iz koje se ne može očekivati ništa dobro...“<br />
<br />
Jasno je, sloboda je: <i>dopušteno unutar granica pravila... </i>No, pitanja su: 1. „Ko je taj koji određuje granice i pravila i granice pravila?“ i 2: „Postoji li 'zlatni rez' između slobode i pravila?“<br />
<br />
Odgovori su: 1. Bog! ...znajući za slabost(i) Njegovih stvorenja Uzvišeni Bog je Navlastito odredio pravila, a stvorenjima ostavio slobod(n)u volju da ih se pridržavaju ili ne pridržavaju. Sve drugo je prisila, a prisila je zabranjena (haram)! i 2: Postoji! Svijest, savjest, vrline, samokontrola... osnovni elementi onoga što se ovdje podsmješljivo naziva 'slobodoumljem'.<br />
<br />
Btw (<i>by the way</i> ili usput, uzgred)... u islamu je sve što opija u velikim količinama zabranjeno i u malim... Odnosi li se to i na vlast?<br />
<br />
U nekoliko navrata pisao sam o slobodi...<br />
<br />
August 2014.:<br />
<br />
Situacija u našoj zemlji je takva da izbjegava svakom pokušaju definiranja i gotovo je nemoguće pronaći smislene riječi kojima bi se opisala na odgovarajući način. Gotovo da nema domena i oblasti ljudskog djelovanja koji nisu dovedeni do paradoksa. Ako sumnjate, spomenite se bilo kojeg i uvidjet ćete da on u stvarnosti funkcionira tačno onako kako, ustvari, ne bi trebao. Zašto je to tako? Zato što se koristi svaka prilika da se problematizira ono što uopće nije problematično kako bi se skrenula pažnja sa stvarnih problema; nikoga ne zanimaju činjenice; bitno je da se po nekome pljuje i da odnekud zapuše smrdljivi lahor tabloidskog sukoba.<br />
Nadalje, kada bi se u Bosni i Hercegovini primijenio bilo koji od pozitivnih zakona kojima se reguliraju slobode, prava i zabrane ugrožavanja jednih u odnosu na druge, treće... i obratno, od zakona o slobodi govora preko bilo koje konvencije o ljudskim pravima do zakona o zabrani raspirivanja nacionalne, vjerske i rasne mržnje – koji se, doduše, ne provode ni u neuporedivo „naprednijim“ zemljama od naše – teško da bi iko od novinara do političara ostao nesankcioniran. U svakom slučaju, sve se vrti oko nekoliko ideja i pojmova u rasponu od „opće dobro“ do „sloboda“. Smije li opće dobro biti prepušteno slobodnoj (a moralno upitnoj) volji i prosudbi bilo koga, birkorate, nacionaliste, demokrate...Ponovo, zašto? Zato što su, u Bosni i Hercegovini zloupotrijebljeni svi demokratski mehanizmi, od zaštite osnovnih ljudskih prava do slobode govora, demokratija graniči sa anarhijom te se neukusno često prelazi granica zdravog razuma iscrtana činjenicom da moja prava prestaju tamo gdje nečija drugo počinju. Osim toga, sloboda govora je toliko obesmišljena da se i otvoreni, javni pozivi na linč i ubistvo smatraju slobodom govora.<br />
Pluralizam mišljenja samo je naziv za imaginarnu pojavu iz prošlosti ili budućnosti i, po svemu sudeći, najbolji način i put da pojedinac postane nacionalni izdajnik? Kako? Lahko! Najprije javno (po)kažete da imate mišljenje, potom ga negdje (is)kažete i ako se, kao što je normalno, pokaže da se to mišljenje razlikuje od mainstreama već ste na pragu žigosanja sramotnim žigom i na samom rubu provalije proglašenja narodnim/nacionalnim neprijateljem. Poželjno je da, pritom, budete pripadnik upravo te narodne/nacionalne skupine kojoj ćete biti neprijatelj, jer, logično je da pripadnici drugih/ostalih nacionalnih skupina misle drukčije o vašoj, kao što je potpuno nelogično da vi mislite drukčije od „većine“.<br />
Pojam „većine“ je naročito doveden do apsurda: prije svega, većina je manjina (odziv na izbore je najneposredniji dokaz ove teze), a odmah potom „manjini“ se - za hatur „većini“- uskraćuju sva prava! Naravno, osim prava da se ili priklone „većini“ ili šute. Teze se toliko često mijenjaju i miješaju da više niko ne zna šta je teza, ali svi znaju da je apsolutna: apsolutističko vlasništvo „većine“ odnosno nametanje volje „većine“ bez obzira je li riječ o političkoj, nacionalnoj ili vjerskoj „većini“! Pritom, ponavljam, treba imati na umu da je i sam pojam „većine“ kranje upitan, jer podaci o izlaznosti na izbore relativiziraju svaki oblik ovog pojma.<br />
I, normalno, u BiH se posljednjih stotinu godina sve vrti oko nacije. No, i u tom domenu stvari niti su jednostavne, niti su homogene, niti su onakve kakve na prvi pogled izgledaju. Prije svega, za definiranje nacije potrebna je nacionalna svijest, a za formiranje nacionalne svijesti potrebni i dovoljni uvjeti su nacionalna ideologija i nacionalna institucija/stranka, odnosno politički subjekt. To dvoje trebali bi „izroditi“ nacionalnog lidera i pokret. Lider bi – osim nužnosti da bude moralna verikala i primjer dostojanstvenog ugleda – trebao biti posjednik odgovora na dva pitanja: šta i kako?<br />
I ovdje je ključni pojam „svijest“, makar i nacionalna. Nacionalna svijest kod Bošnjaka postoji samo u tragovima i nedovoljno i neadekvatno domišljenim manifestacijama na razini ispada koje – sve – nanose više štete nego što donose koristi. Razlog za to je krajnje i opasno jednostavan: Bošnjaci nemaju ideju države! Dokaz za to je broj prijavljenih kandidata za ceremonijalnu i gotovo potpuno obesmišljenu funkciju člana Predsjedništva BiH. Nadalje, većina srpskih političara – jedan, naravno, prednjači - svojom bahatošću, nepristojnošću, demonstracijom sile, prijetnjama i argumentima snage i straha (zbog onoga što su u stanju pokrenuti, započeti i provesti, a na čemu su utemeljili „republiku“), odrađuju jednu od posljednjih (zamišljenih) faza zaokruživanja etnički čistog prostora, srpske države/teritorija u BiH s ciljem ostvarenja sna o svim Srbima u jednoj državi. Što se tiče onih „trećih“ – ko god oni bili, Hrvati ili ostali – u Bosni je uvijek bilo dobro biti treći, jer „dok se dvojica svađaju...) koriste priliku da i zvanično legitimiziraju pravo na vlastitu državu u državi i tim zahtjevom diktiraju sve ostale tokove u zemlji.<br />
Bilo kako bilo, ne znam ni je li to više uopće tajna, makar i javna, jasno je da su svi i sve – od demokratije, politike, naroda, nacije... – postali samo puko sredstvo za beskompromisno bogaćenje malog broja ratnih i poslijeratnih profitera. Nema tu previše ni politike, ni naroda, ni nacije, a demokratiju da i ne spominjemo. Ne možemo očekivati da će se svi odjednom, svojevoljno i rado odreći onoga čime održavaju ravnotežu straha među svojim podanicima ili makar dijela, ako ne svih, blagoslova koje su u ime Boga samo za sebe i svoje nagomilali; ne možemo očekivati da će neko magičnim štapićem ili crvenim, plavim, zelenim... dugmetom pokrenuti i ispod tepiha izvaditi sve što ovi ljudi jedni o drugima znaju i čime jedni druge drže „u šahu“; ne možemo očekivati ni da će se niotkud pojaviti veliki, dobrodušni duh koji će proglasiti mir, bratstvo i jednakost... Sve su to stvari za koje se moramo sami izboriti: osmjeliti, organizirati, izabrati i krenuti, ako ne ispočetka, a ono bar od neke referentne ravni ili linije koju sami povučemo.<br />
Heretično je – i na rubu javnog linča i/ili nacionalnog samoubistva – poželjeti da ovom zemljom zavlada bilo ko (kako god se on ili ona zvao/zvala) samo da stanje u njoj počene najprije ličiti, a odmah potom i biti normalno. Žudim za vremenom kad političari i manekenke neće biti najpoznatije ličnosti u zemlji, a kada će herojima postati pisci, pjesnici i znanstvenici.<br />
<br />
Decembar 2014.:<br />
<h3>
Sloboda i pravo</h3>
<br />
Sloboda govora u Bosni i Hercegovini zagarantirana je Ustavom i zakonima i nema nijednog zvaničnog dokumenta kojim bi ta sloboda bila ugrožena ili kojim se abolira cenzura, zabranjuje slobodni pristup informacijama ili dostupnosti bilo kojem svjetskom mediju, uključujući nove medije, internet i socijalne mreže. Bosna i Hercegovina je među prvima u regionu dodatno garantirala slobodu medija, usvajajući Zakone o zaštiti od klevete (kojima je dekriminalizirana kleveta) i Zakon o slobodnom pristupu informacijama, a uspostavljena je i Regulatorna agencija za komunikacije.<br />
Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iznad je zakona i Ustava zemlje, a to podrazumijeva i obavezno poštivanje Člana 10. Konvencije, kojim su garantirane slobode govora. Kao članica Vijeća Europe, Bosna i Hercegovina je obavezna poštivati sve Preporuke Vijeća Europe o slobodi izražavanja, slobodi istraživačkog novinarstva, slobodi političke debate i satire... Međutim, činjenica je da ljudima ne treba puno da određenu slobodu ili zajamčeno pravo – bilo šta – veoma brzo i iznimno lahko pretvore u dijametralnu suprotnost i iskoriste kao sredstvo manipulacije, zbunjivanja, potpirivanja netrpeljivosti, diskriminacije, huškanja i mržnje. Tome, naravno, umnogome doprinosi stanje odnosa i situacija u složenoj i brojnim problemima opterećenoj zemlji kakva je Bosna i Hercegovina, ali, više od toga, raskoš komunikacionih, medijskih i drugih sredstava te posebno, anonimnost koju ta sredstva omogućavaju i osiguravaju. Pučki rečeno, oni su, uz crne hronike, najbolja potvrda teze o komparativnim razlikama stanja i situacije prije i poslije rata prema kojoj se prije rata „moglo svugdje leći, ali se nije smjelo svašta reći“, a poslije rata se „može svašta – sve – reći, ali se malo gdje smije leći“. U takvim okolnostima i takvo pripremljenoj podlozi, ponovo se aktuelizira iznimno negativna pojava koja, nažalost, ovdje nikada nije ni prestajala: govor mržnje.<br />
Šta je, ustvari, govor mržnje? Može li se govor mržnje svesti na puku enciklopedijsku definiciju prema kojoj je to „usmeni ili pisani govor koji se svodi na javno izazivanje ili prouzrokovanje mržnje prema određenoj skupini (ili pojedinoj osobi) zbog nekog njezinog određenja u svrhu stvaranja netrpeljivosti, razdora, diskriminacije i nasilja i/ili raspaljivanje već postojeće mržnje s time što se ona kroz javni govor mržnje razvija, jača i produbljuje“? Jesu li to samo „oblici izražavanja koji šire, potiču, promiču ili opravdavaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam i druge oblike mržnje temeljene na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu agresivnim nacionalizmom i etnocentrizmom, diskriminacijom ili neprijateljstvom prema manjinama, imigrantima ili ljudima imigrantskog porijekla“? Naravno, definicije su obuhvatne, komplicirane i napose podložne različitim, pa i zlonamjernim tumačenjima. Stoga, problem definitivno nije gdje nešto počinje, nego gdje završava, odnosno, gdje prestaje sloboda govora, a počinje govor mržnje?<br />
Jasno je da nijedna osobna i kolektivna sloboda i pravo nisu apsolutni i da moraju prestajati tamo gdje počinju nečije tuđe slobode i prava; tako, ni sloboda govora i izražavanja nije pravo bez granica, jer mora prestati tamo gdje počinje govor mržnje.<br />
Trebalo bi da svako ljudsko biće već rođenjem postane posjednik ili korisnik ljudskih prava i sloboda, osmišljenih i dizajniranih tako da mu omogućavaju razvoj u osobu koja je sretna, doprinosi društvu i ostvaruje maksimume svojih potencijala u cilju ostvarenja vlastite uloge u kojoj bi doprinosila razvoju i napretku društvu. Tim pravima trebalo bi biti omogućeno da samostalno, temeljem općeprihvaćenih socijalnih normi, odlučujemo što nam se sviđa, a što ne i s čime ćemo se slagati, a sa čime nećemo. Ostvarenje tih nije potpuno dok god isto pravo nemaju svi ljudi. Naravno, to su idealni, da ne kažem, laboratorijski uvjeti koji umnogome podsjećaju na Utopiju. U praksi je malo toga tako idealno. Neuporedivo češće se vlastito pravo i sloboda, pa i govora, definira individualnim kriterijima i osobnim zamislima koji se najčešće manifestiraju tako da ljudi vjeruju kako imaju pravo utjecati na slobodu drugog pojedinca ili pojedinke, samo zato što se s oni ne slažu s njihovim stavom i mišljenjem. Malo ko, ako iko, razmišlja o tome da uskraćivanjem prava i sloboda drugima, automatski sebi oduzimamo upravo ta prava i slobode, a to su osnovni preduvjeti za nastanak društva u kojem se ne voli i ne gradi, nego mrzi i ruši!<br />
Voljeti svoje ne podrazumijeva mrziti tuđe. Upravo, obrnuto. No, kod nas je i to kompliciranije nego što riječi mogu dočarati. Ako za tren, ukoliko je to uopće moguće, po strani ostavimo međunacionalne rasprave i razmirice, i koncentriramo se na samo jedan nacionalni korpus – bilo koji – vidjet ćemo da i unutar njega/njih postoje elementi totalitarizma i isključivosti u kojima su sva sredstva dozvoljena.<br />
Voljeti narod, naciju, zemlju i državu, imati viziju njihovog razvoja i napredovanja drukčiju od preovlađujućeg diktata... ne znači biti protivnikom; provokativnost, kritika i sugestija nisu neprijateljski čin nego pozitivno korištenje slobode mišljenja i prava na slobodan govor i izražavanje, te neprocjenjiv doprinos individue razvoju i napretku kolektiviteta. Primjena bilo koje definicije je komplicirana i složena obaveza u kojoj je odgovornost onih koji su zaduženi za njeno provođenje najveća. Nažalost, puno smo apsolutizama naslijedili iz prethodnih i umnogome prevaziđenih sistema; još više smo ih razvili monarhističkim sklonostima i autokratskim teorijama vlasti. Oni koji su zaduženi za osiguravanje uvjeta i okolnosti za primjenu i provođenje prava i sloboda često su inicijatori i/ili presuditelji i egzekutori ukidanja prava i sloboda; „volju za moć“ mora kontrolirati moć volje, volje da se prihvati da drukčije, ne znači ni pogrešno ni neprijateljski.<br />
George Orwell je još birvaktile rekao: „Ako sloboda uopće postoji, onda je to pravo da se ljudima kaže ono što ne žele čuti.“ I nastavlja: „<i>Sporo učiš, Winstone.“</i><br />
<i>„Šta da radim? Šta ću drugo nego vidjeti ono što mi je pred očima? Dva i dva su četiri.“</i><br />
<i>„Ponekad, moj Winstone. A ponekad su pet. Ponekad, tri. Ponekad su sve to odjednom. Moraš se više truditi. Nije lahko postati razuman. Jer, kako uopće znamo da su dva i dva - četiri? Ili da gravitacija djeluje? Ili da je historija nepromjenjiva? Ako i prošlost i stvarnost postoje samo u našem umu, a um je moguće kontrolirati – šta onda?“</i><br />
<i>„Postoji istina i postoji neistina, i ako si na strani istine, makar i protiv cijelog svijeta, nisi lud. U vrijeme opće (samo)obmane – govoriti istinu je revolucionarni čin.“</i><br />
<br />
Maj 2017.<br />
<h3>
Pravo na izbor vlastitog puta ne može se uzeti</h3>
<br />
<i>Sloboda nije Božje sjeme pa da ti ga neko da / sloboda nije zahvalnica pročitana abecednim redom / sloboda nije krilatica reklamnog panoa / konstruktivna kritika postojećeg stanja / sloboda je...uzmi je!</i><br />
<i>Sloboda nije podmetanje ideološki zakržljale forme / sloboda nije pometanje ideološki bilo kakve norme / sloboda nije jednostavan domaći zadatak / ona je svijest o skladu nesklada nesavršenih ljudi / sloboda te čeka! Uzmi je! (Branimir Johnny Štulić)</i><br />
<br />
<h3>
Djelovanje i politika</h3>
Svijet nikada nije imao dovoljno dobro i dovoljno univerzalno definiranu slobodu. Za većinu je oduvijek sloboda bila i jeste samo riječ koju koriste usput, u skladu sa potrebama i okolnostima, fraza bez jasnog značenja, određenja i, pogotovo, sadržine. Za Dostojevskog sloboda je pomalo opasna jer će "slobodni um i znanje (ljude) zavesti u takve prašume i dovesti pred takva čuda i nerješive tajne da će jedni od njih, nepokorni i svirepi, uništiti sami sebe; drugi će, jednako nepokorni ali slabi, uništavati jedni druge, dok će treći, oni koji ostanu, slabi i nesretni, dopuzati do naših nogu i zavapiti: 'Da, vi ste bili u pravu, jedino ste vi znali njegovu tajnu, i mi se vraćamo vama, spasite nas od nas samih'." Za Montesquieua "politička sloboda građanina sastoji se u onoj mirnoći duha koja potječe iz spoznaje o vlastitoj sigurnosti. A da bi se ona posjedovala, nužno je da ustrojstvo društva bude takvo da se njime osigura građanima da se ne moraju bojati drugih građana. Sloboda je pravo činiti sve što zakoni dopuštaju, ako bi i jedan građanin mogao činiti ono što oni zabranjuju ne bi bilo više slobode ni za koga, jer bi i drugi prisvojili istu vlast."<br />
U gotovo istom smislu Elisabeth Anderson kaže da "(demokratska jednakost podrazumijeva) da društveni uslovi življenja slobodnog života znače biti u odnosu jednakosti sa drugima! Jednaki nisu (i ne mogu biti) predmet proizvoljnog nasilja ili fizičke prisile od drugih, nisu marginalizirani od drugih, nisu eksploatirani od drugih, nisu dominirani drugima, ne žive po milosti tuđih volja što znači da upravljaju svojim životima sopstvenim voljama, slobodni su da osiguraju pravičnu vrijednost njihovog rada, slobodni su da učestvuju u politici i značajnim institucijama civilnog društva... a sve to, zajedno, je sloboda. Osim toga, jednaki nisu predmet kulturnog imperijalizma: oni su slobodni da prakticiraju sopstvenu kulturu, pod uvjetom poštovanja svačijeg tuđeg."<br />
Eh sad... Hanna Arendt kaže da je "sloboda, gdje god je postojala kao opipljiva realnost, uvijek bila prostorno ograničena što se, naročito, pokazuje u domenu najznačajnije i najelementarnije od svih negativnih sloboda, slobodi kretanja. Ono što je istina za slobodu kretanja u najvećoj mjeri važi za slobodu općenito. Sloboda u pozitivnom smislu moguća je samo među jednakima, a sama jednakost nipošto nije univerzalno važeći princip nego je primjenjiv samo sa ograničenjima i, čak, unutar prostornih ograničenja. Ako izjednačimo ove prostore slobode sa samim političkim domenom, bit ćemo skloni da mislimo o njima kao o otocima u moru ili oazama u pustinji. Polje gdje je sloboda uvijek bila znana kao činjenica svakodnevnog života, je sfera politike. Čak i danas, znali to ili ne, pitanje politike i činjenica da je čovjek obdaren darom djelovanja mora uvijek biti prisutno u našem umu kada govorimo o problemu slobode; jer djelovanje i politika, jedine su stvari koje ne bi mogli ni zamisliti bez da i pretpostavimo da sloboda postoji i teško da možemo dotaći i jedno političko pitanje bez, prešutno ili izričito, doticanja pitanja čovjekove slobode. Štaviše, sloboda nije tek jedan među mnogo problema i fenomena političke sfere prikladno govoreći, kao što je pravda, ili moć, ili jednakost; sloboda, koja tek u vremenima krize ili revolucije postaje neposredni cilj političkog djelovanja, jeste uistinu razlog zašto ljudi uopće žive zajedno u političkoj organizaciji. Bez nje politički život kao takav bio bi besmislen. Raison d'etre politike je sloboda, i njegovo polje iskustva je djelovanje."<br />
"Sloboda, u vezi sa politikom, nije fenomen volje. Radije, to je sloboda da se pozove nešto u postojanje čega nije bilo prije, što nije bilo dato, čak ni kao predmet kognicije ili mašte i što stoga, strogo govoreći, ne može biti znano. Ljudi su slobodni toliko dugo koliko djeluju, ne prije niti poslije; jer biti slobodan i djelovati je isto. Ali status slobode nije automatski slijedio iz čina oslobođenja; slobodi treba, pored pukog oslobođenja, zajednica ljudi i potreban joj je zajednički javni prostor da ih sretne u politički organiziranom svijetu u kojem svaki od slobodnih ljudi može umetnuti sebe riječju i djelom."<br />
"Mi smo toliko navikli da slobodu i zakonodavstvo i pravo razumijevamo kao naredbe i zabrane čije je jedino značenje da zahtijevaju pokoravanje, da prelahko zaboravljamo izvorni karakter zakonodavstva. Svo zakonodavstvo prije svega stvara prostor u kojem važi, a taj prostor je svijet u kojem se možemo kretati u slobodi. Sloboda je u politici. Jer aktivnost samoupravljanja i društvene vrijednosti koje to zahtijeva jeste aktivnost u kojoj mi najpotpunije realiziramo naše prirode, i sloboda je to samoostvarenje."<br />
<br />
<h3>
Šansa za bolje</h3>
Ciceron kaže da je "samo mudrac slobodan", a Platon da se "od slobodnog čovjeka ne može napraviti rob " jer sloboda nije u tome da može činiti sve što želi, nego u tome da ne mora činiti ono što ne želi. Je li na to mislio Mehmed Selimović kad je rekao da "čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem"? Jer, pobuna nije nikakav zahtjev za svemoćnom slobodom. Naprotiv, ona vodi proces protiv svemoćne slobode. Pobunjenik hoće da se prizna činjenica kako sloboda ima granice gdje se nalazi neko ljudsko biće, jer je granica upravo moć pobune tog bića.<br />
Kako god bilo, ako sloboda uopće postoji, onda ona nije ništa drugo nego pravo i šansa da budeš bolji i da učiniš sve što je u tvojoj moći da i drugima bude bolje ili makar jednako dobro kao i tebi čak, ili, naročito ako pritom trebaš ljudima reći ono što ne žele čuti. Ozbiljnom čovjeku može se uzeti sve osim posljednje od ljudskih sloboda – pravo na izbor stava u bilo kakvim datim okolnostima, pravo na izbor vlastitog puta. A to je demokratija.<br />
<br />
Još jednom, btw... steroidi su haram!<br />
<div>
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-65791465724732729102018-07-01T04:17:00.001-07:002018-07-01T04:17:39.175-07:00Čemu da se nadamo<br />
<br />
Nedvojbeno je jasno da je Bosni i Hercegovini potreban potpuno novi narativ koji će na neki način promijeniti otužnu – da ne kažem katastrofalnu – sliku zemlje, ponajprije u očima njenih stanovnika, a tek onda kod onih koji se, navodno, za njenu sudbinu pitaju samo toliko da papagajski, robotizirano ponavljaju da je budućnost zemlje u dogovoru političkih predstavnika njenih naroda i respektivnih (etnonacionalnih) stranaka.<br />
<br />
No, čemu da se nadamo od tih „političkih predstavnika“ ako oni ni za kampanju kojom bi trebali dobiti izbore nisu bili u stanju smisliti ništa bolje od pozivanja u pomoć rahmetli Alije Izetbegovića, obećavanja boljitka / blagostanja u (ne)doglednoj budućnosti, više plate i penzije za ovoliko ili onoliko godina, dijeljenja dobronamjernih(?!) savjeta putem otvorenih pisama i, naravno, na svaki način zbijanja etnonacionalnih redova... Odnosno, u najkraćem, prodavanje starih jaja pod nove bubrege. Od osam očekivanih sedam je poznatih kandidata za jednu od tri pozicije u kolektivnom „Šefu države“ – Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.<br />
<br />
<h3>
Žalosno ili smiješno</h3>
<br />
Redom... „oživljavanje“ rahmetli Predsjednika i korištenje njegovog imena u (pred)izbornoj kampanji svjedoči o njegovoj veličini i ugledu koji uživa u velikom dijelu bošnjačkog glasačkog tkiva, naročito onog starije generacije, ali istovremeno i svejednako o potpuno suprotnom utisku koji njegovi politički potomci i nasljednici imaju u istom tom korpusu. Nakon pokušaja podvaljivanja „stare snahe pod mladu nevjestu“ što je bio – kažu – samo ringišpil koji je poslužio samo za to da sa njega (ot)padne kandidat sa neupitno većinskom podrškom najvećeg dijela stranačke baze, najstarija bošnjačka stranka (ona koja goni udesno) je u skladu sa samopripisanom - ne naročito pohvalnom atribucijom (ko se još hvali time da je star?) - kao kandidata promovirala u svakom smislu stari kadar / kadrove. Bilo je iznimno teško razlučiti – još je – koji od dvojice koji nisu spali sa stranačkog nesigurnog ringišpila ima manje dimenzija ili čije su dimenzije pliće; činjenica je da obojica imaju dužinu i širinu ali je isto tako činjenica da nijedan od njih nema dubinu. Nadalje, za makar jednog od njih može se (po)tvrditi da ima dioptriju dok drugi nema, što, tvrde iskusni okulisti, kazuje da s njegovim očima nešto nije u redu jer čovjeku u tim godinama mora početi slabiti vid te mora makar početi nositi naočari za čitanje. Ono što je (bilo) zajedničko obojici jeste činjenica da nijedan nema viziju... ni medicinsku ni političku.<br />
<br />
Druga najstarija bošnjačka stranka – dakle, starija od najstarije s tom razlikom da ova goni malo ulijevo (ali vrlo malo gotovo neznatno) – jedva se odlučila kako, na koji način izabrati vlastitoga kandidata, potom su tog kandidata jedva ubijedili da je upravo on kandidat, potom su – budući da najbliži pretpostavljeni i saradnici u tome nisu uspjeli – angažirali svekoliko članstvo da ga ubjeđuje i na kraju su ga uspjeli ubijediti. Da nije muško – makar pojavno – moglo bi se govoriti o prenemaganju po ugledu na seoske mlade... Ne znam zašto ali nekako se kroz ovaj tekst stalno provlače snahe, nevjeste i mlade... Možda to ima, a možda i nema neki dublji značaj ali je svakako u skladu sa europskim gender i nekim drugim politikama čije skraćenice i akronime nikako ne mogu da upamtim (imaju veze sa ritmičnim slaganjem suglasnika)... No, ako se u cijelu priču uključe još neke dame ili nešto u tom smislu, očekivati je znakovito zanimljiviju predstavu.<br />
<br />
Potpuno neočekivano i niodakle, ničim izazvan, osim možda pobudom da pokaže da još nije rahmetli i da se na njegov put ne mogu pozivati bez prethodnih konsultacija s njim da im ne bi dolazio u san (ne znam imaju li ovi novi stari lijevi pravo vjerovati u Budući svijet i život poslije smrti?!) otvorenim pismom prepunim dobronamjernih savjeta javio se bivši lijevi predsjednik i nagovorio se svojim nasljednicima po svakom osnovu osim nacionalnog, jer u toj lijevoj stranki taj jednostavno nema smisla. Volio bih znati, a znamo još neke koji bi voljeli iako su svi izgledi da ćemo moći samo nagađati, da li bi i rahmetli Predsjednik isto učinio svojim sljedbenicima da je živ?!<br />
U istom smislu i kontekstu je i obećavanje blagostanja za nekoliko godina – osim što iz sjećanja priziva neka ranija, vrlo slična obećanja – ukazuje na ekstremno nepoštivanje inteligencije ono malo ljudi zdravog razuma koji su još ostali u zemlji... Zar zaista misle da se niko, a kamoli svako, neće upitati: „Dobro... a šta ćemo do tada? Od čega ćemo živjeti do blagostanja od 1.200 ili 1.450 KM?“ Ili, makar: „Koliko će 1.450 KM vrijediti 2026. godine, odnosno, šta će se za te pare tada moći kupiti?“ No, to vjerovatno uopće nije ni bitno... (ako) ko preživi, pričat će.<br />
Osim ovoga čuli smo i tiradu obećanja koja se malo ili nimalo ne razlikuju od onih prethodnih godina i ranijih izbora. Međutim, ne znam jeste li primijetili, nismo čuli nijedan spomen smanjenja plata, nadoknada, dnevnica, odvojenih života, putnih troškova izabranih dužnosnika i odabranih službenika.<br />
<br />
Što se ostalih kandidata i jedne kandidatkinje tiče... oni me ponajviše podsjećaju na onaj crnogorski vic kad je vrabac sreo glistu pa će jedno drugom: „Đe si sokole sivi?!“ – „A đe si ti gujo ljuta?!“ Odnosi li se ovo na (mostarskog) sokola i (laktaškog) orla? Da... upravo na njih dvojicu koji su na slobodi ne samo zbog pomanjkanja dokaza nego prije svega zbog manjka testosterona ili viška estrogena u nadležnim institucijama, što nas opet dovodi do priče o snahama i nevjestama odnosno priči o izmima kojih se (valjda svako i u svakom sistemu) toliko gadi i gnuša: materijalizmu, komercijalizmu, primitivnom i barbarskom hedonizmu, klijentizmu, nepotizmu / familijarizmu (nastavite nabrajanje)... i sve to u industrijskim razmjerama s jedne strane i silne rezigniranosti i velikog straha s druge strane.<br />
<br />
<h3>
Ništa nije smiješno</h3>
<br />
Moglo bi se reći da je ponuda očekivana, nemaštovita i poprilično siromašna. Zašto je to tako?<br />
Umjesto mladih, zdravih, slobodoumnih, inovativnih, obrazovanih i načitanih... politikom se u Bosni i Hercegovini bave uglavnom opskurne skupine poznanika, (ne)prijatelja, drugova, ostarjelih ali pameti ne prispjelih, neiživljenih pubertetlija, sinova pred udaju i kćeri za ženidbu, stručnjaka za ništa, eksperata za „nema ničega“ i doktora nauka iz oblasti „đe ba, ono nestalo“... u najkraćem, nimalo lijepa i ni na koji način poželjna gomila koja je isplivala i održava se na površini samo zahvaljujući nečinjenju, te stoga i bez ikakve želje, volje i namjere da bilo šta mijenjaju.<br />
Prošlost ne možemo mijenjati ali zato je budućnost – koliko-toliko – u našim rukama. U čijim „našim“? Pa, vašim... No, stvari baš ne izgledaju (pre)svijetlo.<br />
<br />
„Europa nema više strpljenja za Bosnu i Hercegovinu, a to korumpiranim političarima u BiH najviše i odgovara. Bosna i Hercegovina je danas i zadnjih 20 godina država u koju se ne ulaže zbog političkog stanja, nacionalizma, korupcije, nedostatka pravne države i feudalnog ekonomskog sistema. Nacionalizam je otrov za ekonomski i svaki drugi razvoj. Bh. političari već godinama svjesno unazađuju narod te zemlje i nažalost taj narod za njih glasa jer su 'njihovi'. Bolje biti 'svoj' i gladan nego europski i ne samo sit nego i napredan. Međutim, svi koji žive u BiH biraju svoju stvarnost i ta stvarnost je slika tih birača, te zbog toga 'Europu' sve manje, ako uopće, interesiramo zato što ih podsjećamo koliko smo mali, marginalizirani i zatvoreni u svoj začarani krug provincijalizma.<br />
Kako bi se pokrenula sa pozicije u kojoj se nalazi, Bosna i Hercegovina mora krenuti smjerom razvoja od lake industrije, preko IT sektora do šumarstva i poljoprivrede za što je potrebna transparentna ekonomska politika sa uređenom pravnom državom gdje nije važno ni ko je babo ni ko je stric. Nažalost, država koja 40 posto svog BDP-a dobija iz dijaspore – a pritom ni na koji način ne koristi ekonomski, ljudski i svaki drugi potencijal dijaspore za razvoj domaće privrede – nema sektorskih snaga, ali ima školovanu i kvalitetnu, obrazovanu radnu snagu i stručni kadar koje – ponovo, nažalost – izvozi što će Bosnu i Hercegovinu koštati idućih 30 godina tapkanja u mjestu“..., otprilike je slika stanja u zemlji viđena iz „Europe“.<br />
Najveće zlo koje su bosanskohercegovački „političari“ uspjeli nanijeti – uopće nije bitno namjerno ili nenamjerno, svjesno ili nesvjesno – jeste da su uspjeli politiku (i sav onaj pojmovnik koji su pritom koristili uključno i patriotizam) ogaditi normalnim ljudima. Jedino veće zlo od toga – a počelo je i ishod je istog „uspjeha“ – skrbi činjenica da se politikom gotovo isključivo bave ljudi neupitnih nekvaliteta, sumnjivih namjera i vrlo upitnih moralnih karakteristika. Štaviše, zbog toga se normalnim / običnim ljudima bavljenje politikom (riječima momka od oko 28 godina kojega bi – da je sreće kao što nije – ova zemlja i stanje u njoj trebali zanimati više nego mene) „kosi sa njegovim temeljnim, osnovnim, suštinskim životnim i moralnim načelima“ (citat završen).<br />
Ili, riječima jednog vjerskog dostojanstvenika (govoreći samo o svojoj pastvi): „Ljudi su se umorili od te korupcije koja vlada, nejednakosti pred zakonom, te izluđivanja kroz čudnu birokraciju u administraciji. Javnost uporno čini da se ljudima zgadi ova zemlja i život u njoj...“, dodajući kako sve ovo „predugo traje“ i da je „stalno napeto stanje u javnosti i stvaranje nesigurnosti te nepostojanje jednakopravnosti zamorilo ljude“. Ovim se, makar dijelom, završava odgovor na pitanje čemu se možemo nadati.<br />
<br />
<br />Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-2501051190341665192018-06-26T08:20:00.000-07:002018-06-26T08:20:24.841-07:00Zašto samo papcima smeta građanska Bosna (i Hercegovina)?<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="HR">Najkraći odgovor bi
bio: zato što se u takvoj Bosni (i Hercegovini) oni vraćaju u početno agregatno
stanje... negdje sa dna kace iz koje su iskočili kao bitni i važni nacionalci.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="HR">Duži odgovor je
nešto složeniji...</span></div>
<h3>
<span lang="HR"> </span><i><span lang="HR">Najprije... o papci i nacionalcima</span></i><span lang="HR"> (2014)</span></h3>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="HR">Sad je, dakle,
konačno jasno: Sejdić (Dervo) i Finci (Jakob) su najgori od svih! Zašto? Zato
što sve vrijeme trajanja mrcvarenja kojemu su posudili svoja prezimena, njih
dvojica – i oni koji su ih na to nagovorili – znaju da su principi provođenja
presude Europskog suda za ljudska prava u Strazburu odavno dogovoreni (neki
kažu čak prije tri godine) i da „<span style="background: white;">nema nikakvog
spora da će se svi građani BiH moći biti kandidati za člana Predsjedništva BiH
i moći naći u Domu naroda“. Drugim riječima, ono što nije riješeno nema nikakve
veze sa presudom "Sejdić - Finci", nego sa „ultimatumom HDZ-a BiH, a
i zamolbom(?) međunarodne zajednice“ bez čega „nema dovoljno ruka da se u
Parlamentu usvoje dogovoreni principi sprovođenja sporne presude, a to je – da
se ne lažemo – izbor člana Predsjedništva BiH samo i isključivo iz HDZ-a. I
Sejdić i Finci to znaju, ali se svejednako prave ludi.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="HR" style="background: white;">S jedne strane, uopće nije isključeno da je i ovo dio (dogovorene?!)
strategije zamazivanja očiju, skretanja pažnje sa neuporedivo važnijih pitanja
koja svi – i nacionalci i ostali – nazivaju „normalnim življenjem“, ili, pak,
realiziranja plana za stvaranje pozicije sa koje će biti moguće nametnuti
imunitet, aboliciju ili neki drugi vid izbjegavanja odgovaranja za bezočnu,
razbojničku pljačku pod krinkom rješavanja nacionalnog pitanja. U svakom
slučaju riječ je o bezumnom teroru manjine nad većinom. Pri tome na umu imam da
većinu čine oni koji jedva preživljavaju ili, u najboljem slučaju, krpe kraj s
krajem, dakle oni kojima je svejedno ko ih pljačka i ko će biti slijedeći
okupator, a manjinu svi ostali bili oni nacionalci ili kriminalci; jednom
rječju: papci. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="HR" style="background: white;">Surovo i bezdušno (a kako drukčije) vlasnik nekoliko tužbi i
oslobađajućih (a kakvih drugo) presuda čiji su predmet bile pronevjere i
zloupotrebe sa milionskim posljedicama – doduše, nije jedini – zajedno sa
svojim istomišljenicima, partnerima i sponzorima samouvjereno ucjenjuje Bosnu i
Hercegovinu rješavanjem „hrvatskog pitanja“ u Federaciji BiH. Zašto ne i u
cijeloj Bosni i Hercegovini pitanje je na koje odgovor duguje svojim
sunarodnicima. Nije trebalo puno političke i zdravorazumske logike da se ovakav
potez unaprijed očekuje ili predvidi. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="HR" style="background: white;">Podsjetimo se, ovaj HDZ je isti onaj HDZ koji je formiranjem HVO-a
paralelizirao sistem odbrane Bosne i Hercegovine od srpske agresije, a potom,
uz pomoć HV-a izvršio drugu agresiju na Bosnu, a naročito na Hercegovinu;
formirao Herceg-Bosnu (sve sa logorima); proglasio „hrvatsku samoupravu“... Evolutivni
proces navodno najbrojnije i vodeće hrvatske stranke u BiH odvija se u istom
pravcu, ali s tom razlikom što je sada usmjeren ka unificiranju i uniformiranju
i definiranju pravovjernog bosanskog Hrvata kao člana HDZ-a. Odstupanje od
pravog puta predstavlja svojevremeno odvajanje HDZ-a 1990 pod dr. Božom
Ljubićem (ako je to uopće bilo odvajanje jer su se HDZ-ovi, nakon početnog –
kasnije se pokazalo, kozmetičkog – razilaženja – kao blagoslovljeni svetom
rukom – naglo ponovo približili. Nemam nikakvih dokaza, ali indikativno je da
je ista ruka pomalo utišala i umirila sadašnjeg predsjednika “drugog HDZ-a”
Martina Raguža.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="HR" style="background: white;">Dragan Čović nastupa sa istom strategijom i taktikom kojom je Radovan
Karadžić dobio Republiku Srpsku: inicijalno, maksimalistički zahtjevi, a potom
njihovo proširivanje do razine potpune bezočnosti i krajnjeg bezobrazluka uz
stalne prijetnje uskraćivanjem svega i svima, praktičnom “talačkom krizom” u
kojoj taoci nisu samo stanovnici Bosne i Hercegovine koji imaju samo
bosanskohercegovački pasoš/putovnicu; naprotiv. Reći ću, hvala Bogu da među
njima/nama ima i „martina raguža“!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="HR" style="background: white;">Nemam ništa protiv politike (cinici bi rekli “ništa efikasno”). Ona bi
trebala biti legalno i legitimno sredstvo borbe za političke ciljeve. Ali, ovo
više nije politika, nego politikantsvo, spletkarenje, teror manjine
(politikanata) nad većinom (građanima BiH), zlurado sprdanje seoskih lola i
brđana ... daleko od svakog smisla i obzira prema bilo kome, a naročito prema
bosanskim Hrvatima. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="HR">Rješavanje
nacionalnih pitanja u Bosni i Hercegovini, započeto devedesetih godina prošlog
stoljeća progonom, pokoljem i, u najboljem slučaju, prinudnim preseljavanjem
„svojih i njihovih“ u svrhu zaokruživanja nacionalnih torova, a s
(dogovorenom!?) namjerom da svako pljačka svoje, zapela je tačno tamo gdje je i
počela: ne na rješavanju nacionalnog pitanja svih naroda i nacija u Bosni i
Hercegovini (osim u Republici Srpskoj koji su ovaj problem riješili masovnim
ubistvima i progonima nesrba i, manje-više, prisilnim preseljavanjem Srba),
nego na papcima. Kako je i zašto naziv za prst kod papkara postao sinonim za
kompleks osobina – nažalost, neopisivih pristojnim rječnikom – koje
karakteriziraju nedovršene, nerealizirane i napola urbanizirane likove, ne
znam. Ali je činjenica da su, ustvari, upravo ti i takvi likovi – kakvih ima u
svim nacionalnim, religijskim/vjerskim i socijalnim skupinama i slojevima –
krivi za sve probleme u ovoj zemlji. Zašto? Zato što je papak, prema definiciji
internet sveznalica: „pokvarena i prevrtljiva osoba, sklona žrtvovanju svega
radi udovoljavanja samo svojim porivima, koja stavlja materijalno ispred i
iznad duhovnog, misli da ga odijelo čini čovjekom, a da je asfalt nešto od čega
se m<a href="https://www.blogger.com/null" name="_GoBack"></a>ože lijepo ukrasti, a da niko ne primijeti; (koja)
voli i hvale samo ono što je njegovo i to samo zato što je njegovo, (koja) voli
vlast i često se bavi politikom, <span style="background: white;">kada govori –
laže, kad obeća – ne ispuni, kada mu se nešto povjeri – obavezno iznevjeri, a
pritom sve vrijeme tvrdi da vjeruju (u) Boga“.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="HR" style="background: white;">Kako god je teško – ako je uopće moguće – među uposlenicima „vodovoda i
kanalizacije“ pronaći nekoga ko će „priznati“ da radi u „kanalizaciji“ (jer svi
tvrde da rade u „vodovodu“) toliko je – ako ne i teže – pod papcima ne
prepoznati nacionalce. Otkud „sejdić i finci“ u ovoj priči? Oni su najveći
papci, zato što su ovoliko čekali.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<h3>
<i><span lang="HR">A potom o građanskoj BiH (2017)</span></i></h3>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">Najradije bismo od ovog,
nikada do kraja definiranog, pogotovo realiziranog, a već pomalo izlizanog i
potrošenog pojma napravili pridjev, atribut – recimo, <i>građanstvenost</i>(?!) i tako kontekstualizirali pitanje i, realno,
problem građanstva, definicije i koncepta odnosno redefinicije i
rekonceptualizacije za potrebe ovoga rada, a u skladu sa naročitim
bosanskohercegovačkim uvjetima. Ne znamo koliko je i / ili koliko bi takva
riječ – <i>građanstvenost</i> – leksički
uopće bila ispravna, te se iz poštovanja prema jeziku nećemo upuštati u
eksperimente ove vrste, ali smo uvjereni – i to ćemo pokušati dokazati – da je
izgradnja i kontekstualizacija građanstva, u njegovom najširem značenju – od
koncepta građanstva preko građanske svijesti do građanske klase – nakon
politološkog, filozofskog, pravnog, sociološkog i antropološkog teorijskog
(re)definiranja i (re)koncipiranja, jedan od najznačajnijih projekata koji
stoji pred intelektualnom, kulturnom i umjetničkom elitom Bosne i Hercegovine.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">Kao najbolji pokazatelj
značaja i relevantnosti, s jedne, te vitalnosti i, konačno, inherentnosti
sadržine ovog koncepta u biću i bitku svakog čovjeka, možda može poslužiti i
činjenica da se kao zagovornik građanske (liberalne i sekularne) Bosne i
Hercegovine pojavio jedan visoki vjerski dostojanstvenik, reisu-l-ulema dr.
Husein-ef. Kavazović.<a href="file:///C:/Documents%20and%20Settings/dell/My%20Documents/Downloads/028_Zasto%20papcima%20smeta%20gradjanska%20Bosna.docx#_edn1" name="_ednref1" title=""><sup><!--[if !supportFootnotes]--><sup><span lang="HR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 11.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-fareast-language: EN-US; mso-fareast-theme-font: minor-latin;">[i]</span></sup><!--[endif]--></sup></a>
Čak i ako zakratko zanemarimo činjenicu da je riječ o jednom od ključnih
pojmova društvene teorije koji nikada nije izgubio na značaju i zanimanju
teoretičara različitih naučih i disciplinarnih pristupa, upravo zahvaljujući
činjenici da građanstvo kao koncept u sebi skrbi i podrazumijeva komplet
temeljnih pojmova od prava, obaveza i odgovornosti, preko političke zajednice,
društvenog ugovora i učešća u političkom i javnom životu do nacije, države i
državljanstva... značaj građanstva za sadašnjost i budućnost Bosne i
Hercegovine doslovno je nemoguće precijeniti. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">Šta god da pojmovi <i>citizenship</i>, <i>citoyenneté </i>ili <i>bürgerschaft</i>
znače u izvornim jezicima u kojima je pojam i koncept teorijski definiran i
razvijan, možda ne bi bilo loše ponoviti historijske lekcije i sagledati
najprije glavne tradicije njegovog teorijskog promišljanja, a odmah potom –
prije prednosti – probleme i tenzije koje inherentno skrbi ovaj koncept radi
što uspješnijeg odgovora na pitanja i izazove koje pred njega postavlja život u
savremenom svijetu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">No, isto tako činjenica
je da naročitost i kompleksnost bosanskohercegovačke situacije zahtijeva novo razmišljanje,
razmatranje i unutarnji dijalog svih zainteresiranih pojedinaca i društveno
aktivnih skupina, organizacija i institucija civilnog društva o značenju i
implikacijama ove riječi u bosanskom / srpskom / hrvatskom jeziku, ukoliko je
potrebno definiranje novih leksičkih, teorijskih i idejnih kontura, a u cilju
(re)definiranja, (re)koncipiranja i (re)kontekstualiziranja <i>građanstva / građanstvenosti kao vrline</i>
u najširem bosanskohercegovačkom društvenom okviru. O građanstvu
(državljanstvu, odnosu prema manjinama, imigrantima...) u bosanskohercegovačkom
kontekstu treba razmišljati samo i isključivo kao o općem dobru u interesu svih
njegovih stanovnika, građana.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<h3 style="text-align: justify;">
<i><span lang="HR">Savremeni izazovi konceptu građanstva</span></i></h3>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">Razmišljanje o
građanstvu u Bosni i Hercegovini nema smisla referirajući se na naciju-državu
(nacionalna država) kao na podrazumijevani okvir za artikulaciju građanstva.
Prije svega, zato što je taj okvir u nekoj svojoj deformiranoj i iščašenoj
varijanti već u primjeni (u smislu etnitetskog državljanstva na što, začudo,
niko u Bosni i Hercegovini ne reagira iako to predstavlja izravno kršenje ne
samo Daytonskog sporazuma nego zdravog razuma), a potom i zbog toga što je
(jedno)nacionalna država ovdje nemoguća. Osim toga, brojni su teoretičari koji,
temeljem čvrstih argumenata, tvrde da je nacionalno građanstvo, bez obzira na
činjenicu da je relativno nedavno institucionalizirano, usljed brzih
historijskih socijalnih promjena, već prevaziđeno makar u mjeri u kojoj je
prevaziđena i institucija nacionalne države, ne samo zbog aktualnih
globalizacijskih procesa, nego najprije zbog toga što su svojevrsni
lokalpatriotizmi, <i>lokalizmi</i>, narasli
do te mjere da ugrožavaju i slabe integrativnu funkciju države.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">Ove procese ne treba
uzeti <i>a priori</i> negativnim. Osim
činjenice da su možda pokazatelj nove etape ili pravca razvoja političkih
zajednica koji karakterizira slabljenje suvereniteta nacionalnih država koje su
donedavno bile jedini institucionalni okvir aktualizacije i realizacije
građanstva i prenošenje tog dijela suvereniteta na, naprimjer, Europsku uniju
(kako je to regulirano Mastrihtskim ugovorom) odnosno u pravcu razdruživanja
identiteta i političke pripadnosti. Naime, određena (građanska) prava su često
zajamčena čak i ako osoba nije formalno-pravno državljanin, a politička
identitetska odrednica ne mora nužno biti vezana za odrednicu pripadnosti. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">Ovom tendencijom –
razdvajanja građanskih prava od pripadnosti političkoj zajednici naporedo sa
razvojem sistema nadnacionalnog (međunarodnog) prava koje umjesto države postaje
jamac osnovnih ljudskih, građanskih prava, prema nekima predstavlja pokazatelj
da počinjemo živjeti u eri / dobu <i>nadnacionalne
pripadnosti i građanstva</i>. Yasemin Soysal Nuhoğlu<a href="file:///C:/Documents%20and%20Settings/dell/My%20Documents/Downloads/028_Zasto%20papcima%20smeta%20gradjanska%20Bosna.docx#_edn2" name="_ednref2" title=""><sup><!--[if !supportFootnotes]--><sup><span lang="HR" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 11.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-fareast-language: EN-US; mso-fareast-theme-font: minor-latin;">[ii]</span></sup><!--[endif]--></sup></a>
kojoj se pripisuje identifikacija ovog trenda i definicija pojma, tvrdi da je
kraj Drugog svjetskog rata historijska razdjelnica između nacionalnog i
postnacionalnog modela građanstva te da je ključna promjena koja je uzrokovala
i uvjetovala nastanak novog modela, osim razvoja nadnacionalnog međunarodnog
prava (što je također posljedica), ustvari, činjenica da osnovna ljudska prava
pojedinca / individue više ne ishode iz državljanstva i statusa građanina nego
iz univerzalnijih okvira, odnosno iz činjenice da svi pripadamo nadnacionalnoj
zajednici koju uređuju međunarodne pravne norme i konvencije, ne zanemarujući
ni činjenicu da je cijela <i>stvar</i>
interaktivna, odnosno da se univerzalna ljudska prava zajamčena međunarodnim
zakonima štite i na nacionalnoj, državnoj razini (Nuhoğlu 1998: 189).<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">Soysal, ustvari, želi
ukazati na trend razdvajanja domena prava i identiteta konceptualno sjedinjenih
u građanstvo / državljanstvo. No, stoji da je riječ tek o početku procesa
prijenosa tog domena identiteta, pa i suvereniteta i integriteta na nadnacionalnu
razinu, bez obzira je li riječ o Europskoj uniji ili nekog drugom obliku
nadnacionalnog organiziranja i udruživanja. Drugim riječima, još vrijedi
konstatacija Hannah Arendt da su <i>ljudi
lišeni građanskog statusa (državljanstva) zapravo lišeni svog osnovnog prava</i>.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">Trend ili proces o
kojemu je ovdje riječ značajan je iz perspektive da se njime inaugurira
svojevrsna deteritorijalizacija pojma i funkcija građanstva / građanstvenosti.
Brojne demografske i svake druge promjene na političkom prizorištu Europe, koja
nas najviše zanima, uvođenje pravnih normi koje na naročit način
institucionaliziraju teritorijalni diskontinuitet, sve intenzivnija
razdvojenost identitetske, statusne i prave dimenzije u kontekstu ostvarivanja
prava pa i postojanje dvojnih i višestrukih državljanstava... samo su neki od
aspekata savremenog građanstva.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">Naravno da ovaj pristup
povlači cijeli niz pitanja iz domena ujedinjujuće činjenice identiteta (osećaj
kolektivne pripadnosti), statusa (formalne pripadnost) i prava, njihove
aktualizacije i realizacije na jednom teritoriju i pod jednom nacionalnom
jurisdikcijom, njihove – još uvijek – identifikacije ili, u najmanjem,
integracije u domenu normativnog i / ili deskriptivnog građanstva. Premda je
ovo pitanje, ustvari, problem kolektivnog / skupnog identiteta o njemu se može
promišljati i na normativnoj razini, odnosno na razini odnosa između
građanstva, s jedne, i pluralizma i kulturne raznolikosti, s druge strane.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">Veličina i složenost
savremenih političkih društava onemogućavaju neposredne interakcije i
neposredne suradnje što se manifestiralo osjećajem pripadnosti i lojalnosti
kako su je promišljali antički mislioci pa i kasniji republikanci. Savremene
države, pa i savremeni megapoliti čak, neboderi su društva / zajednice <i>stranaca</i> – ljudi koji se ne poznaju,
nemaju nikakvih zajedničkih dodirnih tačaka i mjesta... – što znakovito
onemogućava zajedničko političko djelovanje i suradnju čak i u pitanjima općeg
dobra. Stoga je funkciju integracije političke zajednice temeljem povjerenja i
odanosti preuzela nacija.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">Građanstvo je, po našem
mišljenju, u velikoj mjeri, politički odnos između pojedinca / individue /
građanina i političke zajednice / države u smislu da građanim – neovisno o
svojim partikularnim interesima, kulturnoj pripadnosti, odnosno bilo kojem i
kakvom cjelovitom ili djelimičnom, definiranom ili nedefiniranom
identifikacijskom određenju ili određenjskoj identifikaciji – učestvuje u
javnom, političkom, kulturnom... životu društva / države. Međutim, građanstvo
se nikako ne može svesti samo na odnos pojedinca / individue i političke
zajednice / države, jer ono podrazumijeva i pripadnost zajednici koja je
istovremeno i svejednako pravno konstituirana i društveno konstruirana i skrbi
i odnos na horizontalnoj ravni koji građani grade jedni s drugima. Iz ukupnosti
tih odnosa razvija se identitetska komponenta građanstva koju nije lahko ni
teorijski, ni empirijski, obraditi, naročito ukoliko se pokušaj zasniva na
pretpostavljenoj odvojenosti od kolektivnog / skupnog – etničkog, nacionalnog,
rasnog, klasnog...) identiteta. <o:p></o:p></span></div>
<h3 style="text-align: justify;">
<i><span lang="HR"> </span><span lang="HR">Nužnost promjene Ustava</span></i></h3>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">Iza naizgled
jednostavnog pojma građanstva – kao jedinstvene, ujedinjavajuće,
identificirajuće, zajedničke i homogenizirajuće odrednice – krije se iznimno
složena socijalna pojava koju karakterizira i uvjetuje cijeli niz
ograničavajućih činilaca, od kulturnih identitetskih praksi do oblika
subjektivizacije i autosubjektivizacije uzrokovanih strahom od napuštanja
djelimično zadovoljavajućeg partikularnog radi utapanja u doista
zadovoljavajuće univerzalno. Jasno je i da je potrebno <i>izumiti</i> nove oblike zaštite statusa i prava koje naizgled nudi
nacionalna pripadnost i jednak odnos osigurati i građanskom statusu (ili samo
preuzeti već izumljene na razini Europske unije), odnosno jedinstveno normirati
pravnu praksu u cilju i smislu uključivanja i podrazumijevanja različitosti i
jednakog tretmana <i>istosti</i> i <i>različitosti</i>. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">Jasno je i da je
potrebno pristupiti rekoncepciji i rekonceptualizaciji pojma građanstva, ali je
prije toga ili, u najgorem slučaju s tim, nužno i hitno inicirati ustavnu /
konstitutivnu pravnu identifikaciju naroda / nacija, građana i stanovnika Bosne
i Hercegovine po svim osnovima, od prava preko identiteta do praksi, u smislu
otvaranja i stvaranja prostora za dalje teorijsko i praktično djelovanje... Ili
obratno! Možda u ovom slučaju i nije nužno ići iz pozicije i perspektive
temeljitih promjena; možda je dovoljno <i>samo</i>
pokrenuti skupštinsku / parlamentarnu proceduru verifikacije Anexa IV – Ustava
Bosne i Hercegovine – i (samo) zahtijevati njegovu dosljednu primjenu. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">No, koliko je to ovdje
komplicirana materija pokazuje neprovođenje presude Europskog suda za ljudska
prava iz Strazbourga još od 2009. godine u vezi s predmetom Sejdić-Finci (od
2009. naovamo pojavile su se još neke presude) jer se s tim predmetom u vezu
dovodi i shizofrena situacija bosanskohercegovačkih Hrvata koji još nisu
sigurni jesu li hrvatska dijaspora ili konstitutivni narod u BiH, te suvereno i
drsko koriste oba prava. Zato je, među ostalim, borbu za konstitutivnu jednakost
i građana (a ne samo naroda) odnosno svih stanovnika Bosne i Hercegovine bitno
istovremeno pokrenuti i na unutarnjem i na vanjskopolitičkom planu. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">Što se tiče unutarnjeg
političkog prizorišta, nadamo se da neće biti previše šokantno ako predložimo
da je u smislu rješavanja ove <i>multileme</i>
možda koristan pravac razmišljanja onaj kojim je krenuo feministički pokret
onoga trenutka kada su odlučile pokrenuti pravnu borbu za punopravni građanski
status žena i ukidanje rodne i spolne diskriminacije građanstva i segregacije u
društvu. Drugim riječima, spolna i rodna drugost i različitost u
androcentričnom svijetu se ni na koji način ne razlikuje od nacionalne –
nenacionalne diskriminacije i segregacije u Bosni i Hercegovini; politički i
pravno ugrožene i obespravljene skupine su jednako ugrožene i obespravljene i u
pravu i u politici i to im je zajedničko što potire sve ostale međusobne
razlike. U biti, riječ je o jednom pitanju: formuliranju političke jednakosti
koja bi uvažila različitost iskustava i političkog djelovanja koje
podrazumijeva problem političke važnosti koje je političko pitanje i pitanje
pravnog tretmana koje je problem za pravosudne institucije, te su, prema našem
mišljenju, prostor za buduće djelovanje zainteresiranih skupina parlamenti i
sudovi!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">U vezi sa
izvanjskopolitičkim aktivnostima treba računati na znakovito
institucionaliziranu i etabliranu, a rekonceptualiziranu formu građanstva koja
traga i u velikoj mjeri je našla odgovor na gotovo sve savremene političke i
kulturne potrebe i (već) funkcionira kao pravni regulator političke zajednice
kao i statusa i prava državljana zemalja članica; riječ je o, naravno, već
spominjanom građanstvo ili građanstvu Europske unije koje je praktično
zaživjelo Mastrihtskim ugovorom, kao svojevrstan oblik nadnacionalnog,
nedržavnog građanstva.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="HR">Ovim prijedlozima
svakako se ne iscrpljuju svi misaoni okviri i mogući pravci razvoja ovog
iznimno vitalnog i žilavog koncepta koji se opire svim pokušajima potiskivanja
i supstituiranja nekim (raznim) drugim, neprestalno se pojavljujući kako u
novim formama tako i kao suštinska sadržina nužnosti da se prije svega o njemu
razmišlja na nove načine zbog činjenice da nužnost napose predstavlja činjenica
da svijet nije uspio domisliti bolji način ravnopravne raspodjele pravde od
koncepta građanstva. Naravno, za njegovu funkcionalnu i smislenu primjenu u
najnovijim i često mijenjajućim okolnostima potreban je stalni intelektualni
napor u smislu kontinuiranog reteoretiziranja, redefiniranja i
rekonceptualiziranja za prilagođavanje praktičnim okolnostima i sredinama. U
svakom slučaju, može se konstatirati da se radi o pojmu i konceptu koji je ne
samo mjesto susreta elemenata politoloških i socioloških elemenata građanstva:
pojedinca / individue, (političke) zajednice i njihovog međusobnog i uzajamnog
odnosa u sve tri dimenzije: statusa, prava i identiteta.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<br />
<div>
<!--[if !supportEndnotes]--><br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<!--[endif]-->
<div id="edn1">
<h1 style="background: white; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-align: justify; vertical-align: baseline;">
<a href="file:///C:/Documents%20and%20Settings/dell/My%20Documents/Downloads/028_Zasto%20papcima%20smeta%20gradjanska%20Bosna.docx#_ednref1" name="_edn1" title=""><span class="MsoEndnoteReference"><span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 10.0pt; font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-fareast-theme-font: minor-latin;"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoEndnoteReference"><span lang="BS-LATN-BA" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 10.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: BS-LATN-BA; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-fareast-language: BS-LATN-BA; mso-fareast-theme-font: minor-latin; mso-font-kerning: 18.0pt;">[i]</span></span><!--[endif]--></span></span></a><span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 10.0pt; font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;"> <u>http://balkans.aljazeera.net/vijesti</u>: <i>BiH treba biti građanska liberalna i sekularna</i>; <u>https://faktor.ba/vijest</u>:
<i>BiH treba graditi kao građansku državu:
Identitet svih naroda treba biti zaštićen kao strateški cilj države</i>; <u>http://www.medzlis-bl.ba</u>:
</span><i><span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 10.0pt; font-weight: normal;">Bošnjačka politika mora biti
građanska</span></i><span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 10.0pt; font-weight: normal;">; <u>http://www.facetv.ba/novost</u>: Treba nam unutrašnji dijalog; <u>http://www.dnevnik.ba/vijesti</u>:
<i>Samo građanska BiH može u EU</i>...<o:p></o:p></span></h1>
</div>
<div id="edn2">
<div class="MsoEndnoteText" style="text-align: justify;">
<a href="file:///C:/Documents%20and%20Settings/dell/My%20Documents/Downloads/028_Zasto%20papcima%20smeta%20gradjanska%20Bosna.docx#_ednref2" name="_edn2" title=""><span class="MsoEndnoteReference"><span lang="BS-LATN-BA" style="font-family: "Times New Roman","serif";"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoEndnoteReference"><span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 10pt; line-height: 115%;">[ii]</span></span><!--[endif]--></span></span></a><span lang="BS-LATN-BA" style="font-family: "Times New Roman","serif";"> Nuhoğlu, S. Y.
(1998), „Toward a Postnational Model of Membership“, u Gershon Shafir (prir.),
The citizenship debates, Minnesota: University of Minnesota Press, str.
189–217. <u>https://books.google.ba/books</u> <o:p></o:p></span></div>
</div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-56998489099100789752018-06-14T16:36:00.000-07:002018-06-14T16:58:15.577-07:00Hoćemo li biti muslimani i poslije Ramazana<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Islam, svojom biti, izmiče svim (pokušajima) svjetovnog određenja i uklapanja u (ljudske) obrasce i matrice, a istovremeno i svejednako obuhvata ih i sadrži sve određujući ih, kontekstualizirajući ih i konceptualizirajući ih... stavljajući nezamislivo veliki pritisak i stres na ličnost, ulogu i funkciju vladara (slijed nije bitan), insistirajući na njegovim pozitivnim ljudskim vrijednostima i osobinama / vrlinama kao ličnosti, odnosu prema povjerenim mu podanicima i načinu obnašanja / obavljanja (funkcije / funkcija) vlasti.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Vjerska i moralno-etička bit islama nadilazi i nadilazit će sve posebne političke forme... o čemu zorno svjedoči činjenica da su se društvena očitovanja islama razlikovala kroz epohe, prostor i kulture kroz sve narodne, kulturne i jezične heterogenosti islama pri čemu su svi oblici tih društvenih očitovanja propadali dokazujući svoju sporednost i privremenost, a islam je preživio dokazujući svoju trajnost i vrhunaravnost. (Filandra, 2016)</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Bosanski muslimani jesu specifična islamska zajednica čak i na Balkanu na kojem postoji još nekoliko islamskih zajednica ili, radije, zajednica muslimana, te je stoga normalno da plijeni(mo) ogromnu društvenu i znanstvenu pažnju i zanimanje. O bosanskim muslimanima u političkom i vjerskom smislu, sa aspekta vjerske duhovnosti, puno je pisano kako u zemlji tako i u okruženju ali i u svijetu, čega gotovo nismo uopće svjesni. Ova muslimanska manjina na Balkanu, kad se posmatra u okviru muslimanskih manjina na prostoru bivše Jugoslavije, Bugarske, Rumunije, Mađarske, sa svim političkim procesima u Turskoj, te u kontekstu tragičnih događanja na Bliskom Istoku... jeste nešto što je znanstveno zanimljivo, a zanimanju doprinosi i činjenica naše samostalnosti, ne samo u smislu državnosti i državotvornosti nego i u smislu neovisnosti Islamske zajednice kao institucije. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">No, kod nas postoji ta psihička i / ili psihosocijalna sklonost ka teoriji zavjere koja se najjasnije očituje u shvatanju i tumačenju odnosa Zapada i islama, islama i Zapada. Ljudi ovdje smatraju, i to ozbiljni ljudi, čak i neki intelektualci, da nas neko mrzi zato što smo muslimani. Iako je to vjerovatno – čak, sigurno – u pojedinačnim ili slučajevima manjih ili većih skupina, to načelno apsolutno nije istina i ne stoji. Te i takvih teorija čak i načina razmišljanja treba se nužno i žurno osloboditi, i to je zadaća normalnih ljudi, normalnih intelektualaca, nove intelektualne elite. Naročito muslimanske... </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ako smo, kao što bi trebalo da jesmo, muslimani... i pametni ljudi zdravog razuma i otvorenih očiju, onda bismo trebali znati da je slika koju islam i muslimani trenutno uživaju u svijetu ponajviše proizvod njihovog unutarnjeg stanja i izvanjskog ponašanja. Prizori koji se odašilju iz muslimanskog, da ne kažem, islamskog svijeta, uglavnom, u najvećoj mjeri, potvrđuju i opravdavaju bojazan i strah ostatka svijeta od muslimana jer muslimani danas u svijet odašilju sliku o sebi kakvu nikada prije nisu odašiljali. Potpuno je druga stvar što ta slika, odnosno, ono što ona prikazuje, nema nikakve veze sa islamom kao i kome doista treba i odgovara takva slika islama i muslimana u 21. stoljeću.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><i>Otkad smo muslimani</i></span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Istina, mi smo mala i malobrojna ali nipošto i nikako beznačajna muslimanska zajednica na Balkanu koja je zbog gorespomenutih i mnoštva nespomenutih specifičnosti predmet brojnih opservacija iz različitih razloga. Činjenica je da zadnja dva stoljeća imamo jednu silaznu putanju koja je, teorijski, umnogome rezultat modela našeg odnosa prema sebi i prema drugima, a koji, posebno u zadnjih stotinu godina, nije donio pozitivne rezultate. Tome nisu krivi drugi ili, makar, ne samo drugi, nego prije svega i svih mi sami i naš po(s)lovični način mišljenja - da za sve svoje slabosti, propuste, stradanja, okrivljujemo druge. Problem nikada nije (samo) u snazi drugog, nego u u vlastitoj slabosti, u vlastitim greškama. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Bošnjački etnoncionalni romantizam svako, a naročito masovni(je) prisustvo muslimana na Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini, vezuje za prvi zvanični dolazak osmanskog sultana Mehmeda II el-Fatiha 1463. godine premda ozbiljna historiografija čak dokumentirano bilježi prisustvo muslimana na Balkanu pa i u Bosni i Hercegovini znakovito ranije, još u 8. stoljeću, a u naznakama još ranije 36. godine po hidžri ili 658. godine po Gregorijanskom kalendaru, kada su se (dokumentirano) prva trojica muslimana iskrcala u dalmatinskoj luci Raguza. Za pojavu Srba i Hrvata vrijede neki drugi podaci, značajno, stoljećima kasnijeg datuma ali i to je za priču o aktualnom generaliziranju manje bitno.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Nije li nas upravo to, kao i pristajanje (čak, insistiranje) na osmansko-turskom porijeklu i počelu islama na Balkanu, uz nedovoljno potkrijepljeno insistiranje na hiljadugodišnjoj historičnosti državnosti Bosne (i Hercegovine), stavilo u procjep koji se ne može lahko i jednostavno riješiti: jesu li bosanski muslimani na Balkan i u Bosnu i Hercegovinu došli sa Osmanlijama odnosno jesmo li muslimani (samo) od Osmanlija naovamo ili su / smo pak, konvertirani srednjovjekovni krstjani (koji su u svemu ovome posebna priča)?</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><i>Nekoliko jednostavnih enciklopedijskih podsjetnica</i></span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Muslimani (narod), su južnoslavenski narod, konstitutivan u SFRJ od 1971. godine. Odlukom CK SK BiH u maju 1968. vjersko-narodnosna zajednica muslimana postala je zajednica Muslimana u nacionalnom smislu. To je potvrđeno ustavnim amandmanima i verificirano na popisu stanovništva 1971. godine. Muslimani su na tom popisu većinom prihvatili novi nacionalni identitet pa se 39,6 posto stanovništva SR BiH izjasnilo Muslimanima. Priznavanje Muslimana kao narod smanjilo je procentualni udio Jugoslavena, Hrvata i Srba, jer su se do tada ubrajali u ostale narode. Istovremeno postali su relativno najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">U okviru SFRJ, Muslimani su pretežno živjeli u SR Bosni i Hercegovini, u kojoj su bili najbrojniji narod (prema popisu iz 1991. bilo ih je oko 1.905.274 ili 43,65 posto). U vrijeme postojanja SFRJ Muslimani su govorili srpskohrvatskim jezikom, a prije priznanja njihove narodnosti 1971. godine su se po nacionalnosti izjašnjavali kao pripadnici nekih od drugih naroda SFRJ (Srbi, Hrvati itd.) Ili kao Jugosloveni, a "muslimani" je bila samo odrednica vjerske pripadnosti.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><b>Etimologija</b></span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Slavenska plemena koja su se naselila na području današnje Bosne i Hercegovine ime svoje domovine preuzeli su od starosjedilaca, Ilira, za razliku od hrvatskih i srpskih plemena koja su novu domovinu nazvali po sebi (Hrvatska i Srbija).</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Bošnjaci su svoje ime izveli iz imena Bosna. Naziv Bosna je slavenizirani oblik ilirskog naziva u antičkim dokumentima poznat kao: Bathinus i Basan. U oba slučaja naziv se odnosi na rijeku Bosnu, Bathinus flumen. Drugi oblik se u dokumentu navodi u ablativu: Ad Basante, a nominativ koji označava ime rijeke glasi Basan. Pod ablativnim oblikom spominje se grad na ovoj rijeci, po kojoj je i dobio ime: "na Bosni", "grad na rijeci Bosni". U ilirskom jeziku Bathinus se čita Basinus, a predstavlja latinizirani oblik ilirskog naziva Basan, iz kojeg su doseljeni Slaveni izveli naziv Bosna, na način da je fonetskom transformacijom od Bathinus (Basinus) i Basan prvo nastalo Bosina, a potom Bosna.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Izvorno ime Bošnjanin (u latinskim vrelima sing. Bosnensis) prvobitno označava pripadnika srednjovjekovnog bosanskog teritorija, kasnije države. Tvrtko II Kotromanić 1440. godine poslao je delegaciju u Budim radi čestitanja poljskom kralju Vladislavu Jageloviću (Władysław III Warneńczyk) (1440-1444) za ugarskog vladara. Te je prilike spominjana srodnost i zajedničko porijeklo Bosanaca i Poljaka, a radi koristi od novog „slavenskog vladara“ na ugarskom tronu.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">U počecima osmanlijske vladavine polako dolazi do promjena u bosanskom jeziku te se narodna imena na ak kao Poljak, Slovak više upotrebljavaju pa i riječ Bošnjak. Sa stabilizacijom osmanlijske vlasti, riječ Bošnjak u potpunosti zamjenjuje srednjovjekovno Bošnjanin. Riječi kao Bošnjak-kavmi i Bošnjak-milleti označavale su pripadnika bošnjačkog naroda odnosno potomke srednjovjekovnih Bošnjana. Dok istovremeno riječ Bošnjak-taifesi označava svakog pripadnika Bosanskog ejaleta bez obzira na narodnost, kulturu i jezik. Bošnjak-kavmi i Bošnjak-milleti označavalo je čovjeka koji je pripadao bošnjačkom narodu, govorio bosanski jezik, slijedio bošnjačku i bosansku kulturu.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Kod većine pravoslavaca i katolika u Bosni i Hercegovini u 19. stoljeću, pod utjecajem susjednih zemalja Srbije i Hrvatske, nadvladala su srpska i hrvatska nacionalna imena, potisnuvši starije narodne, konfesionalne i regionalne označitelje. Bošnjački narod je od sredine 19. stoljeća prošao kroz niz faza nametnutih imenovanja i preimenovanja (Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Jugoslaveni-muslimani , Muslimani), što je najčešće bilo uzrokovano hegemonističkim ambicijama susjednih zemalja i političkom slabošću i malim utjecajem Bošnjaka tog doba na društvena zbivanja, da bi na koncu stoljeća konačno prevladalo bošnjačko nacionalno ime za autohtoni narod Bosne i Hercegovine odnosno za pripadnike tog naroda izvan domovine. Danas sama riječ Bošnjak označava pripadnika bošnjačke nacije, koji govori bosanski jezik, slijedi bošnjačku i bosansku kulturu, te vodi porijeklo od Slavena srednjovjekovne Bosne koji su se nazivali Bošnjanima. Istovremeno, riječ Bosanac danas ima slično značenje, ako ne i identično, kao Bošnjak-taifesi, s tim što označava svakog pripadnika države Bosne i Hercegovine bez obzira na naciju. Iz bošnjačke percepcije bosanstvo i bošnjaštvo su čvrsto povezani i međusobno prožeti, jer Bošnjaci prije svega svoj identitet vežu za domovinu Bosnu.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><b>Korijeni</b></span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Bošnjaci potiču od Slavena koji su naseljavali područje današnje Bosne i Hercegovine. Neka novija istraživanja tvrde da korijeni Bošnjaka sežu dalje od historije Slavena i da su ilirskog porijekla. Iliri koji su živjeli na području današnje Bosne asimilirali su se dolaskom Slavena.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">U srednjovjekovnoj Bosni, njeni stanovnici su imenovani kao Bosanci i Bošnjani (Bossinensis, Bossnenses-Bossinensium, Bossignanus-Bosignanis, Bosignani, Bošnjani) o čemu ima više primjera u pisanim izvorima 14 i 15. stoljeća. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Bošnjaci su bili konstitutivan narod u SFRJ od 1971. godine, pod imenom Muslimani. Bošnjaci u Titovoj Jugoslaviji prvih dvadeset godina komunističke Jugoslavije nisu imali pravo na kostitutivnost, niti pravo na upotrebu vlastitog imena, koje su upotrebljavali tokom historije.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Hamdija Pozderac, predsjednik predsjedništva Bosne i Hercegovine tokom 70-ih godina 20. stoljeća, prilikom ustavnih promjena je pokušao vratiti historijsko ime Bosanci, koje se koristilo u Osmanskoj i Austro-Ugarskoj carevini kao Bošnjaci do pred Prvi svjetski rat, te tokom postojanja Jugoslavije u kolokvijalnoj upotrebi (termini Bosanci i Bošnjaci naizmjenično). Značajan pokret za renesansu bošnjačke nacije tokom Monarhije poveo je Safvet-beg Bašagić, predsjednik Bosanskog sabora zajedno sa bošnjačkim intelektualcima na čijoj strani se nalazila zvanična politika Austro-Ugarske predvođena Benjaminom Kalajem, što je izazvalo negodovanja srpskih predstavnika, a manjim dijelom i hrvatskih, jer su vlasti zabranile srpske i hrvatske udruge, kako bi smanjile utjecaj Zagreba i Beograda na proces nacionalnog formiranja Srba i Hrvata u Bosni. Uspostavljanjem FNRJ prigodom donošenja prvog ustava, bošnjački zastupnik u skupštini Jugoslavije iz Mostara, Husaga Čišić, glasao je protiv Ustava zbog toga što se nije uvažio zahtjev u skupštini manjinskih Bošnjaka za uvođenjem šeste baklje u grb FNRJ i priznavanje Bošnjaka. Trend se nastavio i u SFRJ. Srpski komunisti uporno su izbjegavali da Bošnjacima daju status konstitutivnog naroda smatrajući da će se tim činom ugroziti nacionalni interesi srpske populacije u Bosni koja je svoj nacionalni identitet formirala ranije, pogotovo nakon atentata Gavrila Principa u gradu Sarajevu.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Nakon dogovora sa Titom, krajem 60-ih godina nađeno je kompromisno rješenje da se dâ mogućnost nacionalnog izjašnjavanja pod imenom Muslimani (sa velikim slovom M), odnosno u obliku Musliman (u smislu narodnosti).</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Pozderac, svjestan činjenice da u Jugoslaviji u tom trenutku nije pogodna klima za punu nacionalnu afirmaciju Bošnjaka, prihvatio je kompromis kazavši čuvenu rečenicu: "Ne daju bosanstvo, nude muslimanstvo... Da prihvatimo i to što nude, makar i pogrešno ime, ali ćemo otvoriti proces."</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Valja napomenuti da je od 1910-tih godina od kada je zabranjeno postojanje bošnjačke nacije i bosanskog jezika u Kraljevini Jugoslaviji i u prvih 20-tak godina Titove Jugoslavije, Bošnjacima nametnuto da se izjašnjavaju ili Srbima ili Hrvatima, a nakon što je uvedena rubrika Ostali, većina Bošnjaka je iskoristila tu mogućnost.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><i>Jesmo li muslimani ili demokrati?</i></span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Kakogod, sada smo legitimni dio savremenog islamskog svijeta, gdje postoji, recimo, zvanična struktura i postoji nešto što je van sistema. U tom smislu mi smo dio globalnog islamskog svijeta. Tako, ovdje u Bosni imamo nešto sto se zove (bosanski) islam i nešto što se ne zove zove tako, a što je u velikoj mjeri – sve donedavno – bio izvaninstitucionalni oblik organiziranja muslimana koji se u zadnje vrijeme sve više institucionalizira, pojavljuje se u sve organiziranijem obliku (i to izvan zvaničnih institucija sistema) i poprima obličje koje bi Islamsku zajednicu moralo – ako već nije – početi zabrinjavati. Zašto? Zato što sve što je izvan institucija sistema uvijek skrbi negativan politički kontekst, prijeteći da preraste u ozbiljan problem. Činjenica da ta vaninstitucionalna pojava ima svoje produžetke i / ili nastavke i u institucijama pa i u Islamskoj zajednici, nacionalnim udruženjima, da su dobro finansirani i finansijski neovisni... ukazuje na potrebu da se ovoj situaciji posveti puno više pažnje nego što je to dosad činjeno. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Osim toga u prilog oprezu govore i dvije činjenice koje su očevidne u naznakama: prva, da se „ne-bosanski muslimani“ sve više javljaju kao vjerska policija (da ne kažem inkvizicija) predstavljajući se jedinim oblikom ispravnog prakticiranja vjere i druga, dovoljno paradoksalna napose, da u sve većoj mjeri preuzimaju institucije sa nacionalnim predznakom ili od nacionalnog značaja predstavljajući se (jedinim) braniocima, zaštitnicima i čuvarima bošnjačke tradicije i bošnjačkih nacionalnih interesa. U tom smislu, mi danas u Bosni možemo govoriti da nastaje jedan modelski proces, koji je karakterističan za većinu muslimanskih naroda, da imaju jedan oficijelan i tradicijski islam koji je blizak državnoj nomenklaturi i nešto što je van te institucije, što se može različitim riječima imenovati, ali što je vaninstitucionalno, što se u znanstvenoj literaturi zove islamskim pokretom, a što postaje sve institucionaliziranije i sve bliže i bliskije političkim i vjerskim strukturama, prijeteći da postane najglasniji ako ne i dominantan oblik. Ta se situacija ignorira ali je, po mom mišljenju, problem neusporedivo ozbiljniji nego što se njemu u postojećim institucijama, vjerskim, političkim i sigurnosnim... prilazi.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Naravno da je privatno, legalno, ljudsko pravo da vjeru prakticira onako kako želi i smatra da je najbolje, ali nije u redu da se vlastiti svjetonazor i vjeronazor nameću kao isključivi i jedini ispravni oblik bilo čega. To je ono što se kod nas događa, na što se gleda iz perspektive blagonaklonosti jer je riječ o „muslimanima“ i to su fenomeni koji zaslužuju ozbiljne opservacije ali i analizu postojeće, zvanične institucionalne strukture: koliko je njen metod (ne)rada doprinio izvjesnom nezadovoljstvu da se pojavi nešto mimo njene strukture, koliko je to dio uvezenih stvari koje dolaze sa određenim novčanim davanjima, zahtjevima i propagandama iz islamskog svijeta, što je ovdje isto tako bilo prisutno. Ali, to je i pojava koja zaslužuje ozbiljnu pažnju sa naše strane, naročito s obzirom na činjenicu da ona plijeni nevjerovatnu pozornost ljudi na Zapadu i uveliko i umnogome doprinosi i pothranjuje gorespomenutu rezultantu „teorije zavjere“ da nas svijet mrzi zato što smo muslimani. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Problem jeste u tome što smo mi mala islamska zajednica i što se ti procesi negativno održavaju na duhovnu konstituciju bosanskog islama i bosanskih muslimana.</span><br />
<h3>
<i><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Nova islamska zajednica ili (još jedna) dženaza u odsutnosti</span></i></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Bosanski muslimani imaju naslijeđenu islamsku zajednicu kao instituciju koju je napravila Austro-Ugarska. Zanemarujući tu naizgled diskvalificirajuću činjenicu, sposobnost Islamske zajednice da prođe kroz sva turbulentna i teška vremena, različita historijska previranja, političke režime i nenabrojivo mnoštvo vlasti i vladara... govori u prilog tvrdnji da je ona postala i jeste najznačajnija bošnjačka institucija. Međutim, ne treba bježati od istine, slijedom negativne društvene pozicije Bošnjaka i Islamska zajednica je bila u poziciji da svojim znatnim dijelom i kapacitetima služi vlasti. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Taj oportunizam koji je Islamska zajednica kao institucija imala prema svakom političkom modelu od Austrije do danas ne mora – niti jeste – sam po sebi nešto loše. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">U međuvremenu, situacija se promijenila, a mi nismo svjesni te promjene. Bošnjaci više nisu Muslimani, a ni muslimani – narod i vjerska skupina – koji su u situaciji da se bore za kulturnu i vjersku autonomiju. Danas su Bošnjaci značajan faktor u vlasti i vladanju Bosnom i Hercegovinom... prvi put u historiji sami su u situaciji da odlučuju od svojoj sudbini i nemaju potrebu da se bilo kome po bilo kojem osnovu prilagođavaju i dodvoravaju da bi preživjeli. Te činjenice nisu svjesni ni najveći dio Bošnjaka ali, izgleda, ni muslimana. Naporedo s tim, Islamska zajednica kao institucija prvi put ima društveni prostor da bude samostalna i autonomna, i mi kao ljudi, kao muslimani, kao Bošnjaci, to od nje i očekujemo. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Međutim, najstarija, temeljna i krunska institucija bosanskih muslimana istovremeno i svejednako, jedna je od onih koje uporno izbjegavaju demokratizaciju i modernizaciju. Administrativno-kozmetičke promjene napravljene u zadnjih nekoliko godina samo su doprinijele dodatnoj i dubljoj birokratizaciji, klerikalizaciji i iskrenijem odvajanju Zajednice od džema'ata, jer se nijedna od tih promjena ne osjeti „na terenu“ u smislu poboljšanja bilo čega čime bi se službujući trebali baviti vjerski službenici. Problem je samo na prvi pogled definicijske ali, već na drugi, suštinske prirode: „vjerski“ i „službenici“ naprosto ne idu zajedno! </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><i>Islamska zajednica ili zajednica muslimana</i></span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Islamska zajednica trebalo bi da funkcionira kao moralni i svaki drugi zamislivi korektiv muslimanskoj vlasti ili vlasti nad muslimanima ali i tu postoji očevidan problem: islamska zajednica je po svim osnovima doista na strani samo jedne političke opcije. Dokaza za to je teško nabrojivo mnoštvo: od rokade kadrova između Sabora IZ i Predsjedništva stranke preko otvorenog agitiranja sa mimbera do više nego očigledne činjenice da doista ničim ne utječu na popravljanje moralnog lika i djela političara muslimana. Reklo bi se upravo suprotno... nije rijetkost i javna je tajna da vjerski službenici preuzimaju neslavne i nehvalevrijedne osobine političara. Da ne bude zabune... sve je to dozvoljeno i legitimno i dio odnosa između roba i Rabba, ali je li moralno?</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Činjenica je da je određeni broj službenika Islamske zajednice iskoristila rat i poslijeratni period u smislu osobne koristi i to je, recimo, normalno. Normalno je da se taj službenički i oportunistički dio Islamske zajednice boji za svoj društveni status i materijalne privilegije te se zato i zbog toga plaši i protivi svakoj vrsti promjene i blasfemijom proglašavaju svaku vrstu pomaka. To je instrumentaliziranje vjere, Islamske zajednice i muslimana u političke i privatne svrhe i nije normalno da zbog privilegija nekolicine trpi cijeli narod!</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Zašto islamska zajednica ne dijeli sudbinu svoga naroda odnosno zašto ne čini ništa – ili ne čini ništa vidljivo i dovoljno – da ubijedi politiku da su i oni koji nisu članovi „stranke“ Bošnjaci i muslimani... makar, Bosanci i Hercegovci i muslimani? Nalazi li se makar dio odgovora na ovo pitanje u činjenici da se kao kriterijalni osnov pripadnosti ili bilo čega uzima članarima IZ koja, da ponovim još jednom, ne služi nikome i ničemu osim IZ-u?</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ako nužno i žurno ne iznađemo drugačiji model samoodnošenja, ova mala autohtona nacionalna zajednica pretvorit će se u vjersku, muslimansku zajednicu na Balkanu, a kao takvi bit ćemo (nacionalno) osuđeni na asimilaciju, a vjerski na izumiranje. To je aksiomatički, matematički, sasvim izvjesno: mi svake godine gubimo grad veličine Sanskog Mosta! Naši obični ljudi odlaze vani, odlaze mladi bračni parovi, reproduktivno, radno i intelektualno najpotentniji dio društva... roditelji šalju djecu na školovanje u inozemstvo odakle se nikada neće vratiti... Ne idu oni vani zbog znanja, čak ni zbog imanja, nego zbog neizvjesnosti i nesigurnosti ovdje koji porađaju strah! Postojeći način, postojeći model življenja i perspektiva koju nudi (a koju smo u velikoj mjeri opisali u prethodnom tekstu), nisu nesto što daje rezultate te nam je nužno i žurno potrebno nešto (ne znam šta, ali...), neko novo razmišljanje, neko novo mišljenje, sasvim drukčiji iskorak, novi model, generalni odgovor na sva društvena pitanja, a ponajviše pitanje odnosa sekularizma i islama… radi odgovora na pitanje budućeg društvenog ustroja, društvenih odnosa i društvene perspektive. Ako se nešto novo ne iznađe, ako ne ponudimo nešto novo, historijska praksa pokazuje da stvari neće ići dobrim pravcem i ima puno razloga za veliku, ogromnu zabrinutost.</span><br />
<h3>
<i><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Hoće li se uskoro u džamije moći samo sa članskom knjižicom?</span></i></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Pojavom novih muslimanskih vjetrova na poprilično učmaloj bosanskohercegovačkoj vjerskoj-muslimanskoj sceni otvorilo se nekoliko ozbiljnih i zanimljivih pitanja. Naprimjer, je li Islamska zajednica administrativno-rukovodeće tijelo ili zajednica muslimana jesu li vjerski službenici u službi džema'ata i džematlija ili svoga poslodavca? Kome služi poslodavac odnosno Islamska zajednica: Bogu, Zajednici ili džema'atu? Čemu služi islamska zajednica? Ako je odgovor na ovo jednostavno pitanje: pružanje vjerskih usluga onda slijedi pitanje: A šta su to vjerske usluge? Jesu li svi muslimani članovi Islamske zajednice ili su samo članovi Islamske zajednice muslimani... odnosno, jesu li muslimani oni koji iz bilo kojih razloga ne plaćaju članarinu islamskoj zajednici bilo da nemaju ili zato što od te članarine ne vide nikakve koristi? Nije sasvim jasno je li u ovoj zemlji skuplje roditi se ili umrijeti... ali, vjerujem da to ne bi bilo teško izračunati. Zašto je za dženazu – a kamoli za hadždž potrebno uzeti kredit čak i ako se cijeli život plaća članarina? Kako se može doći do Reis-efendije?</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Umjesto objašnjenja... U Bosni i Hercegovini odavno postoje zajednice muslimana koje ni na koji način nisu ni bliske, a kamoli članovi Islamske zajednice. Osim svih onih ozloglašenih, postoje i vjersko-poslovno-političke skupine u bliskim vezama sa stranim vladama čijim se utjecajem trguje, a podrška ili pripadnost kojima se dokazuje običajima koji se u obliku u kojem se kod nas prakticiraju i propagiraju kao osnovna distinktivna karakteristika i vid prepoznavanja slijeđenja i pripadanja jednoj ideologiji u islamu pripadaju judeo-kršćanskoj i mormonskoj tradiciji... </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Dakle, ako već u Bosni i Hercegovini postoje muslimanske zajednice mimo Zajednice, derviški redovi mimo derviških redova i džema'ati mimo džema'ata... to nužno navodi na nekoliko pomisli. Prvo kategorije „zajednica“, „derviški red“, „džema'at“ tim skupinama daje izvjesnu legitimaciju kao grupa sa vlastitom unutarnjom organizacijom, hijerarhijom i finansiranjem(!), dakle neupitnom autonomijom koja ne podliježe nikakvoj kontroli, što im omogućava izvaninstitucionalno djelovanje u ko zna kojem i kakvom cilju. S jedne strane, neko im je to omogućio, a sa druge to se, makar iz perspektive toliko proklamiranog jedinstva, nipošto ne bi smjelo ni previdjeti ni zanemariti, a pogotovo smjestiti u kategorije „nismo znali“, „nismo očekivali“ i „nismo na vrijeme prepoznali opasnost“. Jer, ne može se reći da upozorenja, opomena i očevidnih pokazatelja nije bilo - bilo je i ima ih više nego dovoljno.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Znam da su aproksimacije i kondicionali tipa „šta bi bilo kad bi bilo“ iznimno nepopularna kategorija ali... Šta bi bilo kad bi nekom slavohlepnom ili nedobronamjernom, a dosjetljivom vragu naumpalo da iskoristi neki od europskih zakona o slobodi - siguran sam da takav zakon postoji, tamo ionako ima previše slobode - naprimjer o zaštiti manjina, slobodi udruživanja radi političkog djelovanja ili slobodi vjeroispovijesti(!) i (prije marta ove godine) registrira, naprimjer, udruženje građana koje će se zvati Novi (Mladi) muslimani ili, još radikalnije, formira i registrira novu „islamsku zajednicu“, novi „tarikatski centar“, nekakvu „(kon)federaciju džema'ata“... i tako podigne strah od „dodatne radikalizacije“ ili strah od straha i strah od šta-ja-znam-čega na razinu sa koje se više ne može spustiti i time se nepovratno legitimizira, legalizira i ozvaniči još jedan, ovaj put bespovratan početak kraja.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Osim toga, krajnje pojednostavljeno, zašto nekome ne bi palo na pamet da iskoristi naš, domaći Zakon o zabrani diskriminacije pozivajući se na Član 1. kojim se „osigurava zaštita, promoviranje ljudskih prava i sloboda, stvaraju uslovi za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti i uređuje sistem zaštite od diskriminacije na osnovu rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja ... i (diskriminacije po) nekom drugom osnovu“ pa osnuje i registrira, naprimjer, bosansku PEGIDU, nadnacionalno udruženje pravih desničara, nacista i fašista, a ne seoskih varalica koji se prodaju pod „desni centar“, „narodnjake“, „demokršćane“... </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><i>Hoćemo li ikada nešto na vrijeme naučiti</i></span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ako se takvo nešto ipak desi hoće li onda hoće li onda sva dosadašnja „zalaganja“, „oštre osude“, protesti, protivljenja i, budući da smo za preventivu znakovito i očevidno okasnili, represivne reakcije tipa zabrana(!) imati ikakav učinak? Hoće li odgovor da „nismo na vrijeme prepoznali opasnost“ biti dovoljan kao reakcija ili, ipak, neće? Hoće li i u slučaju vjerske zajednice to biti samo loš vjersko-politič(ars)ki izgovora za nespremnost na nove izazove koje sobom nosi vrijeme? Nadalje, hoće li iko i ko će biti kriv za time izazvanu i nastalu situaciju? Svako djelo ima svoga činitelja koji je zaslužan ili odgovoran ili, pak, kriv. (Razlog što kod nas nikada do sada nije nađen krivac za stanje i situaciju u kojoj smo je jednostavna činjenica da mi ne možemo biti i nismo ni za šta krivi.) Dakle, koga ćemo (drugog) zbog ovoga okriviti? </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Pretpostavljam da ovo većini ljudi, čak i onima kojima je naumpalo da o tome razmišljaju, zvuči kao nešto iz domena naučne fantastike ali, ako privatnik može prisvojiti ime Isa-bega Ishakovića, neki drugi, isto privatnik, bivšu zastavu i grb Bosne i Hercegovine, neki treći (privatnik) nešto treće, a što je „vlasništvo“ svih građana BiH, naprimjer državu(!) i/ili vlast i/ili javna preduzeća, zašto u zemlji sa 63% religioznog stanovništva neko, sa dovoljno sljedbenika ili pobornika ne bi osnovao, ne vjersku zajednicu, nego vlastitu religiju!? Ili, šta ako nekome prema kome trenutno nema naročite tolerancije, naprimjer selefijama ili džaferijama, poznatijijim kao ši'iti, naumpadne da postavi pitanje tolerancije prema Ahmedijama pa zatraži isti tretman i za vlastitu zajednicu muslimana? Ili da, jednostavno zatraži prijem vlastite zajednice muslimana koji islam prakticiraju po nekoj drugoj, a priznatoj pravnoj školi, u punopravno članstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, uz odgovarajuću izmjenu Ustava i svih podustavnih akata IZ, jednakopravan tretman u svim organima i direktoratima IZ, proporcionalno članstvo u Saboru i sve što im naumpadne, a da svoje članstvo uvjetuju garantiranjem prava promjenom bilo kojeg od bilo kojih pravnih, obrednih ili vjeroispovjesnih elemenata „njihovoga islama“ ili „njihovoga mezheba“ pa, čak, ni pitanjem finansiranja, rukovođenja, unutarnje hijerarhije...? </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Isto vrijedi za sve ostale nacionalne / vjerske zajednice u zemlji, samo ja volim „mesti ispred svojih vrata“ zato pišem samo o svojima.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Bosanski Hrvati i bosanski Srbi ili Hrvati i Srbi u Bosni i Hercegovini (katolici i pravoslavci), predstavljeni strankama i zajednicama sa aktualno najglasnijim političkim etnonacionalnim narativom, svoje su narode pretvorili u manjine (koliko god da su brojni), dijasporu iz „matičnih“ zemalja, duhovne i materijalne kolonije tih „matičnih“ zemalja i još mnogo štošta što ne stoji u Ustavu BiH odnosno, sve samo ne ono što bi mogli biti da se na njihovoj političkoj sceni pojavi neko ko će te narode i nacije doista učini konstitutivnim elementima bosanskohercegovačke države ili države Bosne i Hercegovine. Na istom tragu kaska i samoproglašeno najjača bošnjačka politička struktura(?!) koja je otišla čak i korak dalje: ona plaća svojim duhovnim kolonizatorima za njihovu dobru volju da nas koloniziraju i učine onim što mi nismo... Ta ukupna situacija da nije skupa i žalosna, bila bi patetična i silno smiješna.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Svjestan sam da su, iz trenutne perspektive svih pravovjernih, svi gorespomenuti kondicionali i aproksimacije na rubu, ako ne i duboko u provaliji „hereze“. Znam da sam toliko puta skretao pažnju da „ono što ne postoji u jeziku, ne postoji (ni) u stvarnosti“, da sam sam sebi dosadio. Stoga me zanima, ako već postoje zajednice, derviški redovi, džema'ati izvan sistema... ako, odnosno, radije kada svi ovi kondicionali postanu stvarnost, jesu li odgovorni spremni za ovakav scenario koliko god on futuristički izgledao te shvatiti i prihvatiti da je pluralizam, politički, vjeroispovijesni, pravni ili obredni, ipak, sloboda i zagarantirano pravo i intima(!) svakog pojedinca, te hoće li to biti povod za unutarislamski sukob ili međumuslimanski rat ili, pak, jedini put ka mirnom suživotu svih muslimanskih sljedbi bez obzira priznavale se one međusobno ili ne, pod jednim krovom, kišobranom ili šatorom zvanim Islamska zajednica ili Zajednica islamskih... nečega, ne znam ni ja čega?</span><br />
<br />Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-15493897829249895502018-06-09T05:44:00.000-07:002018-06-09T05:44:23.858-07:00Dolje oni! Živio ja!<br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Politika ima začudnu super-moć da inače skromne, vaspitane, školovane... pa i neke lijepo odgojene, pristojne, načitane i obrazovane pripadnike ljudske vrste pretvori u nešto vrlo blisko zvjerima. Vrlo blisko zato što zvijeri jedne drugima ne čine ono što su ljudi spremni međusobno učiniti. Ili će, ipak, biti da je riječ o moći i vlasti koji nužno idu ruku-pod-ruku sa politikom... Tako je moguće da dojučerašnji rigidni komunisti preko noći postanu zagriženi demokrati, a uvjereni ateisti predani vjernici? </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ustvari, problem je neusporedivo jednostavniji i jednodimenzionalniji nego što na bilo koji pogled izgleda. Patetični i netalentirani svakovrsni karijeristi, od čaršijskih do političkih, koji su preko noći ostali bez osnova za dalju izgradnju svojih malih i besmislenih karijera, doskočili su vragu i pronašli novi način davanja smisla svome životu – živjeti na naš račun glumeći mudre i važne glave. Doduše, za nas bi bilo puno bolje i jeftinije da su svi odreda dobili pjesničko nadahnuće makar se svi skupa osvjedočili u još jedan talenat koji nema. Međutim, pod intenzivnim utjecajem religije u svemu su vidjeli proviđenjski utjecaj i odreda postali mesije i poslanici. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ili političari! Naročito „perspektivni“, mada, u našim uvjetima, poznajući politiku, nemam pojma šta bi moglo značiti biti „perspektivan političar“? Ustvari imam, ali se od straha malo naježim. Političari su, recimo, važne glave! A „važne glave“ glume sve počevši od toga da su važne preko zabrinutosti i/ili optimističnosti do ozbiljnosti; svećena i sveštena lica – čak ili naročito oni koji tvrde da to nisu – podizanjem obrve i prijekornoga prsta glume svetost.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">U svakom slučaju, na ovom čudnom ringišpilu „najgori od sve djece“ su, ipak, oni koji glume da su ono što nisu, govore u ime onih za koje svi znaju, a niko ih ne zna, dižu obrvu i upozoravajući prst u ime... ko zna čije ime. Najgori su, dakle, oni koji funkcioniraju na posuđenom autoritetu, naime oni koji svoj autoritet utvrđuju tuđim, krijući se iza nekoga ili nečega, čovjeka ili opskurne skupine koja se spominje samo šapatom, nekih „znaš-ti-dobro-kojih“ centara za koje, dok im koriste, rado tvrde da su „naši“, a kad ih se treba odreći, po pravilu, postaju „otuđeni“. Samo da bi se od njih, u slučaju incidenta, lahko i brzo mogle oprati ruke.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Naumpade mi... </span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Sjećam se kad je neke davne '93. jedan reborn musliman punu salu polaznika vojne / ratne akademije pozdravio „starim bošnjačkim pozdravom: Allah selamet“ (citat završen). Pola sale se nasmijalo, što naglas što u sebi, druga polovina ili nije čula ili nije razumjela... U svakom slučaju, nedugo potom dotični će postati general, a ja ću (ne tvrdim da ima ikakve veze sa smijehom) ostati kapetan. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">U međuvremenu, ništa se bitno nije promijenilo. Ono što je bitno ostalo je bitno, a ono što nije nije. Bitno je, najbitnije, što se bilo kakvo razmišljanje o građanskom društvu, pristojnoj državi, institucijama u službi stanovnika i gostiju zemlje... smatra blasfemijom, svetogrđem i, u kontekstu klero-etnonacionalnog narativa, bogohuljenjem.</span><br />
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ljudski nusproizvodi u funkciji </span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nekoliko puta sam počinjao pisati o stvarima koje ne znamo a trebali bismo ih znati. Pritom, mislim prije svega, na znanja o događanjima i dešavanjima iz našeg neposrednog vremenskog i prostornog okruženja od kojih nam zavise životi, a po svemu sudeći, i životi naših potomaka i nasljednika. Suočen sa činjenicom da bi samo i taksativno pobrajanje svega onoga što ne znamo (a trebali bismo znati), uveliko nadilazi okvire/korice ozbiljne knjige, a i prijateljski upozoren da „nije baš dobro da se sve zna“, da „svaka istina nije za svako vrijeme“, da „običan svijet ne može razumjeti sve složenosti i slojevitost političkih igara“... redovno sam odustajao. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Čak i ako prihvatimo da nije dobro sve znati, jer „izlaganje istini može biti kobno“, „istina je najdragocjenija stvar koju imamo te se njome treba služiti štedljivo“, a „da bi se s vremena na vrijeme vidjelo univerzalno i svevremensko lice istine, čovjek mora biti spreman da i najsitinije od svih živih bića voli koliko i samoga sebe“ (a malo ko je spreman na to). Šta se, doista, dogodilo sa istinom? </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Istinu je ono što je teško povjerovati i još teže prihvatiti, ali je upravo zato lahko prepoznati: samo ona boli; sve ostalo je sumnjivo. No, to - bol - istinu čini neugodnom i nepoželjnom stvari, a iskrenost koja joj najčešće prethodi i slijedi, nepodobnom i nepoćudnom osobinom. Istinu je najlakše reći u šali, tako se najlakše „proguta“. Neko je rekao: „Moj način zbijanja šale je da kažem istinu. To je najsmješnija šala na svijetu.“ Zato su, da bi se ljudima približila istina o njima samima, izmišljeni vicevi ali ljudi se nasmiju (liku iz vica, drugome) kao da su skontali fol i nastave sa svojim „ozbiljnim“ (lažnim) životima ne mijenjajući ništa. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">U ovosvjetovnim poslovima ugledaju se gotovo isključivo na ljude kojima je cilj važniji, značajniji, preči od bilo kojeg sredstva za njegovo ostvarenje. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Naprimjer, postoje ljudi kojima su cilj pare. Svi bismo voljeli imati dovoljno – i malo više – para nego što je to potrebno za preživljavanje, ali postoje ljudi čija se žeđ za parama graniči (ili uopće ne graniči) sa psihijatrijskom dijagnozom. Takvi su i u Svetoj Knjizi spomenuti kao „oni koji piju slanu vodu. Što je više piju sve su više žedni...“ Takvima, naravno, ništa nije sveto i nijedno sredstvo koje treba upotrijebiti u smislu ostvarenja cilja ne čini im se nedozvoljenim. </span><br />
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Očigledno, ništa nismo skontali</span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ni brojne kaznene prijave, ni sunovrat prava i pravde spektakularnim nestancima dokaza u nedvojbeno jasnim i gotovo dobivenim slučajevima otvorene korupcije, zloupotreba položaja, trgovine utjecajem i šta-ja-znam-čega-sve, ni opljačkana javna privredna dobra, nekretnine, pokretnine i poslovni računi, ni divljačka trgovina teritorijem „pod kontrolom“ općina i općinskih božanstava, ni nikada pokrenute krivične pa ni prekršajne prijave za jasna kriminalna djela... (moralnu odgovornost za javno izrečenu laž ili neispunjeno obećanje da i ne spominjem)... ni strašne istine iz rata ni jednako strašna nacionalna, vjerska, etnička segregacija djece nakon rata, ni dugogodišnji tužni egzodus Bosansca i Hercegovaca, ni strahovlada lidera u strankama i stranaka u društvu i državi, ni tretman naroda kao kupona ili žetona u političkim trgovinama, ni dugogodišnja bliska saradnja sa neprijateljima države..., ni tajnovite okolnosti bogaćenja njihovih obitelji... dakle, ništa što zdrav razum ne može ni shvatiti ni prihvatiti, ne samo da nisu naškodile vladajućim oligarhijama nego su im naprotiv, osigurale još nekoliko mandata.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">No, činjenica da nijedno nedjelo neljudi nikada ne izaziva dovoljno jasnu, nedvosmislenu i žestoku reakciju javnosti, političkih zvaničnika ili dežurnih moralista i, druga, da jedna izjava dobrog čovjeka sa nenabrojivim mnoštvom dobrih riječi, djela i ispruženih ruku – ruku pomirenja, oprosta ali ne i zaborava – izazove cijelu lavinu ili poplavu reakcija, ponajviše ukazuju na svu paradoksalnost, deformiranost pa i degeneričnost okruženja, društva i, ako hoćete, i vremena u kojem živimo. S jedne strane, prva, potvrđuje misao da sa "publikom" nešto, definitivno nije u redu: "ista publika koja je zviždala jučer, mogla bi aplaudirati danas - i to čak za istu predstavu" (William O. Douglas), dok druga dokazuje da je, doista, "devedeset posto političara su krivi što ostalih deset posto imaju lošu reputaciju" (Henry Kissinger). Treća činjenica da se oni koji nikome ne mogu biti ni uzori, ni primjeri, ni putokazi prema bilo čemu dobrom, plemenitom i otmjenom – viteškom, uopće usuđuju kritizirati, omalovažavati, blasfemizirati, čak dijeliti savjete i lijepiti moralne packe onome ko nam svima – bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost – može biti i jeste moralna vertikala, potvrđuje izreku koju autorizira Clarence Darrow, a koja gotovo da je postala narodna mudrost: Kada sam bio dječak govorili su mi da svako može postati predsjednik. Sada sam počeo vjerovati u to.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Sve zajedno i svaka napose, govore u prilog tvrdnji da ne postoji više ništa što nismo obesmislili, obezvrijedili i obezljudili do krajnje neprepoznatljivosti. Gori od tih samoobesmišljenih, samoobezvrijeđenih i samoobezljuđenih ljudi jesu oni koji im tepaju, koji im podilaze i koji ih izvode i drže na poziciji da se mogu ponašati kako se ponašaju.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Tu je, u velikoj mjeri, odgovor na pitanje zašto nas političari smatraju idiotima... Zato što smo glasali za njih jer niko normalan to ne bi činio ovolike godine uporno i zaredom. Zašto „niko normalan“? Zato što je knjiška definicija ludila: „ponavljanje istih radnji uz očekivanje drugačijeg rezultata.“</span><br />
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bolje živ kukavica nego mrtav heroj</span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Izbori nisu samo dosadna, bezvezna i bespotrebna „stvar“ koja se ponavlja svakih dvije godine, troše ogromni iznosi i ništa se ne mijenja. Pažljivog posmatrača oni podsjećaju na gomilu poznatih ali zanemarenih činjenica, a u određenim slučajevima ga – kao poslovično neopreznog – natjeraju da nauči i neke nove. Poznate stvari (na koje nas izbori podsjećaju) su da su stranke / partije / zajednice / savezi / fronte... skupine iznimno nekvalitetnih, neinventivnih, nemaštovitih, nekreativnih i još mnogo toga „ne“ ljudi (pojedinaca i skupina) koji nisu u stanju domisliti ništa izvan „kutije“ u kojoj živimo. I to ih čini dosadnim jer u konkretnom slučaju ponavljanje nije majka znanja nego (majka) gubljenja vremena.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Institucije za koje nas uporno uvjeravaju da nemaju nikakvih ingerencija ni nadležnosti (osim ekih „sporednih“(?!) poput odbrane i imenovanja diplomatskih predstavnika), iznenada postaju važne kad se u pitanje dovede stranačka pripadnost onih koji će po predsjedničkim foteljama guzeljati slijedeće četiri godine.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">S jedne strane je zapjenjena retorika i spremnost rušenja i potapanja svega oko sebe ako „ja“ – legitimni, autentični i jedini pravi – ne budem izabran, a sa potpuno druge sve ostalo. Da malo pojasnim, Bošnjaci i Srbi nemaju problema sa kandidiranjem nekonstitutivnih Bošnjaka i Srba za članove Predsjedništva... s tim problemom deveraju samo Hrvati i to ne svi... samo oni konstitutivni.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nadalje, kandidiranje i samokandidiranje gomile potpuno bespotrebnih i besmislenih likova – likova koji svojim općim (ne)postojanjem nikako i ni na koji način ne utječu na bilo šta – za mjesto u slijedećem sazivu Predsjedništva Bosne i Hercegovine (institucije koja je do sada prestižno bila rezervirana gotovo isključivo za predsjednike stranaka koji su time dokazivali... nešto nad svima ostalima... pardon, drugima ali čini se da se i to u zadnje vrijeme unekoliko promijenilo) pokrenulo je nekoliko recimo ozbiljnih pitanja bez potrebe za adekvatnim odgovorima.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Prije svega, ta činjenica naravno, nije promijenila ništa u smislu definicije Predsjedništva: to i dalje ostaje poluvažna institucija čije postojanje u ovom rudikuloznom SFRjugoslovenskom obličju služi samo zadovoljavanju i forme i suštine de facto zemlje podijeljene između tri najjače ili najsnalažljivije ili najpokvarenije stranke / partije / zajednice.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nadalje, dva-tri demonstracijska pokušaja kandidiranja unaprijed osuđena na propast nikome osim tim „besmislenim kandidatima u još besmislenijim pokušajima“ koji usput, nikome ništa nisu donijeli niti su skrenuli pažnju na bilo šta osim na već poznatu činjenicu da se ne mogu kandidirati kao u normalnim zemljama... Možda su te kandidature samo podsjetile da su neki ljudi koje smo potpuno smetnuli sa uma još uvijek živi! Osim toga, neke stranke nas pokušavaju uvjeriti da samo izvan naše zemlje postoje ljudi koji su u stanju učiniti nešto za zemlji i to samo ako budu članovi Predsjedništva i nikako drukčije. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Kandidati, dakle, nisu donijeli ništa novo ni u definiciji Predsjedništva, ni u njihovim nadležnostima, niti, pak, na ugledu institucije ni predloženih kandidata ali je itekako reklo puno o kraljici svih politika – kadrovskoj i, posebno je bitno, odnosu političkih subjekata, predikata i objekata prema sistemu, državi, institucijama sistema i resorima.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Naime, kadrovi koje stranke najprije delegiraju na određena mjesta ne pokazuju samo odnos predmetne stranke prema instituciji i resoru, čak ne samo ni njihov odnos prema sistemu i državi pa ni odnos prema biračina / glasačima nego, ponajviše i ponajprije odnose unutar stranke – jedne naročito – pri čemu se mjestom kupuje i prodaje odanost člana ili predvodnika struje unutar stranke. To što je „ministru“ (parlamentarcu, direktoru) najbitnije da se snadbije ljubavnicom i autom te da opremi kabinet... mareći za resor kao za lanjski snijeg, ni lideru ni stranki ne znači ništa. Svejednako im ne znači ništa što država, narod, nacija, kogod od njegovog ministra neće vidjeti nikakve koristi dokle god će u stranki vladati makar četverogodišnji mir između međusobno zaraćenih frakcija i struja koje prijete ne da podijele nego da rasture i dezintegriraju stranku. Eh... kamo puste sreće.</span><br />
<div>
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-6331946547275427392018-06-03T15:01:00.000-07:002018-06-03T15:01:34.987-07:00Dženaza u odsutnosti ili autoput za Anadoliju<br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bosna nije nikakav Endelus, raskošan, blještav, luksuzan i napredan... samodopadan, samozadovoljan i samodovoljan, tašt i umišljen, uljuljkan u moć nad ljudima i narodima, oholo siguran u vlastitu potrebitost svijetu i vijeku, toliko da je spreman širom otvoriti svoje granice i kapije prijatelju i neprijatelju.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bosna i Hercegovina je klasično nerazvijeno društvo koje je u historijski iznimno kratkom vremenu napravilo kulturološki i civilizacijski skok iz klasičnog feudalizma u digitalno, postinformatičko društvo. Pritom, nisu riješeni ni feudalni zemljišni odnosi, ali, najgore od svega, ni feudalna svijest koja ide uz feudalno zemljoposjedništvo... Postoje ljudi koji smatraju da imaju historijsko pravo na zemlju, vlast... jedna politička grupacija koja smatra da ovdje treba izvršiti refeudalizaciju društva i da je normalno da desetak feudalaca sa svojim porodicama vladaju zemljom. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<h4 style="text-align: center;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">*</span></h4>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Analiza bošnjačke politike tokom proteklih gotovo četvrt stoljeća vjerovatno bi se kretala duž linije koja bi počinjala sa jeftinim populizmom preko vaniinstitucionalnih i paralelnih kanala vođenja politike, korištenja loših procjena, brojnih subjektivnih slabosti, od korupcije, preko nepotizma, nekompetentnosti do neodgovornosti, subjektivizma i nekompetentnosti odakle nenabrojivo mnoštvo improvizacija i reagiranja u zadnji čas. Po svemu tome, do sada se nisu izdvajali od svojih političkih partnera / suparnika u zemlji, pa ni od općeg stanja u okruženju, ali to nipošto i nikako ne smije biti opravdanje za slabosti ljudi na vlasti. Ali politika se, kao javna djelatnost demokratskih legitimiranih izbornih zvaničnika i dužnosnika, nigdje pa ni kod nas ne može graditi na neodgovornosti, subjektivizmu i nekompetentnosti.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Preveliko bavljenje zvanično bošnjačkom politikom u ovom trenutku je suvišno. Njen feudalni i vazalski koncept vlasti prema onima koji su rekli: Krk Bosnak, bir adem (četrdeset Bošnjaka = jedan čovjek), njena monopolizacija islama i prava da se Bošnjak bude samo uz uvjet da si i musliman, njeno poimanje države u kojoj samo određena i odabrana skupina ljudi na određenom prostoru ima neograničenu političku vlat i ekonomsku moć kojom će u šaci držati sudbine i onih koji ih podržavaju i onih koji im se protive... stvar je devetnaestog, pa i nekih ranijih stoljeća. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Problem generalno jeste nizak nivo institucionalne kulture i ogromno nepovjerenje prema institucionalnim oblicima življenja i djelovanja: naše javne institucije postale su plijen političkih stranaka tako da oni koji bi ih trebali čuvati i izgrađivati najviše rade na njihovom derogiranju.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Žrtvoslovlje i žrtvoslavlje kao osnov politike autoviktimizacije, predimenzionirano naklanjanje Velikom bratu, kreiranje atmosfere napetosti... ako su ikada imali smisla i bili razumljivi neposredno nakon rata, danas su potpuno besmisleni politički potezi / promašaji. Pribjegavanje politici koja ima takve manifestacije izraz je nezrelosti, nedoraslosti, potkapacitiranosti aktualnih političkih / stranačkih elita nesposobnih da formuliraju načela političkog djelovanja u skladu sa zahtjevima i potrebama vremena.</span><br />
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Koncentracija moći + monopol na vlast + korupcija = zarobljena država</span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Koncentracija moći sa podrazumijevajućim monopolom na vlast, latentna i izvjesna korupcija i, rezultirajuća, zarobljena država tri su najveća zla koja pritiskaju svaki segment ovoga društva. Ostala (zla) su: manjak, odnosno, nedostatak konkurencije, reagiranje samo na očigledno uz potpuno zanemarivanje suštinskog (od drveta ne vidimo šumu), potpuno odsustvo bilo kakvog plana (šta ćemo sutra) i predviđanja (šta ćemo prekosutra) i, kadrovi! „Nema politike do kadrovske politike“, zaključili su davno neuporedivo ozbiljniji i iskusniji političari od naših. Doista, kadr(ov)iranje je jedan od najtežih i najozbiljnijih političkih poslova. Odluke koje se u tom domenu donose u normalnim zemljama mogu i imaju dalekosežne posljedice ne samo po stranku / partiju nego i po državu, odnosno, onaj državni segment na koji se kadri(ov)ranje odnosi. Tim odlukama se, u prvom redu, određuju prioriteti i ciljevi političkog i svakog drugog djelovanja političke strukture. Ali, istovremeno i svejednako pokazuje stvarno zanimanje za oblasti i resore koje kadrovi zauzmu.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Moć i znanje i sposobnost da se ona stavi u funkciju i iskoristi dvije su karakteristike vlasti koje su rijetki vladari / moćnici uspijevali staviti u funkciju na pravi način, odnosno, u cilju dobrobiti podanika; savremeni vladari Bosnom i Hercegovinom zasigurno nisu među njima. Moć je oduvijek izazivala i privlačila pažnju kako onih, iz bilo kojih razloga zainteresiranih da je uposjeduju i zadrže bilo na naredbodavnoj, izvršnoj ili funkcionalnoj ravni, tako i onih koji su na bilo koji način željeli da se približe i zadrže u društvu posjednika moći – moćnika, ali i cijelog niza stručnjaka različitih specijalnosti koje je "volja za moć" zanimala iz sasvim drugih, politikoloških, socioloških, fenomenoloških ili medicinskih razloga. Problem moći i raspolaganja njome do te mjere prožima sve strukture i slojeve jednog društva da bi se, bez ograde, moglo reći da to predstavlja sami kriterijalni osnov temljem kojeg se cijeni sve: od osnovne ćelije društva, gotovo zaboravljene porodice, do definicije i kategorizacije društvenog uređenja zemlje i stupnja njenog razvoja.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Problem se dodatno usložnjava ako se gotovo neograničena moć "pomnoži" sa zabranom kritike, manjkom samokritike, izostankom odgovornosti, odsustvom bilo kakve kontrole i fenomenom koji se popularno – i eufemistično – naziva koncentracijom moći, a koji se manifestira kao monopol na vlast.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Problem koncentracije moći i monopolu na vlast nikada i nigdje nije posvećeno dovoljno pažnje, baš kao ni mnogim drugim koji zadiru u pitanje nekontrolirane moći javnih funkcionera kao i neodgovornosti koja tu i toliku moć, nužno, prati. Ova pojava u svome najosnovnijem, odnosno najprimitivnijem vidu, primjetna je u rasporedu političkih, javnih i ostalih funkcija koje – sve – imaju materijalnu pozadinu. O ostalim pojavnim oblicima koji vode do predaje i/ili prodaje temeljnih nacionalnih i državnih interesa radi vlastite ili koristi male skupine osobno zainteresiranih ljudi ne usuđujem se ni razmišljati.</span><br />
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Jedan za sve... sve za jednoga</span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bošnjacima nije dozvoljeno reći da su ih / nas ubijali, klali, silovali, zatvarali u koncentracione logore, protjerivali iz vlastitih kuća da bi ih, potom, opljačkali i spalili; nije im / nam dozvoljeno pravim, pogrdnim imenom nazvati ubicu, silovatelja, pljačkaša jer to vrijeđa osjećaje cijelog jednog naroda, a i vraća nas u devedesete; nije im / nam dozvoljeno četniku reći da je četnik (iako on to sam za sebe tvrdi), ustaši da je ustaša (iako se on ponosi time), baliji da je balija (iako i on zna šta je)... </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bošnjaci u Bosni ne mogu reći da su većina, a kamoli to potvrditi rezultatima popisa, jer to izaziva nervozu kod druga dva naroda; Bošnjaci svoj jezik ne mogu zvati kako oni hoće nego kako im se predloži ili naredi, naprimjer, maternjim, ali moraju učiti srpski, ili hrvatski... ili, kako se dogovore i jednoglasno zaključe predstavnici sva tri naroda!?</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Neki Bošnjaci imaju genetski poremećaj da budu muslimani, da vjeruju Boga onako kako oni žele, a to znači da su za jedne retrogradni, a za druge radikalni, odnosno ili su zaostali ili su teroristi.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Od te smo situacije, koja jeste dosta specifična u mnogim stvarima, uz falsificiranu historiju i puno laži... napravili jedan model zatvorenog društva koje se ni po čemu ne može ni mjeriti, a kamoli uklopiti u tokove modernog, razvijenog i otvorenog svijeta. Tu smo izgradili vlastiti sistem kvazivrijednosti: naše smo slabosti proglasili vrijednostima i njima se ovo zatvoreno društvo, zatvorena sredina... tvrdeći da smo bili „europa prije Europe“, „svijet prije Svijeta“... brani i tješi, ne dozvoljavajući otvaranje prema svijetu i prema pravim standardima i mjerilima... ne pratimo kretanja, ne poznajemo trendove i nemamo priliku usporediti se i vrednovati se u odnosu na druge. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Mi živimo u prostoru od dvije-tri hiljade kvadratnih kilometara i od tog malog prostora napravili smo svoj svijet... ne pratimo kulturološke, političke, društvene, socijalne, znanstvene, trgovačke, ekonomske, finansijske, investicijske procese ni u našem okruzenju, a kamoli šire. Onda se dešavaju paradoksalne stvari da uopće nemamo razvijene odnose sa svojim susjedima ni sa obližnjim državama poput Rumunije, Bugarske, Mađarske, Italije, a imamo odnose sa zemljama poput Katara, Bahreina ili Pakistana. Istovremeno, prateći „naše“ medije i javni život, niti znamo a niti nas interesuje, šta se dešava na Palama ili u Kiseljaku, u odnosu na Sarajevo dva susjedna predgrađa ili dva susjedna sela koja su četiri godine određivala sudbinu 300 hiljada ljudi, sudbinu ovog grada. </span><br />
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bolje nečasna pobjeda, nego častan poraz</span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Političkim elitama oligarhijskog tipa, kakve su ove naše, ta zatvorenost odgovara. To je klasičan oligarhijski sistem upravljanja državom poznat od Aristotela do danas i tu nema ništa posebno novo. Ne možemo reći da je to cilj te političke oligarhije koliko je to, ustvari, izraz nedostatka stvarnog političkog cilja kod nje, jer ovdje je sasvim legitimno pitanje da li tu postoje neki ciljevi ili ne. Politička praksa je kriterij političke teorije. Očevidno je da aktualni bošnjački politički establišment ne posjeduje jasne političke ciljeve i to je osnovni problem te političke grupacije. Zato se svaka promjena smatra neprijateljskim činom; zato se uporno i očevidno pothranjuju teritorijalni apetiti susjeda i njihovih ekspozitura u Bosni i Hercegovini; zato se građansko načelo proglašava s jedne strane islamističkim, a sa druge antimuslimanskim; zato su vaninstitucionalni oblici političkog, finansijskog i svakog drugog djelovanja uvedeni umjesto institucionalnih i odatle i zato sve teorije i prakse zavjera: jedini cilj je zadržati status quo jer samo zadržavanje postojećeg stanja osigurava razlog postojanja nacionalističkih političkih koncepata, a njima neograničenu vlast.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Mi ovdje imamo problem objektivno nerazjašnjenih nekih političkih problema koji nas opterećuju... Sasvim je jasno da je u pitanju Bosne ključno srpsko, ali ponajviše hrvatsko nacionalno pitanje i sve dok hrvatska politička kolektivna samosvijest (u Hrvatskoj) ne prizna Bosnu kao zaseban, jednakopravan, politički, kulturološki identitet – a isto vrijedi i za Srbiju – mi ovdje nećemo razriješiti naše unutarnje probleme i prijepore. Bošnjačka politika formira se pod negativnim refleksom okruženja i to tako da negativni procesi u okruženju utječu na razvoj bošnjačkog političkog bića. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bosna nikada nije bila ničije područje ekskluzivnog nacionalnog življenja... osim dobrih Bošnjana koji su kao narod postojali prije nas i, ako Bog da, postojat će i kad mi završimo kao dio prošlosti – nelijepe, ali svakako prošlosti. No, razmišljanja o Bosni kao području ekskluzivnog nacionalnog življenja bilo je i još ga ima na svim stranama o čemu svjedoče nacionalni establišmenti (bošnjački, srpski i hrvatski) koji funkcioniraju na toj matrici. Reagirajući na srpske i hrvatske etnonacionalističke politike, bošnjačka etnonacionalna politika, ne nalazeći načina da formulira „šta hoće“ nego samo „šta neće“, prihvatila je igru i izvanjski se zalažući za koncept cjelovite i integralne Bosne i Hercegovine, iznutar ostvaruje pretpostavke za formiranje ekskluzivnog nacionalnog prostora za Bošnjake. Istovremeno i svejednako, ta politika pokazala se kao vrlo upotrebljivom i korisnom za očuvanje vlasti. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Međutim, naše tradicijsko političko biće je multikulturno biće. Nismo mi prva generacija Bošnjaka i muslimana koja je ratovala za odbranu vlastitih života i vlastitog imetka i koja se prvi put susreće sa agresivnim Srbima i agresivnim Hrvatima, katolicima i pravoslavcima. Cjelokupna bosanska historija tako izgleda. Druga je stvar što smo mi s jedne strane stvorili krajnje preidiličnu sliku historije Bosne, koja nikada nije bila takva, a sa druge, historiju utemeljenu na teoriji krvi i tla. U Bosni i Hercegovini gotovo da nema bošnjačke porodice u kojoj, u svakoj generaciji, neko nije poginuo u nekom ratu i to je bosanska zbilja. Ali i pored toga naši su preci umjeli da opstanu i da žive sa komšijama različite vjeroispovijesti, kulture i nacije. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Zlo i naopako</span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Država, država, država... jedini je garant opstanka Bosne i Hercegovine i svih njenih građana u njoj (kako god se zovu i kako god da su konstitutivno kategorizirani). Preduvjet svih uvjeta za „državu“ je minimum konsenzusa o Bosni i Hercegovini i maksimum suradnje u oblastima koje se tiču njenog statusa. Konsenzus podrazumijeva suglasnost o faktičkom, zatečenom stanju i administrativnom ustroju, a maksimum suradnje na planu ekonomskog napretka makar kao jedinog zajedničkog interesa. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Dvije su vrste odnosa među političkim prvacima u ovoj zemlji: 1. zavađeni prvaci najvećih, dakle najznačajnijih političkih stranaka dok komunikacija, dokazano, postoji među njihovim strankama na nižim razinama, čak lijepo ili makar prihvatljivo mišljenje jednih o drugima; 2. zavađeni, suprostavljeni čak neprijateljski nastrojeni politički – nacionalni – bilo kakvi – lideri koji su privatno dobri, čak odlični prijatelji... Dakle, sva zvanična politika temelji se na sukobu... lažnom, stvarnom, dogovorenom, izmišljenom, planiranom, prirodno ili vještački održavanom, kakvom god, ali sukobu!</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Drugim ili trećim riječima (ponavljam da bih bio potpuno dorečen, razumljiv i shvaćen): suradnja je osnov i (pred)uvjet opstanka Bosne i Hercegovine i svih i svakoga u njoj, a dovoljno paradoksalno napose da ne kažem zlo i naopako, etnonacionalne politike upredstavljene sa tri narodnjačka pokreta, vlast i opstanak na vlasti „duguju“ narativima od kojih se dva zalažu za disoluciju ili separaciju (i znaju kako), a jedan za recimo jedinstvenu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu (ali, nemaju pojma kako). Pritom, sva tri koncepta / subjekta u različitim prilikama i povodima svaki pokušaj ili inicijativu manje ili više organizirane suradnje nekog (drugog) političkog subjekta iz jednog etnonaciona sa mogućim partnerom iz nekog drugog, proglašavaju nacionalnom izdajom (očigledno zadržavajući puno pravo na ocjenu pravovjerja u svim domenima življenja).</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Etnonacionalistička politika identificirala je narodni pokret sa nacionalnom strankom, nacionalnu stranku sa jednim liderom, a lidera sa državom, a to je nedopustivo jer nužno vodi u jednoumlje, a iz jednoumlja je kratak put do tiranije i diktature kako god se ona manifestirala i na kojoj god se razini provodila... Protivnik politike ne smije se smatrati narodnim / nacionalnim neprijateljem; nisam ja neprijatelj Bošnjaka ako kritiziram bošnjačku nacionalnu politiku, pokret, stranku, lidera... ja sam protivnik nekog činovnika koji će zbog mojih riječi ostati bez vlasti, masti i slasti. Nažalost, taj činovnik se pita ko je prijatelj, a ko neprijatelj Bošnjaka, ko je pravi a ko krivi Bošnjak i musliman i taj isti se pita hoću li ja zbog sigurnosti njegovog položaja ostati bez glave.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Stoga se hitno mora prestati sa dosadašnjim tretmanom drukčije mislećih i drukčijih kao neprijatelja, a kritika prihvatiti kao vid dobronamjernog i besplatnog savjeta, a u cilju ostvarenja novog višeg cilja.</span><br />
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nije dobro ako je samo njima dobro</span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Naša, a i „dejtonska“ Bosna i Hercegovina, ove godine, ako Bog da, puni dvadesettreću godinu, a s njom istu obljetnicu obilježava i dobar dio državne administracije. Nije malo poslanika, ministara i drugih namještenika koji su na jednoj funkciji doživjeli punoljetstvo što bi trebalo značiti da bi se konačno trebali početi bolje razumjeti u stanja i situacije u zemlji. Savremena eksperimentalna psihologija tvrdi da se svijest o posljedicama djela počinje razvijati tek od dvadesetdruge godine premda neki psiholozi kod kojih sam provjeravao tačnost rezultata ovog istraživanja sumnjičavo odmahuju glavom. No, recimo, ponadajmo se, da će do slijedećeg rođendana dejtonska, a ne naša, BiH, a i njeni „(stara)oci“ konačno početi shvatati da nije dobro ako je samo njima dobro.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Mi smo apsolutno ideološko i duboko ideologizirano društvo, u mnogim segmentima ideologiziranije nego što je to bilo komunističko. Zbog toga i u tom smislu u mnogim stvarima pretjerujemo (naročito u historijskoj evaluaciji nekih ličnosti) i tako gubimo vrjednosne kriterije, gubimo standarde, gubimo mjerila što je – sve napose i zajedno – iznimno opasno. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Imamo jedan broj intelektualaca (možda čak i previše u odnosu na broj stanovnika), ali gotovo da nemamo inteligencije. Najvažniji zadatak koji je pred nama je praviti bošnjačku inteligenciju, slobodne, samostalne, samomisleće ljude, novu elitu... Ali, kako govoriti o slobodi u bilo kojem kontekstu kad ne možemo govoriti o neovisnosti jer je postojeća situacija takva da je situacija i stanje u društvu do te mjere ispolitizirano pri čemu politika kontrolira sve – naročito zapošljavanje i radna mjesta - da nema načina da postanete ekonomski i politički neovisni, a bez neovisnosti nema inteligencije. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Među nama je načelno iznimno malo ljudi koji su sačuvali vlastite i standarde svoga zanata (određeni broj ljekara, advokata, automehaničara...) ali je više onih koji računaju da svaku „mušteriju“ mogu prevariti po jednom, eventualno dvaput, ali to je sasvim dovoljno za njihovo blagostanje. Postoji i računica temeljem odliva kvalitetnog kadra jer se u tom slučaju neće imati kome otići nego onima koji se izdaju (i prodaju) za majstore svoga zanata, a ustvari su prevaranti. O kulturi da ne govorimo... koliko imamo (živih) pisaca, pjesnika, slikara, grafičara, kipara, glumaca, opernih pjevača i izvođača sevdalinki... koji uživaju opći ugled i uvažavanje te jesu referentni u svojim oblastima? Nastranu to što se otimamo za mrtve pisce i pjesnike i veličamo minorne ličnosti uzdižući ih u ne znam kakve intelektualne visine dok nam desetine boljih, plodnijih, kvalitetnijih... nemaju gdje da žive, jedva da imaju šta da jedu i razmišljaju gdje će zaraditi koji honorar da makar ne misle o sutra...</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">U toj situaciji ne može se od ljudi tražiti da misle, da tragaju, da domišljaju i iznalaze rješenja za društvene probleme kad su u situaciji da moraju biti oportunisti, povlađivati da ne bi ostali bez osnovne egzistencije... Stoga je jedno od rješenja hitno i žurno uvođenje vladavine prava (uz sve što to podrazumijeva, od čišćenja pravosuđa i službi za provođenje zakona), preko izgradnje javnosti (javnog mišljenja) i osiguravanja sigurnosti za one koji misle drukčije i usuđuju se kritizirati... Sigurnost o kojoj je ovdje riječ mora biti zajamčena u svim domenima i segmentima od materijalne – egzistencijalne do sigurnosti od progona, bio on pravni ili ilegalni... </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<h4 style="text-align: center;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">* * *</span></h4>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nova bošnjačka politika mora se temeljiti na potpuno novoj paradigmi: državotvornosti umjesto nacionalizma, građanskoj istovjetnosti bošnjaštva, srpstva, hrvatstva i bosanstva i uključenosti umjesto isključivosti. Jer, ako do sada nije jasno, a primjera i uprimjerenja je nenabrojivo mnošto – slučaj Mostar je samo najzorniji pokazatelj – Bošnjaci ili nemaju politiku uopće ili je ta politika toliko skaredna, nakaradna i kontraproduktivna da se ni po kojem osnovu ne može smatrati dobronamjernom. Odnosno, opisiva je samo onom ratnom: "kad mi ne znamo šta radimo, kako će onda naši neprijatelji znati!?"</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Stari Kinezi kažu da je "bolje biti često sretan nego često u pravu". I u pravu su. Naročito je loše biti u pravu u onome u čemu su vlasti u krivu.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ipak... </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Prvi puta u historiji Bošnjaci nisu predstavljeni samo jednom političkom strankom. Bošnjačka nacija se demokratizirala, a nije se rastočila postojanjem velikog broja političkih subjekata. Ona dokazuje da je slobodna, kako iznutar same sebe, tako i u odnosu na okruženje. Doduše, radi spomenute pragmatičnosti i praktičnosti treba razmisliti o podizanju izbornog cenzusa.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">U inat...</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Vrijeme je da dosadašnju nepragmatičnu i sebičnu vlast zamijeni neka druga, neideologizirana pragmatična, funkcionalna, interpretacija nas samih koja ne bi bila uvredljiva i opterećujuća, što se tiče prošlosti.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Čemu vakat tome i vrijeme...</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Vrijeme je da stupimo u novu fazu nacionalnog, društvenog i državnog razvoja u kojoj će Bošnjaci pokazati viši stupanj političke (samo)svijesti i kulture u odnosu na svoje komšije Srbe i Hrvate, pokazujući da su svjesni da su u trenutnoj situaciji zarobljenici jedne krajnje neefikasne politike. Glasačke mase u srpskom i hrvatskom korpusu mogu glasati za svoje ekskluzivno nacionalne predstavnike jer su se one borile za takve ciljeve, njima to odgovara. Bošnjačke mase, bošnjačko nacionalno biće nikada nije bilo ekskluzivno nacionalno, nikada nije imalo takve redukcionističke političke procese i ono – pod vlašću nesposobne političke elite – neće biti u stanju da valjano reagira na globalne i regionalne procese koji slijede, neće biti kao što nije u stanju riješiti društvene probleme i vrijeme je da bošnjački narod reagira na jedini mogući način - neukazivanjem povjerenja postojećoj nomenklaturi. Tako narod treba da se ponaša prema svakoj budućoj vlasti.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Uprotivnom... </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Uprotivnom Bosni i Hercegovini ćemo vrlo skoro klanjati dženazu u odsutnosti i to u nekoj dalekoj nepoznatoj daljini u koju ćemo biti otpremljeni „kao davno nekad brzim preko Bosne“... ili autoputom za Beograd, odvojkom preko Niša... pravo za Anadoliju. </span><br />
<div>
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-36965100293586571842018-06-01T08:49:00.000-07:002018-06-01T08:49:34.094-07:00Velike politike malih političara <br />
<br />
Generacijama rođenim nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u Daytonu „Bosna i Hercegovina“ kakvu poznaju izgleda kao pokušaj okončanja rata po svaku cijenu i uspostave mira sa minimumom mogućnosti ponovnog izbijanja ratnih sukoba širih razmjera, osiguravanja nemogućnosti nacionalnog preglasavanja i uspostavljanja dominacije jednog nad druga dva i vice versa naciona..., pritom potpuno zanemarujući osobenosti Bosne i Hercegovine koje su prepoznavali i, reklo bi se, neupućeniji, poput delegata oba zasjedanja ZAVNOBIH-a na kojima su postavljeni temelji i određene granice teritorija SR BiH čiju tradiciju nastavlja RBiH, a za njom i „Bosna i Hercegovina“.<br />
To je bio kontraproduktivni rezultat opita međunarodne zajednice, uprimjeren na karakterističnom multinacionalnom mikroprostoru, kakvim su se u to vrijeme (kraj 20. i početak 21. stoljeća) rješavali istovjetni problemi u sličnim sredinama u drugim dijelovima svijeta, napose Bliskom istoku, u kojima je bilo potrebno, radi reformiranja starih i uspostave novih omjera i podjela na globalnoj razini, višestoljetne, višenacionalne i višekonfesionalne zajednice preurediti u neodržive i međusobno zavađene etnije, radi stvaranja stalnih žarišnih mjesta sukoba sa krajnjim ciljem otvaranja stalnog i isplativnog tržišta za proizvode vojne industrije i istovremeno i naporedo iscrpljivanje resursa predmetnog geografskog područja / teritorija i zaštitu postojećih energetskih trasa.<br />
Tako je „Bosna i Hercegovina“ postala konstrukt bez presedana u dosadašnjoj politološkoj teoriji, a potogovo u političkoj praksi, tako i toliko da za nju i njeno društveno uređenje ne postoji čak ni adekvatna terminološka odrednica, odgovarajući dovoljno deskriptivan naziv koji bi definirao o kojoj se vrsti društvenog uređenja radi te postoji samo pod svojim složenim imenom: Bosna i Hercegovina.<br />
„Bosna i Hercegovina“ slovi kao zemlja / država slučaj, vještačka tvorevina sastavljena(!) od dva entiteta, Federacije BiH (FBiH) i Republike Srpske (RS), te Distrikta Brčko, sa neodrživo složenom unutarnjom organizacijom i nefunkcionalnim društvenim uređenjem u kojem se nijedna odluka ne može donijeti bez konsenzusa predstavnika tri većinska narodna / nacionalna korpusa prethodno međusobno sukobljena i zaraćena do nepomirljivosti u vrtlogu međusobnog suprostavljanja i podržavanja.<br />
<h3>
<br />„Bosna i Hercegovina“ – nedovršena država ili hiljadugodišnja tradicija?</h3>
<br />
„Bosna i Hercegovina“ iznimno (loše) je administrativno organizirana, podijeljena i raslojena zemlja (država), u toj mjeri da se čini da joj je namjenjeno da nikada i nikako ne profunkcionira.<br />
<br />
Temeljeći društveno uređenje, suverenitet i integritet države u (tro)nacionalno načelo, politički sistem i sistem donošenja odluka u dogovor naroda, nezamislivo neodrživ i potencijalno vrlo ograničen, svakovrsnim zloupotrebama otvoren sistem, kreirano je ozračje u kojem je bilo iznimno lahko ostvariti politički, ekonomski, socijalni i svaki drugi status quo koji će postati jedna od temeljnih odrednica višedecenijskog stanja. Pritom, u takvom sistemu svakom narodu na raspolaganju stoji cijeli niz administrativnih instrumenata za sprječavanje provedbe bilo koje – svake – smislene, a kamoli, pozitivne i napretku usmjerene odluke, koja se ne svidi bilo kojoj interesnoj skupini u međuvremenu formirane radi ostvarenja vlastitih, uglavnom materijalnih interesa.<br />
<br />
Prema njenom ustavnom uređenju „Bosnom i Hercegovinom“ ne vladaju njeni građani, čak ni ljudi, sljedstveno tome ni (etno)nacioni, nego konstitutivni narodi, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, preko narodnjačkih pokreta koji nikada nisu nadrasli puki, najjednostavniji i najjeftiniji oblik populizma karakterističan za historijski period između dva svjetska rata te (kao patetični romantičarski pokušaj oživljavanja osjećaja bratstva i jedinstva) preko stranaka sa socijaldemokratskim predznakom (u FBiH) koje se, paradoksalno, u RS-u ideološki manifestaciono ni po čemu ne razlikuju od ekstremno desnih političkih subjekata. U međuvremenu, dolazi do potpunog iskrivljenja odnosno zadešnjavanja nacionalnog predznaka; tako ustavna odrednica član Predsjedništva BiH iz reda (naprimjer bošnjačkog) naroda postaje (bošnjački) član Predsjedništva (isto vrijedi i za ostale dvije nacionalne denominacije).<br />
Treba imati na umu da kada se govori o političko-nacionalnom pluralitetu Bosne i Hercegovine, ustvari se govori samo o njenom dijelu pod nazivom Federacija Bosne i Hercegovine, budući da je drugi entitet, Republika Srpska, etnički gotovo čist te idejno-politički monolitan.<br />
Stoga, zaštita nacionalnih prava u smislu (nacionalne) jednakosti ili, pak, insistiranje na ravnopravnosti građana stoje samo kao floskule i služe isključivo kao sredstva i instrumenti u svrhu ostvarenja zajedničkog interesa – apsolutnog i apsolutističkog eksploatiranja svih raspoloživih resursa, pri čemu i za što među političkim subjektima u BiH gotovo da, osim unekoliko u retorici i narativu, nema nikakve razlike.<br />
<br />
Građanin, kao jedini stvarni i punopravni vlasnik i nosilac političkog suvereniteta i društvenog integriteta, potisnut je u opskurnu kategoriju ostalih koja se, temeljem preovlađujuće (tro)nacionalne paradigme, također poima u (is)tom nacionalnom kontekstu kao nacionalno neopredjeljeni, tako da se potpuno gubi.<br />
Politički patronat nad ostalima u „Bosni i Hercegovini“ preuzele su takozvane nenacionalne stranke (partije, fronte, savezi...) krajnje uvjetno rečeno lijeve provenijencije. Ova uvjetovanost ishodi iz činjenice da predmetne stranke – Socijaldemokratska partija (SDP), Demokratska fronta (DF), Naša stranka (NS) ... svoje ljevičarstvo manifestiraju i dokazuju samo i isključivo multietničkim sastavom / članstvom i tvrdnjom da nisu nacionalne, a nikako ideologijom, niti praktičnim djelovanjem, nuđenjem socijalne, ekonomske i političke alternative. Dapače, u praksi su pokazale – dijelom koaliranjem sa nacionalnim strankama, a dijelom i samostalnim djelovanjem u jednom periodu (vrijeme vladavine Alijanse za promjene) da se, ustvari, ni po čemu značajnije ne razlikuju od nacionalnih / nacionalističkih stranaka.<br />
<br />
<h3>
Etnonacionalne autosubjektivizacije</h3>
<br />
Cijeli taj nefunkcionalni i latentno koruptivni sistem još gorim učinila je redukcija narodnih / nacionalnih interesa na tri respektivne autosubjektivizacije, političke stranke, partije, zajednice, a i njih na tri institucionalizirane persone ili personalizirane institucije u vidu partijskih prvaka i njihovog najbližeg kruga saradnika, radije sljedbenika koji će, s malim personalnim i nominalnim izmjenama, zadrža(va)ti vlast u zemlji koristeći se svim raspoloživim sredstvima. Dakle, bosanskohercegovačka društveno politička paradigma temelji se na zajedničkom interesu svih političkih subjekata (stranaka, partija, saveza) u čemu prednjače etnonacionalne stranke koje su državu reducirale na stranku, stranku na interesnu skupinu, a interesnu skupinu na pojedinca.<br />
Značajno je spomenuti još jednu nenaučnu karakteristiku, svojevrstan paralelizam u poimanju stvarnosti u kojem političke autosubjektivizacije angažirane u političkom životu odnosno vlasti, bez obzira na razinu, žive i djeluju u potpuno dekoncentriranoj, izmještenoj i ekscentričnoj stvarnosnoj dimenziji, gotovo virtualnoj stvarnosti koja postoji po sebi i za sebe; bave se stvarima i problemima koji nemaju nikakvog dodira niti odraza u stvarnom životu – životu na razini svakodnevnog življenja; svaka etnonacionalnia politička (auto)subjektivizacija ubijeđena je i tvrdi da djeluje i da je isključivo ona ustavna (konstitutivna) zastupnica (konstitutivne) nacionalne cjeline te u tom samodefiniranom virtualnom kontekstu istupa u ime naroda! Moglo bi se i bez velike ekspertize reći da se radi o svojevrsnom kolektivnom politološkom i sociološkom autizmu.<br />
<br />
Osim svega toga, činjenica je da je limitirani i restriktivni idejni i ideološki pojmovnik iz prethodnog sistema koji se nerijetko naziva i režimom, preuzet bez gotovo ikakvih suštinskih intervencija, tek uz nužnu zamjenu idološke kleronacionalnom leksikom i samo prenesen u nove društvene i historijske okolnosti. Tako, ideološki, nacionalne stranke i blokovi poimaju se desnim, a stranke socijademokratske provenijencije, sve nastale prisvajanjem naslijeđa Saveza komunista SR Bosne i Hercegovine te sukcesivnim odljevom kadrova iz osnovne, ishodišne Socijaldemokratske partije kao lijevo orijentiranim političkim strujama i subjektima. Otežavajuću okolnost predstavlja činjenica da u Bosni i Hercegovini, ustvari, nema prave, ideološke razlike između desnih i lijevih, osim po snazi i utjecaju.<br />
<br />
<h3>
Dogovor naroda i / ili mirni razlaz</h3>
<br />
S tim je lahko dovesti u vezu i politike respektivnih narodnjačkih pokreta u međuvremenu, nekih od njih, preraslih u političke zajednice, stranke i partije, ali i svojevrsne nacionalne klanove: otcjepljenja dijela teritorija i formiranje velike Srbije, Hrvatske u granicama banovine iz 1939. godine i ostvarenje kulturne i vjerske autonomije bosanskohercegovačkih muslimana te blijedu i neinventivnu neoromantičarsku viziju Jugoslavije u malom.<br />
<br />
Ova naizgled jednostavna, nostalgična i romantična, gotovo literarna metafora, ustvari, krije dvije opasne zamke: prva, koja bi se mogla nazvati pozitivnom, počiva u činjenici da ona implicite ukazuje na to da Bosna i Hercegovina, kao uostalom ni Jugoslavija, nije moguća kao jednonacionalna država, te jednako izravno ukazuje da pripada svim njenim građanima podjednako. Ovu tezu, u spinovanoj varijanti, koriste neki politički subjekti iz reda srpskog i hrvatskog nacionalnog korpusa u smislu plasiranja teze da ni Bosna i Hercegovina, kao ni Jugoslavija, nije održiva kao zajednica naroda, te izravnog ili neizravnog zagovaranja secesionizma, otcjepljenja, odnosno neke vrste mirnog razlaza.<br />
<br />
Jasno je da mirni razlaz u Bosni i Hercegovini nikada nije opcija ni kao razlaz, a pogotovo ne kao mirni, te stoga ta kritična tačka predstavlja stalno mjesto iskrenja. U tom smislu, svaki nacionalni korpus razvio je zaseban agens koji, uz instrument zaštite nacionalnog interesa, koristi isključivo u cilju zaštite vlastite i stečevine povlaštene skupine. U tom složenom društvenom, sociološkom, politološkom i svakom zamislivom okruženju, sistem se pokazuje najvećom preprekom etabliranju države i uspostavi njenih funkcionalnih institucija.<br />
Tim tragom i na tom temelju nacionalističke partokratije grade svoju dvodecenijsku vlast ali i, neuporedivo gore od toga, monopol na svaku ideju, od političke do ekonomske, koja se na bilo koji način protivi njihovima; taj monopol ponajprije i ponajviše ogleda se u polaganju prava na pripadnost naciji: ako osoba nije član određene stranke – nije i ne može biti dovoljno ili uopće dobar Bošnjak, Srbin, Hrvat, na patriotizam, u obliku nacionalpatriotizma: samo ono što dolazi iz stranke je patriotska misao, prijedlog, čin... sve ostalo je nešto drugo, pa čak i na dobronamjernost: samo ono što dolazi iz okrilja određene stranke može biti i jeste dobronamjerno; sve ostalo nije i ne može biti... Sve to političke subjekte pomalo pretvara u kvazireligijske sekte, a aktualni historijski period upriličuje u vidu, u najboljem sivog, a ustvari najcrnjeg srednjovjekovlja. Drugim riječima, načelna tronacionalna podjela vlasti u Bosni i Hercegovini i etnonacionalna politika koja nacionalnim teritorijima vlada po principu kneževine, banovine i begluka, što uz blisku vezu nacionalnih lidera i prvaka vjerskih zajednica, dakle politike i religije, ukazuje na još jednu feudalnu karakteristiku (potreba za božanskim legitimitetom vlasti), ustvari su elementi feudalnog društvenog uređenja koje ne poznaje niti dopušta ni mogućnost iskoraka izvan mentalnog odnosa suveren – podanik.<br />
<br />
Budući da opisana paradigma političkog života besprijekorno funkcionira, čak, zahvaljujući jednako nakaradnom obrazovnom sistemu, osobito na razini osnovne škole (odvojene škole za djecu različitih nacionalnosti), sistem proizvodi nove generacije školovanih nacionalista, to bi se za prvu analizu moglo smatrati osnovnim uzrokom bezidejnosti i ozbiljnog manjka bilo kakvog inicijalnog spiritus movensa u vidu potrebe za iznalaženjem novog ili makar drukčijeg društvenog, političkog ili bilo kakvog drugog organiziranog djelovanja u smislu bilo kakve alternative.<br />
Svaka pojedinačna navedenost napose te sve one zajedno uz nenabrojivo mnoštvo partikularnih manifestacija na dnevnopolitičkoj razini čine jedinstvenu sliku, paradigmu zemlje bez ikakve, a kamoli svijetle budućnosti. Jasno je da u tom kontekstualnom i kvaziideološkom okviru nema ni mentalnog, a ni bilo kojeg drugog prostora za razmišljanja o državi u nekom od socioloških, politoloških i filozofskih koncepata i konteksta tih pojmova, kao ni o pojavi, izdvajanju ili formiranju jedinstvenog političkog projekta u vidu političke subjektivizacije, formalno / neformalne skupine (udruženja) građana, odnosno, bilo kojeg vida organiziranog političkog djelovanja u smislu reafirmiranja prije svega državotvornosti, a potom i društva (us)postavljenog na osnovima civiliziranosti, pristojnosti, javnog govora, demokratije, slobodnog artikuliranja ideja i javnog dijaloga.<br />
Stoga je razumljivo da trenutno na političkom prizorištu Bosne i Hercegovine ne postoji politička i / ili ideološka snaga koja funkcionira na drukčijim premisama i načelima od spomenutih. To ukazuje na idejni, ideološki pa i intelektualni vakuum, ili je, pak, riječ o obrnutom slučaju da je upravo taj (idejni, ideološki i intelektualni) vakuum uzrokovao mrtvilo ispod stalnog i urnebesnog mreškanja površine političke žabokrečine. S druge strane, nije isključena, čak je vrlo izvjesna, mogućnost oportunističkog i konformističkog pa i konzumerističkog stava angažiranih i neangažiranih intelektualaca od kojih se, nekako po pravilu, kao od misleće elite očekuje da ponude alternativu.<br />
<h3>
<br />Totalitaristička zaleđina etnonacionalnih stranaka </h3>
<br />
Historija uči da svaka vlast vremenom postaje sve strožija i sve totalitarnija. Osobitost Bosne i Hercegovine ogleda se u činjenici da je vlast strukturirana kao tronacionalna, što se, u međuvremenu, premetnulo uglavnom u tropartijsku. Ta tropartijska oligarhija ne funkcionira na razini ideologije (ukoliko se time ne smatra upravljanje i raspolaganje javnim resursima, premda je to u BiH doseglo razinu ideologije) nego naprotiv; sve najveće, najbrojnije i najutjecajnije partije / stranke, nastale su devedesetih godina prošlog stoljeća uoči samog raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije kao reakcijski, narodnjački i populistički pokreti koji su svoje postojanje opravda(va)li suprostavljanjem jednopartijskoj društvenoj strukturi prethodnog režima. Naravno, svaka od vodećih političkih autosubjektivizacija respektivnih naroda u Bosni i Hercegovini ima svoje specifičnosti kao, uostalom i stranke sa deklarativno socijaldemokratskim programom i građanskom političkom orijentacijom. Naprimjer, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) nastala je kao istoimena ispostava HDZ-a formiranog u Hrvatskoj, a onovremena najbrojnija srpska stranka u BiH, Srpska demokratska stranka (SDS) dobila je ime po istoimenoj stranci formiranoj također u Hrvatskoj, ali na dijelovima teritorija sa srpskom nacionalnom većinom. Činjenica da su najbrojniju i najveću bošnjačku stranku osnovali bivši politički progonjenici, osuđenici i zatvorenici dodatno usložnjava paradigmatsku definiciju Stranke demokratske akcije (SDA).<br />
U kratkom, ali jezgrovitom i edukativnom članku pod podnaslovom Implikacije modela strukture društvene revolucije, Renato Stanković piše: Iz navedene argumentacije možemo zaključiti da se paradigmatska priroda društvenoga sustava može svesti na dvije karakteristike: strukturiranost i cirkularnost. Implikacije ovoga su izuzetno značajne. Naime, karakteristika strukturiranosti nam omogućuje da predvidimo proces društvenoga preokreta, a karakteristika cirkularnosti nam omogućuje da budemo sigurni da će se društveni preokreti događati u budućnosti. Osim predvidljivosti procesa same revolucije i rezultata koji dolaze s njom, na ovaj način moguće je predvidjeti i ponašanje sustava koji kontrolira sliku svijeta kroz određenu društvenu paradigmu. Naime, kada je riječ o znanstvenoj revoluciji, pojavu prvih anomalija sustav može negirati ili ignorirati. Kada se broj anomalija poveća, sustav postaje slab i mora pregovarati, ali u konačnici nastupa obrat. Ako bismo to htjeli primijeniti na društvenu revoluciju, proces je identičan (Stanković 2010: 16).<br />
Upravo postojanje tolikog broja negativnosti, nepopunjenih praznina, ideološkog praznog hoda, veliki broj zabrana i uskraćenosti, nedosljednosti u političkom, administrativnom, ekonomskom i svakom drugom obliku djelovanja države ukazuje na otvoren i slobodan prostor koji je moguće aktivno i učinkovito iskoristiti u smislu pokretanja inicijative za promjenu političke, društvene, socijalne, ekonomske... državotvorne paradigme Bosne i Hercegovine po modelu političkog uređenja republike, sa modernom administrativno-regionalnom organizacijom, pristojnim institucijama koje ne vrijeđaju zdrav razum ni inteligenciju nijednog stanovnika zemlje bez obzira na nacionalnu ili nenacionalnu pripadnost, te početak ponovne izgradnje društva u koje će prije svih građani ove zemlje imati povjerenja, a potom se i upredstaviti kao pouzdan partner međunarodnim organizacijama i institucijama, ozbiljnim investitorima i njihovim investicijama, protoku ljudi, ideja i novca, a u cilju reformiranja bosanskohercegovačkog društva u otvoreno, civilno, civilizirano, kulturno i pristojno društvo zasnovano na općeprihvaćenim civilizacijskim normama koje slove kao europske vrijednosti.<br />
Ideja Europe nudi nenabrojivo mnoštvo mogućnosti drukčijeg promišljanja Bosne i Hercegovine ne samo u doglednoj budućnosti, nego i u sadašnjosti i to ne samo temeljem vrijednosti koje skrbi: svijesti o individuumu kao osnovnoj ćeliji društva te slobodnim duhom pojedinca, pluralizmom perspektiva, demokratijom i tolerancijom, širenjem kruga inkluzije (kruga ljudi sa kojima se dijeli – i množi – zajedničko „mi“), kulturom ljudskih prava temeljem učenja o prirodnom zakonu, te historijskom svijesti i etičkim vrijednostima umjetnosti i kulture, nego i, za naše uvjete možda važnije i znakovitije, novim pojmovnikom, jer je postojećim jednostavno nemoguće izraziti nove ideje.<br />
Tek redefiniranjem naslijeđenog i definiranjem potpuno novog pojmovnika temeljem vrijednosti na kojima insistira napredna građanska intelektualna elita – prije svih na obrazovanju i kulturi kao temeljnim odrednicama neke nove pozitivne kolektivne identifikacije – bilo bi moguće očekivati pojavu novih ideja koje se ni objektivno ni subjektivno ne mogu poroditi u postojećim nametnutim i samozadatim okvirima.<br />
<br />Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-52984362915613481862018-05-29T08:45:00.000-07:002018-05-29T12:09:24.543-07:00A šta kad me starost upita gdje mi je bila mladost<br />
<div style="text-align: right;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><i><br /></i></span></div>
<div style="text-align: right;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><i>Političari su svagdje isti: obećat će da će sagraditi most i ondje gdje rijeka ne prolazi.</i></span></div>
<div style="text-align: right;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><i>(Nikita Hruščov) </i></span></div>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ako vam se čini da na političkoj sceni Bosne i Hercegovine vlada neko čudno ozračje – mislim, čudnije nego sve ono na što smo do sada navikli – ponajviše nalik odmjeravanju Rudonje i Šaronje (radije, rudonja i šaronja) potpuno ste u pravu. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Stvarnost nam se sve više razlikuje od realnosti. U riječi kojima tražimo opravdanje za totalne neshvatljivosti više ni sami ne vjerujemo i slušajući se šta i kako mislimo i rjeđe, govorimo i sami ostajemo zbunjeni... odgovori na pitanja koja sebi postavljamo zvuče više tužno i smiješno nego neuvjerljivo. Čini se da nas i naše vlastite, a kamoli tuđe dosadašnje priče sve manje impresioniraju ili zanimaju. Štaviše, i oni su se počeli gubiti u njima... do mjere da nemaju pojma šta pričaju.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Uopće nije pitanje šta je ušlo u ljude... Nije čak ni pitanje šta je iz njih izišlo; nažalost, to je previše očigledno... zlo i naopako. Pitanje je u šta mi gledamo? Jesmo li bolji od njih ili, pak, gori? </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Prije svega, pod „politiku“ se prodaje sve i svašta... uglavnom roba koja nema nikakve veze sa politikom. No, kako je ne samo ovdje nego, u gotovo cijelom svijetu sve pa i politika, dovedeno do potpunog besmisla i riječi i djela, onda i pod politiku prolazi i ono što nigdje i nikako ne bi moglo. Tako i zato, aktualna politička scena u Bosni i Hercegovini ponajviše podsjeća na kozaračko kolo u kojemu svako svakome drži ruku u džepu (a kroz džepovinu za jaja zbog čega svi oprezno cupkaju u mjestu).</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Dakle, jasno je da je politika težak, da ne kažem šugav posao ali mora i to neko da radi... da smo mi kakav narod bili bismo zahvalni onima koji danima ne spavaju zbog naših problema i nestrpljenja... Umjesto toga mi smo pomalo razočarani... kad neko sebi dopusti da nakon gotovo trideset godina svega i svačega bude razočaran onda to nije razočarenje <i>per se</i> nego dijagnoza vrijedna hospitalizacije jer smo duže posmatranje i psihijatrijsko vještačenje odavno nadmašili... Isto vrijedi za sve, one koji glasaju i one koji ne glasaju, samo sa različitim predznakom. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Napravimo kratak i surov presjek kroz bosanskohercegovačku političku scenu i vidjet ćemo u kakvim smo doista problemima... </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Pozicija i opozicija</span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">U politici uopće nije bitno jeste li dobra ili loša osoba, moralan ili potpuno nemoralan lik, pošten ili nepošten, iskren i istinoljubiv čovjek ili patološki lažov... Posmatrajući stvari malo izvana a malo iznutra, naročito na ovoj domaćoj sceni, a temeljem najeksponiranijih predstavnika stranaka i politika reklo bi se da su nosioci ovih drugih osobina neusporedivo poželjniji... No, to je manje bitno. Ono što je doista bitno jeste odgovor na pitanje: „Ko će loše, nemoralne, nepoštene i lažove pozvati na odgovornost kad oni u ovoj maloj bari pokažu sve krokodilske kvalitete svojih osobina?“ </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">U situaciji u kojoj su institucije države – dakle, i pripadajuće obaveze i odgovornosti – usitnjene do besmisla i neupotrebljivosti ozakonjene vojne hunte prepuštene lokalnim šerifima, sa političko-stranačko-teritorijalnim ingerencijama ako ne otvorenog onda na rubu nedvojbenog ali prešućenog separatizma, u pravnom <i>rašomonu</i> u kojem je pravda prepuštena pravnicima i pravnicama i ekonomskom hororu u kojemu su budžeti gotovo isključivo namijenjeni održavanju sdržavne birokratije, kupovini glasova i socijalnog mira... pozicija i opozicija se manifestaciono gotovo ni po čemu ne razlikuju. Ustvari, riječ je o pukom ogledalnom odrazu nekoga bez stvarnog lica, nekoga ko luta svojim neznanjem i pokušava prodavati znanje.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Poziciju – vlast čine politički diletanti koji se grčevito bore za svoje mjesto u knjigama historije kojima, pritom ništa ne znači to što će cijela balkanska, a kamoli bosanska priča stati u jedan kratak i nimalo pohvalan pasus... Možete ga i sami osmisliti ali, recimo, „Nakon ratova devedesetih godina na Balkanu nastupile su društvene promjene koje su se pokazale neuspješnim...“ </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Tu su prije svih, besramni, oholi, tašti, podmitljivi, pohlepni, beskrupulozni... koji svoje političke i svake druge karijere grade na priči o otcjepljenju i samostalnosti RS ili HZHB u dogovoru sa onim drugim koji svoje karijere grade na strahu od prvih i prijetnjama ako se otcijepi RS ili HZHB.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Luđacima ubijeđenim da kroje historiju, ljudi neprijatnog lika i još neprijatnijeg djela kojima (jednima) i osmijeh izgleda krvoločno a drugima osmijeh ne možete napraviti ni u photoshopu a da izgleda prirodno, muslimanima koji nemaju pojma ni šta je dopušteno a šta zabranjeno, a kamoli zašto je to baš tako i kršćani i hrišćani koji ne znaju ni nabrojati svih deset Božjih zapovijesti, a kamoli da ih se pridržavaju... uopće nije bitno što je ustvari, riječ o cijelim životima desetina i stotina hiljada ljudi, upropaštenim sudbinama nenabrojivog mnoštva porodica, roditelja i djece, roditelja bez djece i djece bez roditelja... </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Nastojeći napraviti poteze vrijedne historijskog pamćenja, zaglibe u duboke i sudbinske greške pa, još gore, ustrajavaju u tim greškama videći ili ne videći da je to, doista krivi put i, najgore od svega te svoje greške nastoje predstaviti čak pretvoriti u jedino ispravno vjerovanje te ga, povrh svega kanonizirati kao dogmu ili ideologiju. Takvi su, naprimjer, nacisti, fašisti, komunisti, šovinisti, ateisti, LGBT aktivisti, građanski fundamentalisti, vjerski radikali i fanatici, egzibicionisti, umjetnici performisti... svima je zajedničko to što po svaku cijenu žele postati poznati, makar zakratko i po bilo čemu. Osim činjenice da politički život(!?) u našoj zemlji umnogome podsjeća na <i>reality show </i>i naši politički starletani umnogome podsjećaju na starlete koje su poznate samo po određenim dijelovima tijela. S jednom bitnom razlikom: od starleta niko nema štete (možda samo oni ili one koji se žele poistovijetiti s njima ili njihovim poznatim dijelovima tijela). Ulaze u svoje velike kuće i male živote, kako ih niko ne dočekuje na vratima jer žena i djeca gledaju seriju u kojoj njihov muž i otac igra glavnu ulogu, skidaju cipele trljajući nogu o nogu, važni samo sebi – čak ni toj ženi i djeci – jer i za njih je važniji njegov lik na televiziji nego čovjek koji im je upravo ušao u kuću, svaljuju se u naslonjač popuštajući kravatu i umorno i nezadovoljno othukuju...</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Smije li opće dobro biti prepušteno slobodnoj volji i prosudbi bilo koga bio on birokrata, ljevičar ili desničar?</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Jedini koji bi u goreopisanoj situaciji mogao i trebao biti ili makar, imati ulogu javnog moraliste, korektiva i prepreke provođenju suludih i suicidalnih politika vladajućih etnonacionalističkih narativa jeste upravo opozicija. Međutim...</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Stranački pobačaji</span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Opozicija je riječ koja u Bosni i Hercegovini nema nikakvo značenje – kao uostalom i brojne druge poput civilni sektor, nevladine organizacije, ljudska prava... Opoziciju ovdje u najvećoj mjeri čine odcjepi, odbijenici i otpadnici od nekih velikih stranaka, u najvećem broju nezadovoljni – koliko god se oni trudili prikazati to kao drukčije – ne generalnom stranačkom politikom nego svojim mjestom i položajem unutar te politike. Malo je teško povjerovati da je dvadesetak ili desetak godina u tim „matičnim strankama“ sve bilo med i mlijeko, strankama su rukovodili anđeli i meleki, a članstvo sve sami skromni i vjerni... da bi se sve to odjednom naglavačke okrenulo i ispostavilo se da je gore nego što iko može i zamisliti odnosno, nego što <i>prebjezi</i> iz nekog razloga(?!) smiju i ispričati. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Zbog svega toga, predizborno poslovično oprezno i krajnje licemjerno elaboriraju svoje slaganje – poštovanje(!) prema načelnoj ideji i politici stranke ali, neslaganje sa kadrovima koji, prema njihovim riječima imaju imena i prezimena i oni se ne boje reći ko su i kako se zovu... i ipak, to ne učine. Zašto?</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Nadalje, i u tom opskurnom društvu postoji kategorizacija. Posebnu kategoriju besramlja i komičnog morala koji je kod nas jedini moral koji je moguće naći čine preletači iz jedne stranke u drugu... čak i u ovom ljudskom talogu oni predstavljaju dno dna... Kao, do jučer je samo „ova stranka“ bila ispravna i poštena, a u svim ostalim su bili lopovi i kriminalci... I onda pređu u neku od tih lopovskih i kriminalnih stranaka. Ili oforme svoju... te stoga u matičnim strankama ali i u dobrom dijelu javnosti slove kao politički ili stranački pobačaji koji nikada neće preduzeti nikakvu ozbiljniju akciju koja bi za rezultat mogla imati bilo kakve štetne posljedice po njihove dojučerašnje političke roditelje, staratelje ili mentore pobačaj će uglavnom biti temeljna karakteristika i njihove politike. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Gotovo da nema domena i oblasti djelovanja koji u ovoj zemlji nisu dovedeni do apsurda. Ako sumnjate, spomenite se bilo kojeg teorijskog ili praktičnog koncepta i uvidjet ćete da oni u stvarnosti funkcioniraju tačno onako kako, ustvari, ne bi trebali. Normalno nam je ono što nikome normalnom nije normalno. I to, samo po sebi, nije normalno. A, ustvari, nije nam postalo normalno nego smo se navikli da se ono što je svakome normalnom nenormalno kod nas protura i gura kao normalno. Ali, o tome sam već pisao toliko puta da sam sam sebi dosadio. No, kad neko u recimo, ozbiljnim godinama prizna da je sebi dopustio da ga bilo ko (na)magarči tolike godine onda je to za liječenja ili zakonskog sankcioniranja, a nipošto i nikako za pohvalu i za glasanje za iste.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Drugim riječima, neko je davno rekao da magarca možeš natovariti knjigama, ipak će se osvrtati za svakim stogom sijena i s čežnjom pogledati prema livadama sa svježom travom; prosjaka možeš obući u carsko ili sultansko ruho ali ne možeš očekivati da neće prije ili kasnije pružiti ruku tražeći sadaku / milostinju i, kad niko ne gleda, smotati nešto pod ogrtač... Ali, stavi čovjeku krunu na glavu i vidjet ćeš šta je promjena... Onaj koji je jednom stavio krunu na glavu prije će dati glavu nego krunu...</span><br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Zastrašujuće visok prag trpljenja</span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Nemoguće je nabrojati šta se u ovoj zemlji izdogađalo od posljednjih izbora naovamo. Teško je čak, samo spomenuti sve što se dogodilo u posljednjih mjesec ili nešto malo više dana, a što bi moglo stati pod naslov antidržavnih djela, činova i akata i separatističkih poteza... Sigurno je da je toga bilo neusporedivo više nego što je potrebno da pola stranačke državne administracije završi u zatvorima sa vrlo ozbiljnim optužbama koje po svemu zaudaraju na 1991. ili 1992. godinu, a zbog kakvih se – u normalnim zemljama – ide ili na dugogodišnju robiju ili u egzil u inostranstvo (oboje sa malim šansama za skoriji povratak u javni život). Činjenica da niko ozbiljan nije pomakao ni prstom da se akteri skarednih događanja pozovu na ozbiljnu odgovornost govori u prilog nekolicini nimalo lijepih teza i zaključaka: 1. da je prag tolerancije prema bilo čemu učinjenom u javnom diskursu opasano, baš opasno visok; 2. da ne postoji nikakav instrument kojim bi se bilo ko od javnih govornika pozvao na odgovornost za učinjeno djelo ako već ne postoji nikakva odgovornost za izgovorenu riječ – bila ona obična glupost, falsificiran ili izmišljen podatak ili poziv na otcjepljenje; 3. da je nama sve manje stalo i do zemlje i do države jer smo, vjerovatno i jedno i drugo identificirali sa političkim i stranačkim... teško je reći elitama...</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">„Gledaj“, piše mi prije neki dan jedan prijatelj, „Musa (Mojsije) je imao jednog Samiriju koji je, u njegovom odsustvu, izlio zlatno tele i uzrokovao četrdesetogodišnje lutanje njegovog naroda po bespućima i pustinjama onovremene Arabije; a kod nas, hem na svakom koraku 'samirija' do 'samirije', a hem ne samo da su krave svete nego i svaki hajvan, kakvu god štetu da napravi ništa mu ne možeš! Nije onda, ni čudo da već toliko vremena lutamo; znamo mi gdje smo krenuli, ali ne znamo kako do tamo stići“</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">A šta kad me starost upita gdje mi je bila mladost</span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Plutarh piše da je Solon, grčki zakonodavac, prije 2.500 godina u Atini donio zakon koji osuđuje građansku šutnju u uzavrela vremena, a da je Katon, utemeljitelj rimskog prava, rođenog sina osudio na smrt da bih sačuvao legitimitet i valjanost zakona po kome mu je (pre)sudio. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Kolike su šanse da bilo ko od izabranih – pozicionara ili opozicionara svejedno – učini neki samoprijegorni čin i odrekne se osobnog u ime općeg dobra? Mali čin, neusporedivo manji od Katonovog, bilo kakav pokazatelj dobre volje i iskrenosti tvrdnje da rade za dobrobit naroda, zemlje i države... Naprimjer, pokaže neko javno dobro, put, cestu makar česmu... koju je podigao od svojih (napominjem svojih!) para i stavio to na upotrebu ljudima i životinjama...</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Koliko god bio crn mrak u tunelu u kojem živimo, prvo svjetlo koje se upali makar i neonskim bljedilom trebalo bi da sjaji: "Premda se od repa čisti, riba od glave smrdi!" </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Neko će morati naći snage i hrabrosti da otvori pitanje da li je funkcija člana stranke ili partije javna funkcija i da li se i kako ona može kombinirati sa drugim javnim funkcijama. Ali, istaknuti članovi stranaka svjesno prešućuju to pitanje ne samo zato što im oba položaja omogućavaju ogromnu količinu nekontrolirane moći nego im osiguravaju i trajnu sigurnost, političko-utjecajnu, materijalno-zbrinjavajuću i zaštitu od istrage i suđenja; naročito predsjednicima. Budući da je lični primjer najbolji primjer bilo bi dobro da neko od najmoćnijih bude prvi taj koji će izvršiti <i>samograničavanje</i> vlasti. Jasno je da nijedan vladar / moćnik, koji iole drži do sebe, na tu glupost nikada neće pristati. Ako toga nema, onda će tranzicija trajati večno, kao kada se kola zaglave u blato.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Drugim riječima, onoga trenutka kad se nosioci najznačajnijih državnih i entitetskih funcija odreknu „prava“ na funkcije u vlastitim strankama mi ćemo steći „<i>pravo</i>“ da povjerujemo da smo, kao društvo, dovoljno sazreli da prerastemo omraženi komunizam ili autoritarni režim sa elementima demokratskog dekora u kojemu stranka / partija odlučuje ko će biti direktor, ko će raditi u banci, sigurnosnim službama, vojsci... ali i tako važnim agencijama, institucijama i javnim preduzećima.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">No, to su problemi na koje nikako ne mogu utjecati, a kamoli ih riješiti.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ono što me doista brine je... kad me starost upita gdje mi je bila mladost, šta joj odgovoriti? Prvi dio sam proveo boreći se protiv neprijatelja, a drugi dio boreći se za prava za koja sam mislio da sam izborio boreći se protiv neprijatelja? Ili da joj odgovorim da sam čekao dvadeset godina da dobijem, da mi neko da ono što sam mislio da mi po logici i pravu pripada... Ili da odgovorim da sam se strpio dvije, pa još dvije, pa još četiri i tako dvadeset tri godine prije nego su mi rekli da se strpim još osam... prije nego... prije nego me neko izvede iz kuće ili auta ili voza i kaže: „Vidi... ovo je Europa.“</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ili da joj kažem da mi je bilo <i>pjaka</i> i <i>bezze</i> da se bavim politikom pa su vlast uzeli i na pozicije zasjeli neki koji to ničim nisu zaslužili i osigurali mi radno najkativniji i najproduktivniji dio života u sigurnoj nezaposlenosti...</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Za to vrijeme posmatrao sam lopove kako šuruju sa kleptomanima, likove sa mesijanskim kompleksom kako na najodgovornija mjesta postavljaju svoje stranačke poslušnike i najdalje rođake (bez ikakvih kvaliteta a kamoli kvalifikacija da odlučuju i o svojoj a kamoli o mojoj sudbini)... gledao sam kako slavohlepni pohlepnima namještaju tendere i javne nabavke za mali ili veliki procenat... gledao sam kako nezdravi zdravima određuju gdje se i kako neće liječiti... gledao sam kako univerzitetski profesori osnovcima i srednjoškolcima otežavaju nastavne programe i zagorčavaju živote... gledao sam kako nezaposleni roditelji mole za crni one koji smješkajuci se naplaćuju bijeli hljeb... a zatim neuvjerljivo lažu za sve promašaje, gubitke i nesreću koju su uzrokovali optužujući druge, neprijatelje pa i prijatelje samo da bi dobili još četiri godine da zavrte još jedan krug, zaigraju još jedan šejtanski ples ili povedu još jedno vražije kozaračko kolo.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ili da kažem da sam... gledao kako progonjeni postaju progonitelji, ugnjeteni tlačitelji, zatvarani tamničari... ucijeneni ucjenitelji, najveći poreski dužnici utjerivači dugova, razbojnici policajci...</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">I ništa nisam (u)činio... samo sam sjedio i gledao.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Šta da odgovorim starosti kad me upita gdje mi je bila mladost...</span><br />
<br />Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-1394639702718408642018-05-22T08:23:00.000-07:002018-05-22T08:23:43.237-07:00Kako znati šta je doista važno?<br />
<div style="text-align: right;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><b><i><br /></i></b></span></div>
<div style="text-align: right;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><b><i>Važno je samo ono čemu politika ne može stati na put</i></b>.</span></div>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Načelno, protivim se bilo kakvim – svim – generaliziranjima ali su ponekad manifestacije, radije simptomi, mišljenja i stavova uprimjereni pojavama toliko očigledne da se (generaliziranje) ni na koji način ne može izbjeći. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Naime, prečesto pokleknemo pred očevidnim i ne vidimo suštinsko i ne znamo šta ćemo "dan poslije". </span><br />
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Političke, državotvorne i sudbinske posljedice</span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Naša je sadašnjost prepuna arhaizama, neologizama i lokalizama… upotrijebljenih bez stila, otmjenosti, elegancije i, naravno, ikakvog a kamoli vrhunskog umijeća, izgovorenih ustima dojučerašnjih – i sutrašnjih – potpunih anonimusa bez ikakvog, a kamoli kvalitetnog zaleđa u profesijama iz kojih su se upustili u “politiku”, bez potrebnih ili makar dovoljnih znanja o bilo čemu i za šta bilo, notorno nesposobni definirati bilo šta izvan vlastitog, isključivo materijalnog interesa, zastrašujuće nevoljni priznati grešku, neaktualizirani i nerealizirani kao državljani države te stoga itekako spremni definirati po bilo kojem drugom… podnacionalnom, konfesionalnom, rodnom... bilo kojem osnovu?… Bošnjaci. Ali i bosanski Srbi i svejednako bosanski Hrvati. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Pažljivijem čitaocu, dakako, nije izmaklo da je riječ o generaliziranju temeljem manifestacionih “oblika” uprimjerenih najglasnijim etnonacionalnim narativima u postratnoj i postdejtonskoj Bosni i Hercegovini. Konkretan slučaj možda nije najbolji za pobijanje teze o neispravnosti generaliziranja kao metoda i tehnike jer sve rečeno i mnogo toga što bi se još moglo dodati doista, generalno i općenito vrijedi za većinu javnih ličnosti nosilaca i glasnogovornika tog narativa iz sva tri konstitutivna naroda ali, i za dobar dio “ostalih”. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nadalje, “jašući” na dogovorenom, zajedničkom, znakovito i značajno zakašnjelom i nemalo retrogradnom valu etnonacionalne autoidentifikacije s kraja 20. stoljeća – u ostatku Europe završenom krajem 19. – koji se odvijao u kontekstu religijskog / vjerskog opredjeljenja, danas se Bošnjacima smatraju samo bosanski muslimani što nikako i nipošto nije i ne može biti tačno. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Dakle, ako je općepoznata i svejednako općepriznata činjenica da je etnonacionalna pripadnost (srpstvo, hrvatstvo, bošnjaštvo...) etnonacionalna identifikacija temeljem konfesionalne pripadnosti relikt neproživljene ili neodživljene “priče” s kraja 19. i početka 20. stoljeća... koja nas je sve skupa previše koštala, još košta i ne vodi nigdje. Košta nas, u najmanjem, (samo)izopćavanjem ogromnog broja pojedinaca i skupina koje bi nacionalnu odrednicu spremnije i radije prihvatili da ona nema konfesionalno zaleđe. S druge strane, košta nas identificiranje ogromne većine nespremnih i neradih za identificiranje sa samo jednim čovjekom i malom skupinom sljedbenika. A to već ima ozbiljne političke, državotvorne i sudbinske posljedice… </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bošnjacima se, istovremeno i svejednako sviđa i ne sviđa kad im se kaže da njihova nacionalna ali i politička sudbina Bosne i Hercegovine zavisi od njih, ali to je istina. Razlozi i uzroci te naročite vrste socio-emotivne dihotomije leže u nekoliko skupina činjenica kojih Bošnjaci i jesu i nisu svjesni, odnosno, za koje žele i ne žele znati. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Sviđa im se jer su svjesni da raspolažu znakovitim i značajnim intelektualnim, ekonomskim i prirodno-materijalnim resursima potrebnim i dovoljnim za izgradnju prosperitetnog i perspektivnog društva koje će činiti svi stanovnici Bosne i Hercegovine (namjerno ih ne spominjem po njihovim ustavnim – konstitutivnim – kategorizacijama). Svejednako su svjesni da je raspolaganje tim resursima uveliko i umnogome uvjetovano i ograničeno utjecajem ratno-političkog stranačkog establishmenta i nenabrojivim mnoštvom privatnih interesa i osobno materijalno zainteresiranih lobističkih interesnih skupina. Njihova moć je osigurana nepostojanjem pozitivnog – ili bilo kakvog – diskontinuiteta između rata i cijelog poslijeratnog perioda pri čemu smo stalno u nekom psihološkom ratnom ozračju i glibu mogućnosi ili izvjesnosti novog rata. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Što se tiče pametnih i sposobnih ljudi (namjerno ne kažem intelektualaca; ta se riječ malo izlizala) mi imamo cijele generacije ozbiljnih stručnjaka u različitim oblastima i znanostima potrebnim da se pokrenu novi procesi, ali problem je u tome što oni ne mogu doći ni na mjesta ni u poziciju da rade, a kamoli da odlučuju jer su politička vođstva uzurpirala svaku izglednu mogućnost zapošljavanja bez stranačkog utjecaja, odluke ili odobrenja s jedne, a sa druge strane, na ta mjesta zaposlili insuficijentne stranačke kadrove koji zbog zaštite vlastitih ničim zasluženih položaja i privilegija ne dopuštaju dolazak novih ljudi. Drugim riječima, nesposobni i nezaslužni svoje neznanje i nerad štite utjecajem i moći. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Kako god, historijska je i biološka nužnost da će doći do smjene generacija i da će, prije ili kasnije, pozitivni, sposobni, vrijedni, plemeniti i za opće dobro zainteresirani ljudi doći u priliku da pokažu šta znanju i umiju, ali treba biti strpljiv. Na to neće moći utjecati ni u međuvremenu proizvedeni stranački podmladak ideološki radikalniji i indoktriraniji nego njihovi prethodnici jer su s jedne strane, u manjini, a sa druge, mlada generacija ima vrlo učinkovite mehanizme i instrumente da „iziđe na kraj“ sa mediokritetima u svojim redovima.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ne sviđa im se zato što Bošnjaci nemaju izgrađen instrumentarij objektivne autorefleksije, promišljanja o svojoj i historijskoj ulozi drugih na lokalnoj i širim razinama sve do globalne; tu često upadaju u dvostruku zamku istovremenog precjenjivanja i potcjenjivanja potpuno istih historijskih ličnosti i događanja. Razlozi za to su historijske naravi i gotovo svi ishode ili se završavaju u domenu i kontekstu vrlo nepovoljnog bošnjačkog nacionalnog konstituiranja. Bošnjaci u svojoj historiji odavno nisu bili slobodni, autoritativni i u prilici da sami odlučuju o svojoj sudbini, a samo slobodni ljudi, svjesni svoga identiteta, historijskog kontinuiteta, integriteta, državotvornosti... mogu biti i jesu u prilici da razmišljaju, sukobljavaju mišljenja, raspravljaju o opcijama i mogućnostima vlastitog opredjeljenja, a temeljem autorefleksije, kritičkog promišljanja sebe, iznalazeći razloge za svoje stanje i stanje svoje zajednice u vlastitim slabostima. </span><br />
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Kritika poteza političkih elita </span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">To je iznimno bolan proces, prepun suočavanja sa vlastitim greškama, priznavanja vlastitih slabosti, prihvatanja kritičkog i drukčijeg mišljenja... i ljudi mu nisu skloni. Treba biti doista slobodan, dakle, velik i priznati vlastite slabosti, eliminirati ih i tek onda tražiti slabosti drugih i druge okrivljivati za stanje i situaciju.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Osim manjka slobode za nesklonost autorefleksiji krivica se može tražiti i u objektivnom nedostatku demokratske i diskursivne kulture kod nas kao naroda / nacije ali i kao društva, a krivac za to su isključivo etnonacionalističke političke snage koje su na maglovitoj i nepoznatoj prošlosti i precjenjivanju vlastitosti izgradile sistem (da ne kažem režim) koji uspješno održavaju na vlasti već duže od četvrt stoljeća. Sasvim je jasno da te snage neće dopustiti bilo kakvu slobodu – kontrolirat će je socijalnom situacijom – da ne bi došlo do mogućnosti razmišljanja o sebi i promišljanja sebe koja bi nužno vodila ka kritičnom diskursu i unutrašnjoj demokratizaciji nacije. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Zašto? Zato što bi unutrašnja demokratizacija nacije vodila kritičkom razmišljanju o sebi i promišljanju sebe, to bi vodilo kritici poteza vlastitih političkih elita, bilo u historiji ili danas, njihovom oslikavanju bojama koje zaslužuju, priznavanju loših poteza koji su vodili pojavama koje su izrodile posljedice... a to može samo slobodan čovjek. I to je zadaća inteligencije. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ali, činjenica je da je to zadatak koji je isuviše ozbiljan za dominirajuću intelektualnu elitu a više od toga i za preovlađujući duh i opće političko, kulturno, socijalno ozračje koje je, u biti, krajnje površno i populistički orijentirano u kontekstu optuživanja drugih za sve što je loše kod njih samih. Drugim riječima, situacija kod nas danas je takva da se svaka kritika vlasti tumači kao nacionalno neprijateljstvo, a u takvoj situaciji teško je očekivati da je bilo ko spreman previše riskirati optužbu da je nacionalni neprijatelj (koliko god ona bila neosnovana i branjiva) bez izglednog povoljnog rezultata. Objektivno, naš narod / nacija pa ni sredina još nisu spremni za takav oblik samorefleksije.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Šta je Bosna za Bošnjake? Šta su Bošnjaci Bosni? I šta je Bošnjak Bošnjaku? - naslovi su tri teksta koja sam napisao prije pet godina, 2013. Žalosno je što za njihovo ponovno objavljivanje nije trebao nikakav up to date. Nadalje, ista pitanja mogla bi se postaviti normalnim bosanskim Srbima i Hrvatima, ali Bošnjaci su – makar prema rezultatima popisa – najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini i kao takvi, sretni ili nesretni zbog toga, ponajviše odgovorni za njenu sadašnjost i budućnost. Usprkos činjenici da nemamo vođu, prvaka, nemamo čovjeka iza kojeg će stati većina Bosanaca i Hercegovaca; nemamo osmišljene državotvorne strategije, nemamo ideje tako da nam način za njeno provođenje uopće ne treba... Bošnjaci vole evlijati i bogovati. Stoga...</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Šta je Bosna za Bošnjake</span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Gotovo sve što bi se uopće moglo reći o bilo kojoj temi u i o Bosni i Hercegovini – već je rečeno. Sve riječi pametne – i manje pametne –iskoristili su politički i kvazipolitički mešetari u predizbornim i drugim kampanjama, uglavnom – onim velikim riječima – trošeći ozbiljne ideje, nažalost bez ikakvog vidljivog traga napretka. S druge strane, usporavajući i onemogućavajući funkcioniranje svih državnih institucija politički predstavnici Srba iz Republike Srpske, uz malu pomoć hrvatskih partnera u naumu, konačno su – stvorivši uvjete da ponovo pritvrde sigurnosnu umjesto nacionalne ugroženosti – ostvarili cilj: pretvorili su svoju viziju nefunkcionalne Bosne i Hercegovine u stvarnost. Taj čin, koliko god podsjećao na neke nemile događaje iz ne tako davne ali, gotovo zaboravljene, prošlosti predstavlja posljednji čin predstave odlazeće garniture i, hvala Bogu, gotovo pristojno nadmetanje dolazećih za pozicioniranje u novim političkim i administrativnim preustrojavanjima Bosne i Hercegovine i oba njena entiteta. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Kako bilo, u zraku neprestalno lebdi pitanje na koje se niko – radije, gotovo niko – ne usuđuje definirati odgovor: šta je Bosna i Hercegovina za njen, gotovo apsolutno, većinski narod, Bošnjake? Ovo pitanje, samo naizgled jednostavno i bedasto. Problem je vrlo složen, ali ga je moguće svesti u nekoliko pojmovnih okvira: adminstrativno-granični, mitsko-romantični i realni, koji se toliko prepliću da ih je gotovo nemoguće razdvojiti. Dakle, je li Bosna (i Hercegovina) priča iz prošlosti o Bosni koja se nekoć protezala od Zadra do Skadra? Ili je to pak zemlja omeđena avnojevskim i zavnobihskim granicama; ili je to, pak, etnički manje-više zaokružena cjelina od – nezvaničnih, ali vrlo realnih – 24% teritorija na kojem Bošnjaci kao većinski narod (većinski znači izmiješani sa drugim narodima), žive naporedo i pored druge dvije – znakovito etnički konsolidiranije (da ne kažem, čistije) cjeline? Ili je to građanska država tipa republike, iznutar ne podijeljena nego organizirana na logične i ekonomske cjeline. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Imaju li bošnjačke političke stranke i prvaci uopće viziju šta bi i kakva bi Bosna i Hercegovina trebala i mogla biti, koji su mogući pravci djelovanja ka njenoj državotvornosti odnosno suprostavljanju njenoj razgradnji, ili se pak sve politike svode samo na puko i zakašnjelo reagiranje na akcije otvorenih neprijatelja ove zemlje? Nećemo ponavljati poznate činjenice o okolnostima nastanka entiteta i etnički zaokruženih cjelina među kojima su podjele jasnije i dublje nego što to i administrativne linije razgraničenja RS i FBiH i/ili kantona ukazuju. Iako se ne mogu potpuno složiti sa riječima dr. Suljagića – mislim da ni Bošnjaci u Sarajevu ne uživaju svoja ljudska prava u punini značenja tog pojma – jedini konkretan glas za Bosnu i Hercegovinu – ne onakvu za kakvu smo se borili(!): zemlju jednakih građana sa jednakim pravima, cjelovitu i nedjeljivu! – nego onakvu kakva je realno moguća poslije više od dvije decenije borbe protiv njenog rastakanja i izvana i iznutra, dopire iz koalicije „1. mart“: „Tri etnički zaokružene cjeline, danas predstavljaju, svaka za sebe, sigurno gnijezdo za po jedan od tri konstitutivnih naroda. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">No, dok u Federaciji BiH, koja zbog samog ustroja i dalje ovisi o međuetničkom dijalogu, postoji neka svijest o državi, s druge strane, čak i najliberalnije struje u Republici Srpskoj ne doživljavaju Bosnu i Hercegovinu i pripadnost zemlji kao primarni idenitet, već se suštinski uglavnom vezuju za RS kao matični entitet i prostor sa kojim se poistovjećuju.“ Slijedi da je – kao što i jeste – glavni problem Bosne i Hercegovine nedostatak legitimiteta države, nepostojanje konsenzusa oko njezinoga ustroja, te još uvijek neriješeno nacionalno pitanje koje je i bilo jedan od glavnih uzroka rata. Srpsko političko vodstvo nastoji očuvati i učvrstiti Republiku Srpsku kao svoj entitet, hrvatski političari u gužvi koju prave Srbi nastoje uloviti u mutnom svoju administrativno zaokruženu jedinicu. Ovdje treba naglasiti da političke opcije oba ova naroda za svoje aktivnosti uživaju potporu svojih vjerskih institucija. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bez obzira šta ko mislio i tvrdio, Bosna i Hercegovina nema većih prijatelja od Bošnjaka; tačnije, jedini narod zainteresiran za Bosnu kao državu i zemlju – administrativno okruženje s normalnim uvjetima za život svih i svakoga – jesu Bošnjaci. Bošnjačko političko vodstvo – htjelo, ne htjelo – prisiljeno je naporedo rješavati probleme nacionalne identifikacije, očuvanja kakve-takve državne cjelovitosti, te, potpuno zanemareno, djelovati na formiranju jedinstvenog nacionalno i državotvornog fronta od nekoliko brojnih političkih stranaka i partija koje slove kao bošnjačke, tu je i nešto više interesnih i utjecajnih skupina čije se vizije ne samo znakovito razlikuju od mainstreama, nego su neke čak i protivne. Koliko god bijesa ponovo na sebe navukao, Bošnjaci su – to njihovi neprijatelji najbolje znaju – duboko podijeljeni, ne samo stranački, politički, nacionalno, nego i vjerski, a svako dijeljenje u ovoj situaciji je vid neprijateljskog djelovanja prema zajedničkim interesima, a svaki djelitelj, raspirivatelj mržnje među Bošnjacima – po bilo kojem osnovu i kako god da se zove – najveći je neprijatelj i Bosne i Bošnjaka.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<h4>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Šta su Bošnjaci Bosni</span></h4>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bošnjačka politička scena uvjetovana je, gotovo ucijenjena, nemogućnošću manevriranja izvan zadatih nacionalnih okvira nametnutih ne samo ratom i post-ratnim traumama, nepravdom i individualnim strahom od promjena koje bi mogle rezultirati još gorima stanjem od trenutnog. Time smo, možda i nesvjesno, dovedeni u situaciju u kojoj je nacionalno identificiranje, zbijanje redova i – neminovno – dodatno „nacionaliziranje“, uvjetovani preživjavanjem i opstankom, predstavljaju jedini vid patriotizma u kojem nema mjesta ni za drugo ni za drukčije mišljenje, koliko god ono dobronamjerno i patriotsko bilo. U tom stanju svijesti koje je najlakše opisati reakcijom ježa koji sve, pa i druge ježeve, smatra potencijalnom opasnošću, pa i neprijateljima, na što reagira zatvaranjem i isturanjem bodlji. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">To možda i nije loše; prvo, poučeni historijskim iskustvom opreza nikad dosta, a drugo, možda, kao beznadežni individualci, najbolje funkcioniramo pod pritiskom, ali samo i ako izrodi svebošnjački – bez obzira na stranačku i partijsku pripadnost – prestanak međusobnih optuživanja za besmislice, okončati podsjećanja na grijehe iz prošlosti i završiti nadmetanje u „disciplini“ ko je veći Bošnjak(!?), ali i otvaranjem spolitike za druge i drukčije, što bi trebalo rezultirati konsenzusom o pitanju: Šta su Bošnjaci za Bosnu i Hercegovinu?</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bošnjaci su svoje političko, nacionalno i državotvorno opredjeljenje pokazali i dokazali u ratu. Svako naknadno ideologiziranje vodi u radikalizaciju koja je Bošnjacima potpuno neprirodna jer nikada nije bila dio bošnjačkog bića, odnosno u stanje koje je bilo normalno i korisno prije gotovo stoljeće i pol, ali koje sada može inicirati unutarbošnjački, pa ako hoćete i unutarmuslimanski, raskol, razdor i sukob nad kojim bi svi ostali – osim Bošnjaka – likovali. U tim i takvim okolnostima kojima se srpski i hrvatski nacionalizam nada i koje neprestalno pothranjuje strahom od podjele i otcjepljenja, treba reći istinu, uživala bi samo malobrojna nekolicina koja i sada uživa na najbolji način koristi ozračje sukoba niskog intenziteta za zaštitu vlastitih finansijskih interesa. To je prostorno-vremenski kontinuum u kojem nema mjesta za bilo kakve promjene, ni za skupne a kamoli individualne inicijative, da i ne spominjemo pojavu, formiranje nekog vida organizacije i djelovanje nove političke elite koja bi imala priliku ujediniti državotvorno tijelo ujediniti i nastupiti kao progresivna snaga u smislu i vidu najprije pokazatelja da postoji i drugi i drukčiji put, a potom i kreiranju ozračja u kojem se niko neće gušiti ni manjkom zraka ni nedostatkom prostora. Ne treba biti previše pametan za zaključak ko bi se prvi počeo gušiti, najbrojniji koji u svojoj zemlji žive stiješnjeni na manje od četvrtine njene teritorije. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Isto tako, fenomenološki posmatrajući događanja i tokove na političkoj sceni Bosne i Hercegovine u posljednjih nekoliko mjeseci, to „gušenje“ je već počelo traženjem i pravljenjem neprijatelja među nama – Bošnjacima, odnosno nemoć pred stvarnim i realnim neprijateljem najbolje se pokazuje borbom protiv zamišljenih (ili izmišljenih), unutarnjih. Drugim riječima, nemoćni da se suprostavimo srpskom i hrvatskom nacionalizmu, nadoknađujemo obračunom protiv drugih i drugačijih među nama.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ova situacija mora se hitno mijenjati u korist jedinstva i ujedinjenja po bilo kojem osnovu. Uprotivnom, Bosna i Hercegovina i sve politike u njoj – već sam isticao da u ovoj zemlji postoje samo dvije politike: za i/ili protiv Bosne i Hercegovine – bit će prepuštene nezrelim kvazipolitičkim mešetarima, nedoraslim stanju i situaciji, sklonim zamjenama teza, opasnim podmetanjima i optuživanju svega i svakoga – najviše svih drugih i drugačijih – da bi sebi abolirali od bilo kakve krivice, koja je, realno samo njihova. Ponavljam, ako se nešto hitno ne primijeni to će istovremeno najviše reći o nama, Bošnjacima, kao narodu, ali i našoj svijesti s jedne, ali, sa druge i neuporedivo ozbiljnije strane i o perspektivi bošnjačke državne, odnosno državotvorne politike u budućnosti bez obzira i na rezultate popisa i izbora 2014. godine.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bošnjaci će svoju nacionalnu / narodnu zrelost pokazati te posvjedočiti svoje mjesto, ulogu i značaj za ovu zemlju, ali i potvrditi svijesti šta, doista Bošnjaci znače za Bosnu i Hercegovinu, inicijativom za promjenama unutar vlastitog političkog i nacionalnog bića, odricanjem od nosilaca zelotizma i malodušnosti (naš put je srednji put!), raskidom sa političkim marginalcima – nosiocima isključivosti (manje je bitno šta mi prema nekom osjećamo, a više šta taj neko osjeća za Bosnu i Hercegovinu), kao i sa svima onima koji više koriste Bosnu i Hercegovinu nego što joj služe. Tek tada ćemo biti u poziciji da naši politički potezi nadrastu apologetiku i reakciju i presratu u inicijativu i akciju.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bošnjacima trenutno ne treba „lider“ nego jedinstvo, rekao bih, oko bilo čega, jer trenutno ni oko čega nemamo jedinstven stav. Najbolje bi bilo kad bi se to jedinstvo uspostavilo u vezi sa Bosnom i Hercegovinom. U tom smislu trebalo bi početi od traganja za jedinstvenim odgovorom na pitanja: šta je Bosna i Hercegovina Bošnjacima i šta su Bošnjaci njoj.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Šta je Bošnjak Bošnjaku?</span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Sumnjam da ima Bošnjaka ko bi na pitanje: „Je li Bošnjak prosječan, lahkovjeran, pogodan medij za manipulaciju?“ odgovorio potvrdno. Isto tako, uvjeren sam da ima puno onih koji bi na tvrdnju da su Bošnjaci isključili mozak i nekritički prihvataju sve što im se, lijepo upakovano, servira, bili spremni potući se. Malo je onih koji se ne bi uvrijedili kada bi im se reklo da su oportunisti i konformisti, premda je procenat onih koji znaju šta znače ova dva pojma – jednocifren. Ako nije tako, postavite sebi najprije gorespomenuta pitanja, a potom i: „Koliko, doista, ima 'bosni' i 'hercegovina'?“ i pokušajte sami, u sebi, domisliti vlastiti odgovor; a potom ga usporedite sa odgovorima do kojih su došli vaši ukućani i najbliži prijatelji. Uvjeren sam da ćete biti iznenađeni.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nismo li, beskrajno razočarani krvavim epilogom jedne zablude mitom u koji smo samo mi vjerovali, uplašeni da će nas vjerovanje svojim očima – kad već vidimo da je „car go“ – koštati više nego da se priklonimo i „povjerujemo“ da je to ipak samo „novo ruho“? Jesmo iz jednog manje-više dobrovoljnog kolektivnog jednoumlja upali u zamku nekolicine drugih? Imamo li doista svoje mišljenje o bilo čemu ili, pak, suočeni sa vlastitom nesigurnošću i neuvjerenošću, olahko prihvatamo mišljenje bilo koje većine jer je to – koliko god to oportuno i konformistički lažno bilo – ipak lakše i bezbolnije. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Zato vjerujemo da bijeli hljeb deblja, a crni ne, iako za to nema medicinskih dokaza; zato i nesvjesno vjerujemo „bijelom mantilu“ koji tvrdi da je jedna pasta za zube bolja od ostalih; zato više vjerujemo akademskoj tituli i uniformi – ne razmišljajući o tome kako su stečene – nego nekome ko je bez titule i uniforme (jer zna kako ih je ponekad i ponegdje lahko steći). „Od malena vjerujemo nekim autoritetima, ponajprije roditeljima. Hvala Bogu, jer da im nismo vjerovali, ne bismo naučili da je opasno gurati prste u utičnicu ili prelaziti preko zebre dok je na semaforu crveno. Dok sami nismo imali dovoljno životnog iskustva, morali smo vjerovati drugima koji su nas učili u životu. To se ne odnosi samo na djetinjstvo. Kasnije, kao odrasli, vjerujemo raznoraznim autoritetima koji nas podučavaju što je dobro, a što nije dobro za nas“, kaže jedna savremena psihologinja, upozoravajući da nas „taj set vjerovanja stavlja u ulogu djeteta koje nije u mogućnosti procijeniti samo, pa treba druge da misle umjesto njega“, odnosno da je od korisnog vjerovanja roditeljima, preko vjerovanja autoritetima do oportunističkog, konformističkog i redukcionističkog – opasnog! – prilagođavanja vlastitog mišljenja stavu većine, izuzetno kratak put. Zašto? Zato što je to osnovni pokazatelj potrebe za pripadanjem, slaganjem i prihvatanjem, a to nikako i nipošto nisu znaci svijesti i zrelosti. A ako nam je išta potrebno u ovom, nimalo patetično, historijskom trenutku, onda je to svijest i zrelost.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Dugo se, predugo, većina Bošnjaka – poput djece – spremno i rado naklanja trenutno i naizgled jačem, tituliranijem, uniformiranijem... nespremni prihvatiti vlastitu snagu argumenata podastiru svoje mišljenje pod argument snage, djetinjasto pitajući „ima li uopće i šta je alternativa“; trude se pripadati onome za što misle da je većina, zatiru svaki trag urođenog individualizma za hatur pripadanju skupini; dijelimo se po svakom mogućem i nemogućem, realnom i potpuno imaginarnom osnovu, radujemo nadmoći većine nad manjinom iako su i jedni i drugi Bošnjaci... Pripadnošću sadašnjoj većini, makar privremeno, liječimo rane i nadoknađujemo povrijeđenost razočarenjem raspadom mita koji nikada nije imao šansu za uspjeh. Nagomilani sram i stid zbog grešaka iz nacionalnog djetinjstva bezuspješno sakrivamo tinejdžerski prividnom zrelošću i, u skladu sa tim dobom, namećemo svoje mišljenje svima koji ne misle kao mi. Pripadanjem skupini ili većini, naše se ponašanje manje ističe, osjećamo se sigurnijim i zaštićenim, ne osjećamo individualnu, pojedinačnu odgovornost za postupke, konformistički uživamo u stanu da smo non-konformisti i bespovratno gubimo originanost, autentičnost i identitet.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Šta je danas Bošnjak Bošnjaku? Ovo je pitanje koje potrebuje odgovor makar jednako, ako ne više, od odgovora na pitanje „koliko ‘bosni’ i ‘hercegovina’ danas ima?“ Oni koji će razmisliti, neka se pomognu odgovorima na pitanja: koliko je naš odnos prema našoj zemlji nije u skladu s našim vlastitim stavovima i mišljenjima, a koliko (usklađen) sa korištenjem stanja i situacije za ostvarivanje koristi, pogotovo u političkom i društvenom kontekstu? Koliko je u naš međusobni odnos jednih prema drugima otrovan konformizmom, odnosno „usklađivanjem ponašanja i uvjerenja prema grupi kao posljedica stvarnog ili zamišljenog pritiska grupe“; jesmo li toliko slabi i nesigurni da smo postali „nekritični prema zlu, u cilju da budemo društveno prihvaćeni od grupe s kojom se poistovjećujemo, pa čak i kad znamo da ona nema ispravne stavove?“ Jesmo li toliko uplašeni da smo „verbalni delikt“ zamijenili „deliktom mišljenja“? Tek kad, iskreno pred sobom, odgovorimo na ova pitanja kao bonus ćemo dobiti i odgovore na pitanje: je li Bošnjak Bošnjaku danas „rat“ ili „brat“, makar se i ne slagao s većinom? (2013.)</span><br />
<br />Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-26512751322515070942018-05-20T03:29:00.000-07:002018-05-20T03:29:44.745-07:00Skup! ...ili preskup?<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<div>
Malo za ovce, a malo i za čobane.<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh66B95XjvMUpH-tr8RfpepqYiIy6NxB7ABL6Gu6zLHKle10Rht0DsXjReLH4UikCJYFLxMFC5SdOYXxyu9gPAmW0LRPcNp2Vk6mDERQ0oyOHcJyYUV0gixfj0Qa8Zs2KK0BpH4d820ZQk/s1600/IMG-0f7ad079570295b7c4473b8c6638a1f4-V.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="737" data-original-width="540" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh66B95XjvMUpH-tr8RfpepqYiIy6NxB7ABL6Gu6zLHKle10Rht0DsXjReLH4UikCJYFLxMFC5SdOYXxyu9gPAmW0LRPcNp2Vk6mDERQ0oyOHcJyYUV0gixfj0Qa8Zs2KK0BpH4d820ZQk/s320/IMG-0f7ad079570295b7c4473b8c6638a1f4-V.jpg" width="234" /></a></div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-63324714744767622512018-05-18T16:37:00.000-07:002018-05-18T17:03:04.469-07:00Rasprodaja bubrega<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFF1NUbM3pfPHSgvJMbbm0E_4_6893M3DPsOFVlAUnpr6QiIaVbeKE13TAO1yl_k-FBdjeY5dV4ZrrYBwyqkbaLw4aa7h9JocW8nT64otay9vcDvZh2OJV0rDtaPx8UmObuE5LEzBwgnk/s1600/IMG-6dcd16057c1654e9d248e17004a0ba10-V.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><img border="0" data-original-height="348" data-original-width="640" height="174" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFF1NUbM3pfPHSgvJMbbm0E_4_6893M3DPsOFVlAUnpr6QiIaVbeKE13TAO1yl_k-FBdjeY5dV4ZrrYBwyqkbaLw4aa7h9JocW8nT64otay9vcDvZh2OJV0rDtaPx8UmObuE5LEzBwgnk/s320/IMG-6dcd16057c1654e9d248e17004a0ba10-V.jpg" width="320" /></span></a></div>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Da je pravilo da je "komedija = tragedija + vrijeme" tačno, to bi značilo da ćemo se, izvjesno, svemu ovome nekada u budućnosti smijati premda nam sada ništa, ali baš ništa nije smiješno... Bilo kako bilo, za sada imamo tragediju i to u nekoliko činova... u toku je drugi a najavljuje se i treći, kažu, završni jer će njime sve priče o legitimnom predstavljanju naroda / nacija i zaštiti vitalnih nacionalnih interesa... definitivno pasti u vodu... i, ako Bog da, ugušiti se u njoj.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Samozvani političari (nema tu politike koliko stane pod nokat), koji se surovo i bezobrazno već bezmalo četvrt stoljeća besramno iživljavaju nad Bosnom i Hercegovinom i njenim građanima, ni na koji način nisu niti su ikada bili predstavnici naroda za što se izdaju i prodaju. Oduvijek su samo predstavnici političkih organizacija, skupina, zajednica osnovanih s namjerom osvajanja mogućnosti ovladavanja i raspolaganja javnim resursima ove jadne zemlje, ustoličenja i troniziranja sebe i članova svojih porodica, familija i isključivo materijalno zainteresiranih interesnih skupina u samoproglašena bezgriješna nepogrešiva i nedodirljiva božanstva kojima je kao takvim dopušteno i dozvoljeno sve, a da pritom niko ne smije – naglašavam, ne smije – postaviti pitanje ispravnosti njihovih odluka, stupanj i razinu njihovog zanimanja za bilo šta, a pogotovo kritički preispitivati njihova djela, pa zašto ne i lik(ove)... bojeći se, strahujući ne od mogućih i eventualnih nego od izvjesnih posljedica svoga nepromišljenog čina... naprimjer, pokazivanja srednjeg prsta koloni vozila pod pratnjom (znali ili ne znali ko je uopće u koloni).</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Zastrašujuće je puno pokazatelja da su u Bosni i Hercegovini najdominantniji trendovi potpuno iracionalnog ponašanja na granici razumljivosti ukoliko se ne zna pozadina politika najglasnijih etnonacionalnih autosubjektivizacija samoproglašenih legitimnih predstavnika naroda i čuvara i branitelja svih nacionalnih interesa sa posebnim naglaskom na vitalne.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Obrasci nenormalnog ponašanja</span></h3>
<div>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgekFQBvgz6uvOXNMJEUQCHTfAFvAY1gYEsLGoBrC6csklJk__gUyksEZd9p-QK9kUxbJWKb0jcL1ViR_vWO3Kvtxf_ER5Szgmkn23na54Gz8-Zh9WWE0L1JLu5f4dsbXKmXCv-ce353L8/s1600/IMG-935051769b9ac5a4546f574286c6e879-V.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="640" data-original-width="442" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgekFQBvgz6uvOXNMJEUQCHTfAFvAY1gYEsLGoBrC6csklJk__gUyksEZd9p-QK9kUxbJWKb0jcL1ViR_vWO3Kvtxf_ER5Szgmkn23na54Gz8-Zh9WWE0L1JLu5f4dsbXKmXCv-ce353L8/s320/IMG-935051769b9ac5a4546f574286c6e879-V.jpg" width="221" /></a></div>
<div>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span></div>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Drugim riječima, osim jeftinog politikanstva, primitivnog populizma, strančarenja, najbezobraznijeg i najočiglednijeg nepotizma, igranja sa i po živcima... pravno laički tu ima puno elemenata lažnog predstavljanja (legitimiziranog izbornim rezultatima), tu ima elemenata i udruživanja radi činjenja krivičnog djela (legaliziranog osvajanjem vlasti) ali i protivustavnog djelovanja (za što krivce treba tražiti u institucijama koje se staraju o zaštiti ustavnog poretka (od CIK-a do PIK-a).</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ako se za primjer gorenavedenih tvrdnji da ne kažem optužbi, uzme samo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine situacija postaje znakovito jasnija. Naprimjer, član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda (neopravdano zvan bošnjački član) koji otvoreno vrijeđa – više ne inteligenciju nego i obraz većine naroda koji navodno predstavlja – uživa neskriven i otvoren prezir upravo tog dijela – većine – bošnjačkog naroda kojeg bi trebao predstavljati. Osim toga, ko zna kako i ko zna čime, uspijeva postići da se najizgledniji i najozbiljniji kandidat za budućeg Člana, onaj koji uživa neupitnu podršku većine članstva autodelistira (jer su mu dobri odnosi sa Porodicom i jedinstvo Stranke draži nego bilo šta drugo), osiguravajući prostor i izvjesnost da se ispred dvojice potpuno besmislenih i bespotrebnih likova prometne, podmetne i podvali supruga aktualnog Člana na odlasku. Tako će kandidat stranke koja tvrdi da predstavlja cijeli jedan narod, koja sebi pripisuje zasluge za odbranu i afirmaciju države(?!) Bosne i Hercegovine postati žena kojoj je jedina kompetencija za to mjesto činjenica da je supruga aktualnog i snaha bivšeg, rahmetli predsjednika stranke i Člana Predsjedništva i argument da ima dobre veze.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda (neopravdano zvan hrvatski član) nedvojbeno i neupitno ignorira postojanje hrvatskog naroda izvan granica hercegovačkog krša kojeg je na upravu i neupitnu vlast „dobio“ od onih koji su nekako, ubijeđeni da oni dijele vlast i ovlasti u polovini zemlje. On svjesno i vrlo autoritativno prijeti neredom nakon izbora ako on ne bude ponovo izabran i postavljen, ignorirajući sve ostalo, odnosno, nenabrojivo mnoštvo činjenica koje osporavaju i njegovu neizgovorenu ali itekako jasno naglašenu tvrdnju (da je on jedini legitimni predstavnik izgleda samo /dijela/ hercegovačkih Hrvata), ali i njega kao lik i djelo. Pritom, bitna je volja samo glasača njegove zajednice, dijela interesno okupljenih hercegovačkih tajkuna i njegove iznenada prebogate porodice nego svih ostalih Hrvata, a naročito oni u Republici Srpskoj i Posavini. Naporedo s tim, bitno je održavati podvojeni status bosanskohercegovačkih Hrvata kao hrvatske dijaspore i konstitutivnog naroda kako bi – čudne li ironije u izrazu – kao umiljato janje sisali dvije – obje – ovce. Po čemu je to, na bilo koji način, vitalni nacionalni interes Hrvata u Bosni i Hercegovini?!</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Član Predsjedništva iz reda srpskog naroda je posebna priča... on je samo jedna i to, inferiornija polovina podvojene ličnosti predstavnika Srba u zajedničkim institucijama; drugu, superiorniju polovinu predstavlja Predsjednik srpskog entiteta. Njih dvojica se poput podvojene ličnosti ne slažu ni oko čega osim kada je opstojnost Republike Srpske u pitanju. S te strane je u potpunosti zadovoljen vitalni nacionalni interes srpskog naroda u Bosni i Hercegovini – ali i rukovodstva Republike Srbije – kao i njihova ratna osvajanja čiji je integritet zaštićeniji nego ikada do sada u njihovoj historiji (Ustavom Bosne i Hercegovine) što oni sami, racionalno potpuno neopravdano, neprestalno dovode u pitanje osporavanjem državnosti Bosne i Hercegovine čiji su entitet... Drugim riječima, bez BiH koju nepsrestalno dovode u pitanje nema ni njenog entiteta zvanog Republika Srpska. Na kraju krajeva, nikada niko ozbiljan nije doveo u pitanje postojanje RS-a nego samo politiku njihovog rukovodstva prema prognanim i protjeranim Bošnjacima i Hrvatima koji su stisnuli petlju ili pronašli u sebi dovoljno inata da se vrate. Stoga, stalno mantranje o ugrožavanju Republike Srpske stvarno je i realno kao Potemkinova sela i donedavno je služilo samo za homogeniziranje bošnjačkog stranačko-glasačkog tkiva stalnom prijetnjom „vuka iz šum(sk)e“. Odnedavno više ne služi ni za to.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Osim toga i nadalje, nepravdana, besmislena i nepodnošljiva količina pažnje i uvažavanja koje im ukazuju predstavnici međunarodne zajednice zaduženi da ovdje, k'o fol, nešto riješe, samo je pokazatelj da ih ovo niti zanima niti će ih zanimati niti će bilo kad bilo šta riješiti. I tako ukrug... Po čemu je to nacionalni interes Bosne i Hercegovine?</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Obrasci još nenormalnijeg ponašanja</span></h3>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhF9MitdaGEJg2N9iZVmaoQBa1XkxfW16QspuqnPi0tgaKzUnctth6uFo7RH069eeQ8Y_FvZJBqdHWU8b6DRehiaT7lNSMSnAVRBBiMhg19bSyq23X0m3R_9A1LwuqSTfwOBIOf6u6fCSw/s1600/IMG-d48c3ed4cdd0f9b90650ccc5c0374b7f-V.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="375" data-original-width="500" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhF9MitdaGEJg2N9iZVmaoQBa1XkxfW16QspuqnPi0tgaKzUnctth6uFo7RH069eeQ8Y_FvZJBqdHWU8b6DRehiaT7lNSMSnAVRBBiMhg19bSyq23X0m3R_9A1LwuqSTfwOBIOf6u6fCSw/s320/IMG-d48c3ed4cdd0f9b90650ccc5c0374b7f-V.jpg" width="320" /></a></div>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Paradoks više – ukoliko se uopće može govoriti o paradoksima jer su ti obrasci nenormalnog ponašanja postali pravila – jeste činjenica da je sve to legalizirano i legitimizirano glasovima ljudi sa penzijama od 320 KM, platama od 500 - 600 KM... koji su svojim izlaskom ili neizlaskom na izbore odlučili da neke potpuno nekvalitetne, nekompetentne, nedolične, nedostojne, nepristojno neodgovarajuće i po svakom zamislivom osnovu – od etičkog i moralnog do „političkog“ – potrošene osobe, ljudska bića, dihanije imaju platu 5.000 – 7.000, da im uvode akcize, fiskalne i parafiskalne namete, da sebi izglasavaju bijele, plave, zelene... hljebove, da se ne slažu ni o čemu, da ucjenjuju, prijete i utjeruju u suru strahom... Ta činjenica, ustvari, više govori o nama nego o njima jer zvuči li to kao postupak koji je moguće opravdati bilo čime i bilo kojim pa i nacionalnim interesom?</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ministri i njihovi pomoćnici i savjetnici, narodni poslanici(?!), skupštinski zastupnici, imenovani i postavljeni stranački poslušnici i službenici, razni sretnici i nesretnici... uz nenormalno visoke, nikada i ničim zarađene i zaslužene plate, primaju i uzimaju nadoknade za rad u komisijama za koje ne znaju ni kako se zovu, a kamoli čemu služe i šta trebaju da rade, naplaćuju putne troškove i dnevnice ne samo za odlazak u svoja rodna mjesta i posjetu prijateljima i rodbini koji još nisu zaposleni u državnoj službi i preduzećima, nego i putovanja na koja nikada nisu (ot)išli; usput, tamo u svojim rodnim mjestima voze neke trulje od auta da njihovi zemljaci vide kako su oni još skromni, dok ih po Sarajevu vozaju vozači (oni s kojima dijele dnevnice kad na put vode... asistentice)... i svi koji su u prilici namještaju poslove i tendere svojim prijateljima i poznanicima uz podrazumijevajuću proviziju.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Mediji popravljaju, prepravljaju, fabriciraju i izmišljaju informacije u kojima se svi međusobno optužuju i krive jedni druge i svi su krivi i niko nije kriv... jednima zatvor stalno „visi nad glavom“, a druge se niko ne usuđuje ni upitati a kamoli optužiti za bilo šta... </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ni gluhonijemi više nisu sigurni sporazumijevati se svojim znakovnim jezikim... bilo ko bi ih mogao pogrešno shvatiti, protumačiti i optužiti za vrijeđanje nacionalnih osjećaja ovih ili onih... a oni koji doista vrijeđaju sve, od inteligencije do obraza, nikome ne polažu račun ni za šta... Doduše, sve do jednom. Naravno, sve su to glasine, kuloarske priče, poluinformacije koje dolaze odnekud niotkud... ali i da ih nije neka nelagodna atmosfera i čudan muk koji narušavaju samo ista nelijepa lica koja gledamo već desetljećima kako glasno i potmulo spominju brojeve i procente, ubjeđuju nas u nevjerovatno dok iza zabrinutih i / ili bahatih izraza lica kriju (o)smijeh... proizvodeći osjećaj nemira, nereda i straha!</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Šta su vam učinili? </span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Čini mi se da nikada neću doći do odgovora kako i zašto ste dopustili da vas uvuku u „politiku“ koja vas se ni na koji način ne tiče? Zar zaista postoji neko među normalnim ljudima ko vjeruje da njemu može biti bolje ako je njegovom komšiji i susjedu loše? Zar zaista ne vidite da su vas bešćutno i bezobrazno samo uvukli u igru prijetnji, ucjena i straha... neformiranjem ovoga ili onoga nivoa i razine vlasti, zlu igru koja se tiče nikoga i ničega osim njih... Za Boga miloga, naša je vlast, vlast koja nas se tiče na razini općine (čak i ako su deset i stotinu puta manje vrijedne od općine Centar u Sarajevu)... tu su naše kuće, nase ceste, naša eventualna radna mjesta... tu su naši zivoti i umiranja. Dom naroda, Vijeće biločega... ni na koji način ne odlučuje ni o čemu što tiče nas i naših života...</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Perfidnom i zlonamjernom igrom, izvrnutom logikom, poigravanjem sa emocijama, nacionalnim i naročito vjerskim osjećajima, osigurali su da stranke postanu neka vrsta dogme, neupitnog, bezgriješnog i nepogrešivog svojstva na čelu sa jednako neupitnim, bezgriješnim i nepogrešivim vođom sa božanskim autoritetom koji su im donedavno, osiguravale vjerske zajednice – odnedavno, mogu i bez toga... da se u „političku priču“ uvuku gorespomenuti naivni, nacionalnom pričom zblahnuti i (ne)iskompleksirani, ali nipošto nedužni, nekoć ispravno okarakterizirani (kao) „blećci“... istovremeno se postaravši za dovoljan broj kvaziautoritativnih zabrinutih odmahivača glavom koji bezglasno lamentiraju nad sudbinom naroda ako stranka ne pobijedi... I opet, strah!</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Kakav strah?! Otkud strah?! Od koga ili čega strah?!</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Je li ovaj strah koji nas progoni racionalan ili iracionalan... je li proizvod stvarne prijetnje ili još stvarnije prijetnje o kojoj se sve glasnije šapuće... smještanja, namještanja i „pakovanja“?! Kakvog smještanja, namještanja i kakvog „pakovanja“... od koga i kome? Koji se vitalni nacionalni interes brani smještanjem, namještanjem i „pakovanjem“?! </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Već sam pisao o strahu. U februaru prošle (2017.) godine. Podsjetit ću vas...</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Kad Miki kaže da se boji, on misli ozbiljno, ima fobiju od potresa, živi visoko... Kad Miki kaže da se boji, u očima mu strah, toksira se vinjakom i ne pomišlja na laž. Kad Miki kaže da se boji, noge mu klecaju kupio je nova kola, sad ga zezaju... Kad Miki kaže da se boji, izlazim na zrak, muka mi je, znojim se, povraćam... A na ulici sa svake strane, filijale uredi, iz njih plaze birokrate, jao ljudi pa ja se bojim! (Branimir Johnny Štulić)</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Još nisam razlučio o čemu se radi: o strahu, bezobzirnom ili pukom konformizmu, drskom ali funkcionalnom oportunizmu, bahatosti ili pak svijesti da je tako kako je i da je malo moguće učiniti da se bilo šta promijeni? Zašto pristajemo na sve i zašto svi – čast izuzecima koji potvrđuju pravilo – sve šutke podnosimo? Ako je strah...</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Iz zla u veće</span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Strah je intenzivan i neugodan negativni osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili očekuje opasnost ili, pak, samo prijetnju, bila ona stvarna ili zamišljena. Postoji cijeli raspon mogućih negativnih osjećaja ovisno o situaciji u kojoj se čovjek nalazi: strah, panika, užas! Sve su to urođene, genetski programirane reakcije na prijeteći ili bolan podražaj, odnosno primarne, primitivne emocije poput sreće, tuge, iznenađenja, ljutnje i gađenja, koje se u različitim kulturama izražavaju na gotovo isti ili sličan način, što govori da izražavanje straha nije naučeno.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Strah nije nefunkcionalan, on poput boli, čiji je cilj zaštititi tijelo od daljnjih oštećenja, svojom intenzivnom neugodom i isključivanjem svih drugih stvari koncentrira tijelo na odbranu od onoga što izaziva strah, postavlja sistem u stanje spremnosti i potiče na pozorno motrenje onoga od čega prijeti opasnost. Postoji također cijeli raspon nerealnih (iracionalnih, nestvarnih) strahova koje nazivamo fobijama (fobija nije nužno iracionalna, ali je uvijek pretjerani strah).</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Zašto živite u strahu? Od bilo čega... od supružnika, od rođenog djeteta, revizora, policajaca u uniformi i onih u civilu, slučajnog nasilja i namjerne potvore, lažne optužbe i glasine, suda, tužilaca, advokata i sudija, prelaska ulice, prekratkog zelenog na semaforu, preuskih ili preširokih semafora, stalnih tajnih poskupljenja, prijetnji novim sukobima i starim ratovima? Želite li zazirati od namrštenih prolaznika, od ljudi koji sjede za stolom iza vaših leđa, od onih koji vam preblizu stoje u tramvaju dok komentirate hladnoću i skupoću, loše vrijeme i slabo grijanje, nestašicu vode... želite li se osvrtati oko sebe prije nego progovorite ili nešto izgovorite? Želite li se dovesti u situaciju da vam glas zadrhti kad trebate progovoriti jer vam posao, karijera, egzistencija, život... ovisi o autoritetu koji prekriženih ruku stoji ili sjedi iza vas?</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Želite li šapatom povjeravati kako se ne slažete sa općeprihvaćenim mišljenjem, poluglasom izražavati čuđenje kako je moguće da u gradu u kojem je statistički odnedavno najviše zaposleno neko traži da se otvore još dvije javne kuhinje...želite li da vaša policija čuva njihove vile od vas, a vas ni od uličnih razbojnika, otimača tašni, džeparoša i naoružanih maloljetnih pljačkaša? Želite li biti dijelom cjeline u kojoj se manjak znanja, vjere i zrelosti nadoknađuje i nadomješta viškom kilograma, oholom agresivnošću i fanatizmom? Želite li da vas "postrojava" maloumni junoša kojemu su broj zuba i koeficijent inteligencije otprilike istoznamenkast broj?</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Želite li živjeti u društvu koje se temelji, gradi, obdržava i projektira kao razjednica (suprotno od zajednica) ljudi koji žive jedni pored drugih, rade ili ne rade, posjećuju se ili ne posjećuju, pozdravljaju se ili selame... i beskrajno se mrze? Želite li živjeti u zemlji u kojoj će bilo ko bilo koga tlačiti zbog bilo čega u vaše ime; naime, želite li više biti onaj koji maltretira ili onaj koji je maltretiran ili, pak, onaj koji uskraćuje prava ili onaj kome su prava uskraćena? Želite li biti dio naroda koji svoju ravnopravnost i jednakopravnost ostvaruje na račun svih ostalih, a naročito onih iz toga naroda koji se ne slažu sa takvom "politikom"? Želite li živjeti u okruženju u kojem su oni što se ne slažu u krivu i uvijek krivi? I, konačno, želite li živjeti u društvu u kojem tuđa djeca neće imati istu priliku, jednaku šansu, fer startnu poziciju kao vaša djeca? Čovjek ne može da eliminira sve reakcije straha – svako se štrecne kad se vrata zalupe. Ali, zašto, zaboga, želite živjeti u strahu?</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Možda je nekad bilo i drugih motiva, ali danas je glavni strah. Od straha su ljudi zli, surovi i podli, od straha su darežljivi, čak i dobri. Mnogi griješe iz straha da ne pogriješe. Često zbog straha pred nekim zlom upadamo u još veće zlo. Jer, strah je ubica uma, mala smrt koja donosi potpuno brisanje. Tamo kuda prostruji strah ne ostaje ništa. A nasilje je najbliži srodnik straha.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">"[U]tjerivanjem straha od Drugih / vođe su majstorski probudili u svakoj ptici nagon / da se svom jatu vrati." (Marko Vešović, Uštap u vodi)... A, ustvari, sve što cijenimo i čega se bojimo, u nama je samima... Učinite ono čega se bojite i strah će sigurno umrijeti. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Idemo unazad</span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ova nas je demokratija malo preskupo koštala, ja sam je sit, a pravo da kažem, u zadnje vrijeme me pomalo i straši. Ustvari, više me straše demokrate nego demokratija i to ponajviše zbog one da vladari sa vlasti odlaze gotovo istovjetno kako su na nju i došli... Drugim riječima, što puškom dođe, puškom mora i da ode. Drugim riječima, tek sada znam šta je strah!</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">U Bosni, doista, vrijeme kao da teče unazad. I kao da se sa svakim mjesecom i godinom koju ispratimo nekako demonski vratimo nekoliko desetljeća ili stoljeća unatrag. Ili kao da smo upali u neki vremenski vir i stalno se vraćamo na početak prve od iste četiri iste godine i svaki put iznova preživljavamo iste strahove, panike, užase...Jasno mi je čega se oni boje: strah je osobina onih koji misle samo na sebe; bogatstvo koje predstavlja izvor njihovog utjecaja, moći, samopoštovanja, ugleda... svega što misle da jesu i što ih čini time što jesu trebalo bi da se stiče znojem, a budući da to nije posrijedi te da oni su ljudi koji od svog bogatstva nemaju ništa osim straha da ga ne izgube, jasno mi je zašto i zbog čega su oni u strahu i koliko su nas spremni žrtvovati da bi zaštitili ono što su stekli. Na kraju, nisu prezali ni da nas žrtvuju da bi stekli, zašto bi se onda, ustručavali učiniti to ponovo. Ali mi nije jasno čega se vi bojite da učinite sve da vladavinu straha zamijenite vladavinom prava? (2017.)</span><br />
<br />Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-6781249290228028162018-05-13T04:02:00.000-07:002018-05-13T04:02:25.311-07:00Ja sam malo iskompleksiran<br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Naime, od rata naovamo prepun sam psihičkih poremećaja od anksioznih – osjećaja panike, naglih i nepredvidivih napada straha praćenih teškoćama disanja, osjećajem blize smrti do najrazličitijih fobija, kažu, bezrazložnih ali jakih strahova od različitih predmeta i situacija; da i ne spominjem opsesivno-kompulzivne poremećaje, od različitih misli koje me progone i ne mogu ih se riješiti, do obavljanja različitih aktivnosti koje gotovo prisilno moram ritualno stalno obavljati; imam i neke disocijacijske poremećaje tako da povremeno izgubim kontakt sa stvarnosti, ali, hvala Bogu, sve ostale mentalne karakteristike nekako sačuvam. Doduše, ponekad potpuno promijenim svoj vlastiti identitet i nekako preuzmem tuđi. Ljekari smatraju da su svi moji poremećaji posljedica teških trauma iz djetinjstva i mladosti, od prije nekih tridesetak godina kad su počele neke posve neobične promjene. Patim od selektivne amnezije odnosno, gubitka nekih sjećanja i pamćenja, ali to znam od čega je – od ranjavanja u glavu. Dijagnosticirali su mi i neke afektivne poremećaje, sklon sam depresiji i nekim manijama, ali, hvala Bogu, ponekad se depresija i manija smjenjuju tako često da anuliraju jedna drugu. Depresija je ponekad normalna, a ponekad vrlo intenzivna. Srećom, zamijeni je manija pa sam izvanredno dobro raspoložen, a da za to nemam nijedan objektivan razlog. Hvala Bogu, dugo sam bio bez posla tako da nisam obolio od anoreksije i nikada nisam osjetio strah da ću se previše udebljati, ali otkako sam dobio posao i platu dogodi mi se da ponekad jedem više nego što mi treba pa me malo strah bulimije te izazovem povraćanje ili proljev da bi se riješio konzumirane hrane. Premda me stid javno priznati zbog svega toga imam i nekoliko kompleksa.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nisam ja kriv</span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Znam, već sam gore rekao, da ljudski problemi imaju bezbroj uzroka, korijena i manifestacija, da možda preoštro sudim (a bit će mi suđeno), da se previše bavim manifestacijama i posljedicama nego uzrocima i razlozima, da se previše bavim onim što vidim nego onim što mi se kaže da to jeste... znam da sam češće u pravu nego što nisam, ali ne mogu si pomoći. Ubiše me kompleksi!</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Znam i da su nastali vrlo rano još tokom razvojnog i naročito formativnog perioda... Za to krivim moje roditelje ali možda sam i tu u krivu. Oni su rođeni u jedno, rasli i razvijali se, upoznali, vjenčali i mene dobili u drugom, a ja sam prisiljen da živim u trećem režimu... Bilo-kako-bilo, ovisno o kompleksu, počeo sam ih prepoznavati tokom različitih faza života ovisno o tome kad ih je šta počelo „okidati“. Prije skoro trideset godina javila mi se smješa nebrojeno mnogo osjećanja i ideja, poput nekog čvora u podsvijesti koji sam na – čak i meni – teško razumljiv način povezao sa nekim događanjima i ponašanjima. Usprkos brojnim dobronamjernim savjetima da odem u inostranstvo i potražim pomoć, vođen nejasnim porivima donio sam neshvatljivu odluku i ostao ovdje.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Razne disturbije koje mi predstavljaju ozbiljne probleme u komunikaciji sa stvarnošću prate me već duže od pola mog života... Liječenje više nije moguće; jedino što mi je preostalo je psihoterapijski otkrivati komplekse i razvojni momenat na kome su nastali, pa pokušati reintegrirati moju ličnost i popraviti ono što je propušteno, otcijepljeno ili mi je uskraćeno tokom razvojnog i formativnog perioda. Kako moji roditelji u prvih dvadesetpet godina života nisu primijetili nikakve komplekse i nisu me dali na liječenje, u kasnijoj životnoj dobi javilo se njih nekoliko i, dovoljno zanimljivo napose, svi imaju naziv po likovima iz mitologije... tačnije, svi osim dva, onaj koji je dobio naziv po onom nesretnom i poremećenom Edipu i onaj koji je nazvan po onoj još nesretnijoj i još poremećenijoj Elektri; oni nisu po pravilu problem, kažu ljekari, ali vrlo lahko mogu postati više nego ozbiljni ukoliko se ne shvate kao problem i ne izliječe na vrijeme. No, najgori od svih su mi dva za koje nisam siguran koji mi je jači, značajniji i utjecajniji: kompleks više i (kompleks) niže vrijednosti. Ponekad mislim da sam bolji nego što jesam, jači, sposobniji, nepobjediv, Bogom dan u odnosu na druge, vrijedniji nego što me vrjednuju... a ponekad opet... Jedan dan pokušavam se sebi i svijetu predstaviti u najboljem mogućem svetlu, a već slijedeći za to ne dajem ni pišljivog boba jer sam ionako, po sebi, već najbolji.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Krivi su... svi su krivi osim mene</span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Najgore od svega, od svih mojih problema i kompleksa, je što ljudi u mome okruženju ne razumiju da su, ustvari, bolesni... U borbi za uspjehom i novcem ljudi svih vrsta i kalupa – svi – žele biti pobjednici, a ne mogu... nije im dato. Ti nesretnici oko mene sebi su za cilj postavili da pobjeđuju i budu omiljeni, a ja znam da je to uzrokovano osjećanjem nepripadnosti i niskim samopouzdanjem; pritom, stav koji zauzimaju (postavljaju sebi prevelike ciljeve, odaju sliku svemoćnog saradnika i neprobojnu fasadu kada se nađu u konfliktu, drzak stav i netolerancija na kritiku), ustvari je manifestacija precijenjene ideje veličine. Ti ljudi ne shvataju da je problem u njima, da im precjenjivanje i potcjenjivanje stvarnosti stvara stres i nelagodnu ovisno o važnosti stavova koji se ne slažu i tjera ih na promjene. Nažalost, kako se ponašanje ne može u nekim godinama iz korijena promijeniti, da bi smanjili pritisak i osećaj nelagode, mijenjaju stavove pa jedno misle, drugo govore, treće rade. Nesretni ljudi, ne znaju ni odakle su došli, ni gdje su sada, ni gdje su pošli...</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Hvala Bogu, ja nisam takav...</span><br />
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Najgori i najkrivlji od svih</span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Najgori su mi oni iskompleksirani što misle da smo autentični, autohtoni, jedinstveni, samosvojni, svoji na svome, da nismo niodakle došli niti da bilo kuda idemo, da nismo ni sa kim došli i da se ne trebamo nikome priklanjati i naklanjati, da nismo ničija dijaspora, da nismo manjina na privremenom boravku u ovoj Bogougodnoj zemlji, da smo na njoj stvoreni i rođeni da bi se o njoj brinuli i starali, čuvali je i sačuvali i sačuvanu predali i našoj i djeci naših komšija i susjeda da s njom čine puno bolje od nas i na njoj uživaju bolje nego što smo to mi umjeli.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Najgori su mi oni iskompleksirani što misle da možemo i trebamo biti bilo šta drugo osim kvislinzi, domaći izdajnici, neprijateljski saradnici, vazali, doušnici, podrepne muhe, slabići, plašljivci, slugani i kmetovi, ukoljice, zlonamjernici, hamali, nosači i zanosači, prišipetlje, kusur i moneta za potkusurivanje... da ne trebamo živjeti u Bosni a moliti Boga da rodnu kišu i blagostanje dadne bilo gdje drugo samo ne ovdje.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Najgori su mi oni iskompleksirani što misle da trebamo i moramo prestati biti loši ljudi, negativni primjeri... što im smeta što smo se od njih izdvojili u posebna, udaljena, rampama sa obezbjeđenjem i skupim ogradama ograđena naselja, vlastite mjesne zajednice, najvrijednije općine, kantone u kojima imamo ili jesmo većina... oni što misle da i mi trebamo plaćati gorivo za automobile kojima se vozimo, struju koju trošimo, rtv-pretplatu, vodu i gas... k'o i oni.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Najgori su mi oni iskompleksirani što misle da trebamo imati obraza, ponosa, dostojanstva, časti... da trebamo imati kičmu koja će nas držati uspravnim, da bi sa svima trebali razgovarati sa pozicije ravnih časti, da bi se trebali prestati preginjati i saginjati kako god ko jači i brojniji dođe, da bi se trebali prestati savijati, previjati i uvijati pred nekim – bilo kim – većim, jačim, višim, bogatijim.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Najgori su mi oni iskompleksirani što misle da bismo konačno trebali promijeniti kriterije i početi ljude cijeniti zbog toga što su ljudi, ljudine, ljudeskare, zbog njihovih osobina i vrlina, zbog onoga što jesu kao ljudi a ne zbog onoga čime su sebe upredstavili zbog onoga što imaju... najgori su mi oni što im nije vijest da je ovaj ili onaj vlasnik ovoga ili onoga udao kćer za sina bivšeg ovoga ili onoga i sadašnjeg vlasnika ne-znam-ni-ja-čega... pa šta treba, da im se kćeri udaju za neke fuklje, za njih iskompleksirane i psihički poremećene koji ne mogu biti ni članovi, a kamoli osnivači nekog Cluba...</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Najgori su mi oni iskompleksirani što misle da možemo, trebamo i moramo početi sebe smatrati većim, višim, uzvišenijim, skupljim i nepotkupljivi(ji)m... da smo sposobni biti puno više od vodonoša, predstraži i zone razdvajanja, nesretnog malog uloška za kad zatreba... da se trebamo prestati klanjati onima za koje smo nebrojeno puno bitaka vojevali, u njihovim ratovima ratovali, onima koje smo pobjeđivali, onima od kojih smo se uspjeli odbraniti i kad su nas napali s leđa onda kad nam ni u lice nisu gledali prijatelji...</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Najgori su mi oni iskompleksirani što im je njihova gurabija draža od tuđe baklave, njihovo malo draže nego bilo čije tuđe puno, što im je mrsko strpiti se još samo osam godina pa da konačno sa zlatnih kašika pređu u blagostanje... e ti su mi najgori.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Iskompleksirani, psihički poremećeni, zavidnici... ne vide gdje smo bili prije samo trideset godina, a gdje smo sad. I gdje bismo mogli biti za samo osam... Prije trideset godina imao sam dvadeset i život pred sobom, za samo osam imat ću skoro šezdeset i pred sobom samo nadu da će ovdje ostati ko bilo ko bi mi sklanjao dženazu.</span><br />
<div>
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-91042751600776085272018-05-13T03:56:00.000-07:002018-05-13T03:56:43.880-07:00Što pričaš kad ti škodi<br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Govorništvo ili retorika je umijeće ili tehnika govorne komunikacije – dojmljivog, uvjerljivog izražavanja – s praktičnom svrhom uvjeravanja sugovornika u bilo što oslanjajući se na činjenicu – na koju ukazuje i Aristotel – da između istine i zablude (naročito u politici i pravu) postoji međuprostor u kojemu vladaju prijepornost, neizvjesnost, vjerojatnost i vjerodostojnost. Premda se u različitim historijskim dokumentima nalaze tragovi o njegovanju načina govora i izraza u različitih starih mediteranskih i orijentalnih naroda, pogotovu kod stalnih dvorskih savjetnika, poslanika, svećenika i zagovornika različitih interesa, retorika je djelo grčkoga duha koji razlikuje prirodno od vještačkog govorništva.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Prirodno govorništvo u Homerovo doba zastupaju kraljevi, a poslije umni državnici, koji su prirođenim darom govora u narodnoj skupštini stekli najveći ugled poput Temistoklo i Periklo, čija se poruka koju je odaslao Atenjanima nakon Peloponeskog rata odnosila na poginule sunarodnjake i ideju da njihovim sinovima treba omogućiti državnu skrb, a slavnog državnika i oratora ubilježila je u historiju kao jednog od najvećih govornika svoje epohe. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Retoričko paradiranje nad izgubljenim životima u političko-ratne svrhe i danas je jedan od omiljenijih običaja u krajevima nešto zapadnije od Atene. Umjetno govorništvo počelo se razvijati na Siciliji, posebito u Sirakusi, gdje je 465. PNE tiranska vlada zamijenjena demokratskom, a njegovim se osnivačem smatra Koraks čije je djelo vezano za uspostavu demokracije u Sirakusi pri čemu je došlo do velike potrebe za javnim raspravljanjima i dokazivanjima. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">U Ateni, gdje je vladala potpuna demokracija i s njome sloboda govora, svaki se punoljetni građanin mogao obratiti i istaknuti u sudu i u narodnoj skupštini pa i kod svečanih prilika, samo ako je bio vješt govornik; a mogao je i kao logograf pisati govore za druge, da ih nauče na pamet i govore na sudu. Temeljem iskustvenoga znanja zasnovanog na pisanim dokumentima velikana riječi i govorništva u Ateni, od Homera do Hermagore, dvojica velikana filozofije – Platon i Aristotel – definiraju svoja shvaćanja retorike. Tako Platon u retorici vidi kritiku koja je na granici između filozofije i državništva, a Aristotel retoriku vidi kao popularni ogranak logike kao vještine javnog dokazivanja i uvjeravanja, pri čemu ona može biti korektivna, instruktivna, sugestivna i defenzivna razlikujući tri vrste govora: 1. politički ili savjetodavni govor, 2. sudski ili sudbeni govor i 3. epideiktički ili svečani govor.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Političko govorništvo podrazumijeva govor kojim govornik potiče ili odvraća od konkretnih radnji koje treba, odnosno ne treba, poduzeti u budućnosti uvjeravajući u korisnost ili štetnost nečega odnosno, savjetujujući na nešto bolje i / ili odvraćajući od nečega gorega. Sudsko govorništvo koje podrazumijeva optužbu i obranu može biti javno i privatno pri čemu je njegova glavna svrha ukazati na istinitost ili neistinitost tvrdnji o radnjama koje su se dogodile u prošlosti, a insistirajući na pitanjima odgovornosti, krivnje, pravde, nepravde... pri čemu je nepravedan čin ili postupak onaj koji je svojevoljan i protivan zakonu koji opet, može biti poseban (pisani zakon države) i opći (norma koju priznaju svi ljudi). Svečani govor je onaj u kojemu se nekoga ili nešto hvali, imajući najviše u vidu sadašnjost, jer polazi od trenutačnog stanja pri čemu govornik treba dokazati da su radnje čovjeka kojeg hvali uzvišene, vrijedne te ispunjene vrlinom, čiji su dijelovi pravednost, hrabrost, mudrost, darežljivost, velikodušnost, podašnost i razboritost.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<h4>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Dok njih u pamet, sebe iz pameti</span></h4>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Podsjetit ću vas samo na dva govora koji, ako nisu (a nisu) promijenili svijet onda zasigurno jesu ostavili dubok trag toliko da se pamte, spominju pa i koriste kad neki suvremeni govornik želi pokazati koliko je načitan i pametan.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nećemo ovdje koristiti primjere zloupotrebe i izvrtanja činjenica poput govora koji ni na koji način ne priliči ekumenski miroljubivoj slici svijeta, naprimjer onaj pape Urbana II na koncilu u Clermontu: „Do sada ste vojevali nepravedne ratove, izumili ste luđačka sredstva za međusobno uništenje, i isključivo zbog ponosa i pohlepe, te time zaslužujete vječnu smrt i sigurnu osudu. Sada ćemo vam isporučiti ratove koji nose sa sobom slavnu nagradu mučeništva i koji će zadržati tu titulu sada i zauvijek“, koji je dao zeleno svjetlo križarskim ratovima.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Radije ćemo spomenuti pozitivne primjere od kojih je svakako jedan od najpoznatijih onaj: „Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, nego što vi možete učiniti za svoju zemlju. Dragi građani svijeta, ne pitajte što za vas može učiniti Amerika, nego što možemo zajedno učiniti za slobodu čovjeka“, koji je izrekao John F. Kennedy u svojem prvom predsjedničkom govoru, 20. januara 1960., i otišao u retoričku legendu, usput osnovavši Peace Corps, organizaciju kojoj je bio cilj ispunjenje njegovih inaugurativnih želja odnosno, borbu protiv tiranije, bolesti, rata i siromaštva što je u (ne)veselim šezdesetim zvučalo više nego moćno... i svejednako uzaludno.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Umjesto dokaza Kennedyjevog utopizma, dvije godine kasnije – na dojavu CIA-e zbog navodnog podsticanja štrajka u Južnoafričkoj republici – uhapšeni Nelson Mandela na otvaranju suđenja rekao je: „Za svoga života posvetio sam se borbi afričkog čovjeka. Borio sam se protiv bijelačke dominacije baš kao i protiv crnačke. Čuvao sam ideal demokratskog i slobodnog društva u kojem svi ljudi žive u harmoniji i s jednakim šansama“ i najprije bio osuđen na pet godina zatvora da bi mu potom produžili kaznu koju je služio sve do 1990.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Politički govor je nekoć bio disciplina koja je podrazumijevala visoku inteligenciju, ozbiljnu obrazovanost, zavidnu načitanost, poznavanje teško nabrojivog mnoštva činjenica, urođeni talenat, zdrav razum i poznavanje stranih riječi... a ako ništa od toga onda makar kvalitetnu naspavanost. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Danas, budući da većina govora koje političari održavaju nema gotovo nikakvo konkretno značenje, izrečeno ne podliježe nikakvoj kritici (jer kritika znači generiranje krize), niti govornik ima ikakvu obavezu prema slušaocima niti će ga bilo ko bilo kada (na ovome svijetu) pozvati na odgovornost zbog izrečenog ili makar, na ispunjavanje datih obećanja... da biste pripremili politički govor ne morate biti ni John F. Kennedy, ni Nelson Mandela, ni Winston Churchill... a iznimno je poželjno da ni slučajno ne budete (ni kao) Martin Luther King. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Dovoljno je samo ne znati ništa</span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Dovoljno je da nemate pojma ni o čemu a naročito o onome o čemu govorite, da imate odnosno, nemate rječnik koji podrazumijeva više pojmova od jelovnika u restoranu zajedničkih institucija, da se ne snalazite ni u jednoj a naročito konkretnoj situaciji, da vas Uzvišeni Bog nije počastio sa puno talenata, da se okružite savjetnicima i pomoćnicima koji znaju manje od vas... Ako ni to niste u stanju, onda je dovoljno da skinete jednu od mnoštva popularnih aplikacija koja omogućava držanje govora u trajanju od koliko-god-je-potrebno sati, a da, pritom, odabranom auditoriju ne kažete ništa što dijelom govori o inteligenciji govornika, ali više od toga o govornikovoj procjeni inteligencije onih kojima se obraća.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Pri svemu tome iznimno je korisno – čak poželjno – upotrebljavati riječi za za koje niste sigurni šta znače ili nemate pojma kako ih upotrijebiti u rečenici. Nije problem ako su riječi općepoznate jer je uvijek dobro i korisno ljude podsjetiti na etimološke korijene, preporučene izvedenice i poželjne upotrebne mogućnosti. Naravno, neusporedivo je bolje kad su riječi stranog porijekla, te ako su u pitanju pojmovi koji predmetni auditorij često koristi u potpuno pogrešnim kontekstima, (pojmovi) sa velikim brojem korijena, uzroka i manifestacija kod samog govornika, (pojmovi) koje nije preporučljivo koristiti izvan usko i strogo stručnog konteksta i tako dalje... poput pojmova politika, reforme, agenda, mehanizam, koordinacija, koalicija, minorizacija, majorizacija, europski put, članstvo, budućnost, aplikacija, fašizam, antifašizam, strpljenje, kompleksi, odnos(i), inteligencija...</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Potpuno uvažavajući pravo na neinformiranost kao i činjenicu da iskustvo za koje je vezana snažna emocija, spoj tog kognitivnog sadržaja i sjećanja snažno utječe na ponašanje, naročito kada je iz svjesnog potisnut u nesvjesni deo psihe, bez namjere da sudim jer znam da bi mi moglo biti presuđeno, ne baveći se uzrokom nego manifestacijom i posljedicom, uopće ne tvrdeći da sam u pravu jer se ni ja vrlo često, iz najosnovnijeg opreza, ne slažem sa vlastitim mišljenjem... ipak, u duhu tolerancije, pozitivne prakse i želje za mentalnom higijenom i koliko-toliko mirnim snom bez noćnih mora i košmara izazvanih strahom od ranojutarnjeg kucanja na vrata, a još većim od ulaska nepozvanih bez kucanja... ljubazno molim da makar u javnom govoru bez prijeke potrebe ne upotrebljavate spomenute ali i mnoštvo nespomenutih pojmova koji su se nekako – potpuno neopravdano – uvukli u rječnik. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Konačno slobodan</span></h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ako ne znate šta biste i kako biste kazali radije šutite. Bolje je šutjeti pa da svi misle da si glup nego progovoriti pa da se u to i uvjere. A ako baš ne možete šutjeti, ako vam šejtan ne da mira pa morate progovoriti ako ne na usta onda na... nešto drugo... zamolite nekoga da vam na nekoj sjednici koja vas ne zanima, dok se odlučuje o nekom glupom zakonu koji se tiče ostalih ljudi u ovoj zemlji... izgoogla: „Nenasilni marš na Vašington“ ili „govor Martina Lutera Kinga“ ili „Ja imam san“ ili „najznamentijiji događaj na svijetu 1963“... Ako se ne bojite da će vas udariti struja iz laptopa možda možete i sami izgooglati...</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ali, ako vam je i to mrsko evo govora koji mijenja historiju; ovaj je promijenio najprije američku, a potom i historiju čitavog čovječanstva. Doduše, ovaj govor smatra se jednim od ključnih trenutaka američkog pokreta za građanska prava i temeljem zalaganja za jednakost svih ljudi pa vas možda i ne zanima, ali ipak...:</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">“Danas vam kažem, prijatelji moji, usprkos teškoćama današnjice i sutrašnjice, ja imam san. To je san koji je duboko ukorijenjen u američkom snu. Imam san da će se jednog dana ova nacija izdići i živjeti po pravom redu svog postojanja. Za mene je ova istina sama po sebi razumljiva – svi ljudi su stvoreni jednaki.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Imam san da će jednog dana na crvenim brdima Džordžije sinovi nekadašnjih robova i sinovi nekadašnjih robovlasnika sjediti zajedno, za istim bratskim stolom.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ja imam san da će jednog dana i sama država Misisipi, u kojoj vlada nepravda i koja s plamenom ugnjetavanja živi svojim punim bićem, da će se i ta država jednog dana pretvoriti u oazu slobode i pravednosti. Imam san da će moje četvoro djece jednog dana živjeti u društvu u kom se niko prema njima neće ponašati ovako ili onako zbog boje njihove kože, nego da će ih tretirati onako kako oni to svojim karakterom zasluže.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Imam san da će jednog dana Alabama sa zlokobnim rasistima, sa svojim guvernerom sa čijih usana silaze reči kao intervencija i anuliranje rasne integracije, da će tačno tamo mali crni dječaci i male crne djevojčice pružiti ruke malim bijelim dječacima i djevojčicama, kao braći i sestrama.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ja imam san da će se jednog dana uzdignuti sve doline, a svi bregovi i planine će se smanjiti. Da će se bregovita mjesta poravnati, a neravna ispraviti. I da će dobrota biti svima vidljiva i da će je svako spoznati. To je moja nada. Sa ovim uvjerenjem, vratit ću se nazad na jug. Sa ovim uvjerenjem bit ću sposoban da od brijega očajanja načinim kamen nadanja. I, sa ovim uvjerenjem, mi ćemo biti sposobni da nesklad naše nacije pretvorimo u zvukove predivne simfonije.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Sa ovom spoznajom bit ćemo sposobni zajedno da radimo, da se zajedno molimo, zajedno da se borimo, zajedno da idemo u zatvor, zajedno da ustajemo za slobodu, sa spoznajom da ćemo jednog dana biti slobodni. A to će biti dan kada će sva Božja djeca u ovoj zemlji ovoj pjesmi dati novo značenje.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Moja zemljo, o tebi, tebi zemljo slobode pjevam. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Zemljo, gde su moji očevi umirali, ponosu nacije, dopusti slobodi da siđe sa ovih bregova.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ako Amerika želi postati velika nacija onda ovo mora postati istina.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Neka ova zemlja dopusti slobodi da dođe sa silnih visina Nju Hempšira. Želim da joj dopusti da dođe s moćnih bregova Njujorka. Neka dozvoli slobodi da dođe iz Pensilvanije. Da se spusti sa snijegom pokrivenih Roki planina. Želim da je prigrli kada stigne iz Kalifornije. Da joj dozvoli da dođe sa svakog brežuljka Misisipija, dopusti joj da se prizemlji sa svake uzvisine. Kada joj dopustimo da dođe, kad je pustimo da prođe kroz svaki grad, tada ćemo ubrzati dolazak dana u kom će sva djeca Božija – crna, bijela, crvena i žuta, Jevreji i pagani, protestanti i katolici – jedni drugima pružiti ruke i pjevati “Konačno slobodan. Veliki svemogući Bože, mi smo konačno slobodni.”</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Doduše... dr. Kinga su ubrzo poslije ovog govora ubili... pa možda vi i niste u krivu što govorite samo gluposti.</span><br />
<div>
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-6785198634463338072018-05-10T11:17:00.000-07:002018-05-10T11:17:33.323-07:00Jesmo li mi fašisti ili antifašisti<br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Jesmo li mi fašisti ili antifašisti? Ozbiljno pitam... jer meni više ništa nije jasno.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">U onom ratu nema gdje nas nije bilo, ali jesmo li u ovom ratu bili „partizani“, „ustaše“, „četnici“?</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ako smo fašisti onda mi je jasno što ni ne obilježavamo, a kamoli proslavljamo Dan pobjede nad fašizmom (doduše... čini se da je i „europa“ ima(la) isto problematično pitanje pa su ga razriješili preimenovanjem Dana pobjede nad fašizmom u Dan Europe). Unekoliko mi je jasno zašto je zemlja bila obavijena tugom i žalom i nikome nije ni do kakvog slavlja... prvi u nas su „na pranju glava“ u Berlinu, a Berlin je jedan od glavnih gradova Europe tako da mi je s te strane jasno zašto nema nikakvih spomena vrijednih manifestacija povodom Dana pobjede nad fašizmom (osim obilazaka grobalja i spomenika), a ni onaj skup povodom Dana Europe... ne znam koliko je vrijedan spomena. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Prijatelji radikala grade put za Beograd, a nije im interes put za Mostar, Bihać, Tuzlu</span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Jesmo li onda antifašisti? Ako smo antifašisti zašto onda slavimo bivše pripadnike ustaških i esesovskih jedinica, a skrivamo svoju četničku prošlost (sve iz onog rata), a istovremeno oštro skrećemo prema Beogradu u Srbiji kojeg vodi „bivši“ radikal? Jesu li (makar i bivši) radikali četnici, jesu li četnici fašisti ili antifašisti i jesmo li mi – ako smo prijatelji radikala – jednako radikal(n)i kao i oni pa nam treba brža i bolja komunikacija s njima, ili smo pak samo pragmatični i navijamo za autoput prema Beogradu (ili iz Beograda) zato što je to naš ekonomski interes? A što nam kvalitetan put prema Zenici, Mostaru, Bihaću i Tuzli nije nikakav, a kamoli ekonomski interes? Ali to nije tema ovog teksta...</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ako obilazimo i fašistička stratišta i groblja znači li to da smo antifašisti? Ako znači, zašto se onda nigdje ne spominje naša antifašistička prošlost i naslijeđe i znači li to što smo antifašisti – po nekom automatizmu – da smo komunisti? Drugim riječima, jesu li samo komunisti antifašisti ili ima i nekakvih drugovrsnih antifašista koji nisu komunisti? Ako smo antifašisti... odakle nam tolike fašističke pobude, reakcije, manifestacije, nakane, navade i potrebe?</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Mislim... ja sam sebe računam u antifašiste što implicira da nisam fašista ali nisam ni komunista osim onoliko koliko se komunizam identificira sa socijalnom pravdom i parolom „od svakoga prema mogućnostima, svakome prema potrebama“. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Odnosno, ako je komunizam: društvo jednakih šansi za sve, društvo u kojem funkcije i institucije (obnašatelji funkcija i uposlenici u institucijama) ne vrijeđaju ni obraz ni inteligenciju korisnika njihovih usluga, društvo u kojem je na prvom mjestu skrb o onemoćalim, ljudima sa umanjenim sposobnostima ili onima koji nisu u prilici da se staraju sami o sebi, a potom briga o umirovljenicima i osiguravanje dostojanstvenog starenja svim ljudima, primanja od kojih mogu podmiriti lijekove i režije i da im ostane za pristojan život, prava burza rada na kojoj postoji i ponuda poslova (molim vas, slobodno nastavite nabrajanje karakteristika društva koje smatrate pristojnim)... Ako je to komunizam, onda sam najcrvenija komunjara na svijetu. Od ostaloga mi je malo muka, ali ni to nije tema ovog teksta.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ispravite me ako griješim i dopunite što sam izostavio: Srbi u Srbiji i Hrvati u Hrvatskoj su većinski narodi i čine jedino što većinskim narodima priliči – nastoje svoje zemlje učiniti što je moguće stabilnijim i čvršćim državama i lansirati ih makar pod nebesa. Srbi u Bosni i Hrvati u Hercegovini, pak, čine sve da BiH povuku što je moguće bliže dnu, s jedne strane ono što generacijama njihovih precima nije ni naumpadalo - „siju i sade u Bosni i Hercegovini, a Boga mole da kiša pada u Srbiji i Hrvatskoj“, a sa druge, ono što njihovim prethodnicima i brojnim drugim / ostalim nije uspjelo stoljećima: prije svega da svoju zemlju – Bosnu i Hercegovinu – obezdržave koliko god je to moguće, vjerujući da će time za svoje narode osigurati bolje uvjete za život nego što to imaju u jedinstvenoj državi Bosni i Hercegovini, razdiru i rastaču njeno stoljetno tkivo formirajući kvazi i paradržavne tvorevine administrativnom republikom i virtualnim – ekonomskim – trećim entitetom.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Bošnjaci u Srbiji i Bošnjaci u Hrvatskoj, kao manjine, traže način da svoje statuse – kakvi god oni bili – učine što je moguće stabilnijim i da ih unaprijede iz puke vjerske zajednice makar u nacionalnu manjinu sa svim pravima koja im jamči europska Povelja o pravima manjina ili kako se izbore ili, u najgorem slučaju, kako god im bude. Bošnjaci u Bosni i Hercegovini, kao neupitno najbrojniji narod, bez obzira na procente, već dvije decenije jedva drže glavu „iznad vode“ i nesnalaženjem, pa i neznanjem, uporno strijeme da najbrojniji narod identificiraju sa vjerskom zajednicom i time Srbi u Srbiji i Hrvati u Hrvatskoj, bez obzira na političke i ideološke razlike svojih političkih subjekata, stranaka i partija, imaju jedan, isti, zajednički cilj: jaku i prosperitetnu zemlju i nacionalnu državu koja će biti referentan sugovornik u bilo kojim i kakvim međunarodnim odnosima, pregovorima i kalkulacijama. </span><br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Vlast, moć i utjecaj partokratija žive na ovakvom stanju nacionalnih mitova</span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Bošnjaci u Bosni i Hercegovini kao većinski narod žive na jedva jednoj četvrtini teritorija svoje zemlje i države, nisu u stanju i ne dopušta im se prilika da formiraju državu koja bi, iako ne bi bila jaka i nacionalna, bila makar normalna i funkcionalna u mjeri da svim njenim stanovnicima bude jednako dobro ili loše.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Bosna i Hercegovina je razapeta između državnog Ustava koji jednakopravnost jamči samo narodima, ne i građanima, odnosno, ne svim stanovnicima, entitetskih Ustava koji jamče prava samo respektivno većinskim narodima u administrativnim jedinicama, ponovo ne i svim stanovnicima entiteta, nacionalnim političkim oligarhijama i partokratijama koje po svaku cijenu nastoje zadržati takav status quo jer samo u tom političkom ozračju imaju političku budućnost, to jest, vlast, moć i utjecaj, odanosti zavjetu vjernosti „matičnim državama“ odnosno jamcima ovakvog stanja, nacionalnih mitova, predrasuda i uvjerenja, nečega na razmeđu nacionalromantike, nacionalutopije i nacionalparadigme o održivosti Bosne i Hercegovine samo kao trojedne države nacionalnih / etničkih formacija, a nipošto kao države jednakopravnih stanovnika / građana... Ali ni to nije tema ovoga teksta.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ako bi se sistematičnijom komparativnom analizom usporedili svi balkanski mitovi o narodima kao žrtvama, nacijama kao idealu ostvarenja sna i pretpostavki za držav(otvor)nu aktualizaciju i samorealizaciju... ne bi, sigurni smo, trebalo puno ni vremena ni truda da se povuku vrlo jasne paralele između srpskog (žrtvoslovnog) mita o Kosovu, hrvatskog (žrtvoslovnog) mita o Bleiburgu i bošnjačkog pokolja u Srebrenici koji usljed nepristojne popularizacije i komercijalizacije u dnevnopolitičke i etnonacionalne svrhe sve više podsjeća na (još jedan žrtvoslovni) mit(!). Duboko smo svjesni da se ovi mitovi ne mogu jednačiti i da svako jednačenje vodi poistovjećivanju žrtava i zločinaca. No, isto tako usuđujemo se reći da je utvrdiva činjenica da sve ove nacionalne pripovijesti služe izgradnji nacionalnih identiteta, radije, mitova o identitetu, da skrbe gotovo identične identifikacijske karakteristike te da imaju mnoštvo zajedničkih i dodirnih tačaka.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><i>Bošnjačka nacionalna politika u Bosni i Hercegovini temelji se na bošnjačkom nacionalnom mitu</i> koji je prije i poslije svega, suicidalnoj pretpostavki o osmanskom porijeklu bosanskih muslimana, potom na zahtjevu(?!) za kulturnu i vjersku autonomiju, a potom na logici i paradigmi vječite i najveće žrtve ne samo u agresiji i ratu 1992-1995. nego općenito, temeljem i oko čega je osmišljena i / ili samonikla ideologija ili, u najmanjem, kvazi-ideološka pretpostavka koju smo za potrebe ovog teksta nazvali dvojako; <i>žrtvoslovlje</i> i <i>žrtvoslavlje</i>. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">No, Bošnjaci su još uvijek u vrlo specifičnom limbu ili vakuumu između neupitnih činjenica o genocidu / genocidima nad muslimanima / Bošnjacima i brojnim žrtavama – bile one pojedinačne ili masovne s jedne strane, a sa druge samopritvrđivanju antifašističke tradicije i istovremenom i svejednakom veličanju, glorificiranju pa i krivotvorenju (skrivanju, ignoriranju i zanemarivanju podataka o) ličnostima sa izrazito ne-antifašističkom prošlošću(!).</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Srbijanski i bosanski Srbi, narod bez naročitog broja svijetlih momenata u njihovoj nacionalnoj i državotvornoj historiji, upornim i ustrajnim slavljenjem poraza kao pobjeda i prekrajanjem i krivotvorenjem historije, pa i jezika (ništa, pa ni zrak više nije ni iznad Srbije ni srbijanski, čak ni vaseljenski nego je srpski), bezmalo stoljećima ili vijekovima nisu odmakli ni milimetra od zloglasnog Načertanija (1844.), a malo je izgleda da će se odmaknuti za i na vjeke vjekova. Morbidna, rodoskrvna i poprilično izvrnuto-ksenofobična veza krvi i tla koja svoju najgrozniju manifestaciju (d)oživljava u krilatici <i>„gde god je srpski(!) grob to je srpska(!) zemlja“</i>, kojom se istovremeno i svejednako s jedne strane afirmira njihovo pravo na prostor za život dokidanjem istog prava drugima, svima ostalima, nesmiljenim sijanjem njihovih masovih i pojedinačnih grobnica. Lučonoše (luciferi) te neshvatljivo morbidne „politike“ najglasniji su bukači ugrožavanja njihovih prava i pjevači zloslutnih pjesama tipa<i>: „Ja sam drugi, ko je prvi da pijemo turske krvi?“</i> koje su sve samo ne soundtrack bestsellera i blockbustera Sumrak sage (2008-2012.) iako na to neodoljivo podsjećaju.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><i>Hrvatska nacionalna politika u Bosni i Hercegovini temeljena na hrvatskom nacionalnom mitu</i> kreće se uskom stazom između neslavne NDH-ovske fašističke i kvislinške prošlosti i samoproglašenih nositelja „europskih vrijednosti“. No, u zadnje vrijeme (druga polovina 2017. godine) hrvatska zvanična nacionalna i nezvanična populistička politika pokazuju sve znakove radikalnog skretanja udesno, pritom ne uobzirujući mogućnost da se radi o prijetvornom podilaženju raspoloženju većini glasačkog tkiva u Hrvatskoj, „jahanju na aktualnom valu“ buđenja nacionalnih težnji u Evropskoj uniji ili pak, o suštinski istinitom izražavanju mišljenja, stava i političkog opredjeljenja, činjenica je da hrvatska politika otkako je u zadnje vrijeme, od 2015. naovamo pomiješala socijaldemokratiju, nacionalizam, fašizam i antifašizam... možda počinje nalaziti svoj „pravi put“. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ali ni to nije tema ovog teksta...</span><br />
<h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Izgibosmo od ovog njihovog antifašizma</span></h3>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ustvari, htio sam pitati, možemo li učiniti išta da spriječimo divljanje liberalnog kapitalizma bosanskohercegovačkog tipa shvaćenog i uprimjerenog slobodnim formiranjem cijena sa idiotskim opravdanjima od, recimo, naftnih monopolista ali i množenjem akciza, fiskalnih i parafiskalnih nameta za koje niko ne zna čemu doista služe a kamoli gdje i kako se troše...</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Vlada ili radije vlade (njih 14 sa 168 ministarstava) neće učiniti ništa isključivo zbog toga što su one ne samo kreatori te ekonomske politike, nego isključivo zbog toga što tim novcem, nasilno oduzetim građanima ove zemlje, pune budžete iz kojih se finansiraju ogromna administrativno-birokratska mašinerija koja je istovremeno i najvjernije, najpouzdanije i, osim penzionera i nepismenih, jedino glasačko / biračko tkivo koje bira one koji će „namicati“ platu budžetokratiji... bilo kao izravnim budžetskim korisnicima bilo kao stranačkim namještenicima... ali i osiguravati finansiranje parlamentarnih stranaka.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">U šta se pika ovaj takozvani liberalni kapitalizam i slobodno formiranje cijena? Je li to fašizam ili antifašizam, ima li ikakve veze sa nacionalizmom, vitalnim nacionalnim interesom ili nema, jesu li samoproglašene građanske stranke ljevičarske i čiji su sindikati... Može li se biti selektivni fašista ili antifašista... može li se do podne biti antifašista a popodne fašista...? Je li fašistički to što su pustili da nas njihovi monopolisti i tajkuni iza vrata kolju našim vlastitim, zlatnim ali sve praznijim, kašikama? Ili je to ipak antifašizam pa čak i komunizam?</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ustvari, htio sam pitati, ako su oni antifašisti kao što tvrde hoćemo li mi, ako se ikad i ikako pobunimo protiv njih biti fašisti? Znam ja da nije lijepo biti fašista... unosno je ali nije ni pristojno ni pohvaljeno... ali izgibosmo (bez zrna baruta i bez ijedne kapisle) od ovog njihovog antifašizma.</span><br />
<div>
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-34881666923272200032018-05-06T06:55:00.000-07:002018-05-06T07:03:59.065-07:00Izljev stvarnosti u mozak<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Kažu da je kadrovska politika majka svih politika. Kažu da se kadrovskom politikom pokazuje i dokazuje veličina, snaga, ljudski resursi i kapacitet(i) pa i dobre namjere neke grupacije. Premda mi nikada neće biti jasno zašto se za najgroznije stvari na svijetu: bombe, grijeh i politiku... koristi riječ sa jednom od najljepših značenja u ljudskom rječniku (riječ koja je zamjenica za Boga na usnama miliona djece)... koristi se, i to je samo još jedan od pokazatelja pervertiranosti savremene, recimo, civilizacije čija je ova naša, jel', sastavni dio i to po nekoliko osnova.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJ8JXXGbhJnUtu9sE23xmjqPGH0z8kVt5vgydoGdnKT802CGhyJX0YfGCYPVXTXqDRD96oPWqTVHVkF5J6ymMfFSOlXuhmrDProsIE-2G_6o8WCBmAxfc9awvUCkxoCsCSMsYScDCdz5k/s1600/IMG-1f90c118786688ed1f210495bbe43e01-V.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="375" data-original-width="500" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJ8JXXGbhJnUtu9sE23xmjqPGH0z8kVt5vgydoGdnKT802CGhyJX0YfGCYPVXTXqDRD96oPWqTVHVkF5J6ymMfFSOlXuhmrDProsIE-2G_6o8WCBmAxfc9awvUCkxoCsCSMsYScDCdz5k/s320/IMG-1f90c118786688ed1f210495bbe43e01-V.jpg" width="320" /></a></div>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<i><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span></i>
<i><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Političari su izmislili da se ne zna koji je od dva zanata: politika ili prostitucija stariji... zna se.</span></i><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Najprije nas desetljećima uvjeravaju i ubjeđuju kako su njihove stranke velike, naciotvorne, državotvorne, sa brojnim i kvalitetnim članstvom u kojem je nenabrojivo mnoštvo stručnjaka iz svih oblasti, znalaca svih znanosti, majstora svih zanata koji samo čekaju da im izglasamo stranku i dovedemo ih na vlast pa da oni izvuku te stručnjake iz preduboke anonimnosti i postave ih na mjesta sa kojih će oni (stručnjaci) pokazati sve svoje poznate i nepoznate potencijale, skrivene i neskrivene talente, sāme Božije darove kojima će za šest mjeseci do četiri godine zemlju, narode, nacije i ljude..., ponekad se spominju i svi građani, izvesti iz krize, nereda i problema.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ali, ne lezi vraže... Još istu večer pri proglašenju preliminarnih rezultata u izbornim štabovima, u sjedištima stranaka, u centralama... iza leđa znanih nam i omiljenih lidera ukažu se ista, nelijepa i nesimpatična lica koja smo gledali i prethodne četiri, osam, dvanaest, šesnaest, osamnaest, dvadeset godina. Novih likova uglavnom nema, a ako ih i ima nisu ništa bolji od starih (ako nisu gori), a od gorespomenutog izvođenja... za sada su neke uspjeli izvesti iz zemlje, a nas ostale iz pameti. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Spomenuti prizor kojemu ne samo svjedočimo nego u prvom redu, osobno doprinosimo, pokazatelj je nekoliko stvari koje se mogu smjestiti u oblast graničnog zdravog razuma.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">S jedne strane, to pokazuje da su oni višestruki gotovo patološki lažovi: niti su veliki, niti su naciotvorni, niti su državotvorni... nemaju ni tako brojno a kamoli stručno, kvalificirano i kvalitetno članstvo, pravi stručnjaci neće s njima, a oni koji su s njima stručnjaci su samo za da Bog sačuva... Nikada nisu ni imali namjeru dovesti i postaviti bilo koga drugog osim onih istih nakeženih i iscerenih lica... S druge strane, pruža nam puno elemenata za preispitivanje vlastitog zdravog razuma; to preispitivanje, s koje god strane da se krene, zasigurno bi rezultiralo sa slijedećih nekoliko zaključaka: mi nismo baš naročito pametni: sporo učimo i brzo zaboravljamo... lahkovjerni smo, da ne kažem glupi: istu laž – ako opet (ne)glasate bit će vam bolje – prodaju nam iz izbora u izbore... </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Nije li vrijeme pogledati se u ogledalo i samom sebi reći nekoliko istina:</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><i><br /></i></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><i>Politika živi na neriješenim situacijama...</i></span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Nije nam dobro i ako ovako nastavimo nikada nam neće biti dobro. Bez općeg dobra nema individualne sreće, bez sreće svih građana ove zemlje, bez obzira jesu li sejdići, finciji, zornići, pilavi ili konstitutivni, nijednom narodu ni naciji nikada neće biti dobro. A ovi Srbi, Hrvati i Bošnjaci nikada se neće prestati svađati, zatezati odnose i praviti tenzije jer politika njihovoga opstanka je politika stalnog konfrontiranja, hinjenih, fabriciranih i izmišljenih konflikata i međunacionalnih tenzija. Samo u toj i takvoj situaciji oni imaju razlog za postojanje. To je i razlog što se već četvrt stoljeća bave „visokom politikom“ – i vas tjeraju da se bavite „politikom“. Nikada se neće početi baviti ozbiljnom ekonomijom: da su ikada imali namjeru do sada bismo imali stotine velikih industrijskih pogona, proizvodnih linija sa uvezenom tehnologijom koja bi do sada bila u našem vlasništvu, hiljade srednjih i nenabrojivo mnoštvo malih preduzeća i obrta... u fondove za zapošljavanje slijevala bi se ozbiljna sredstva koja bi omogućavala stvarno otvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje, a ne samo sredstva za doprinose za polugodišnje i jednogodišnje privremeno zapošljavanje eda bi statistički zavodi i poreske uprave pribilježile „nova radna mjesta“ i (o)pravdale prošloizborne predizborne gluposti.</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Nikada neće prave stručnjake dovesti na mjesta na kojima bi ovi mogli nešto stvarno učiniti jer bi to pokazalo koliko su oni doista nesposobni; nikada ni za savjetnike neće uzeti ljude koji će imati neku dobru ideju, smisliti nešto pametno, na bilo koji način im protivuriječiti ili pokazati da nešto znaju bolje od njih jer bi to na izravan ili neizravan način ugrozilo njihovu poziciju. Nikada nam neće napraviti puteve ni ceste a kamoli autoputeve jer ne žele spojiti tačke ove razjedene zemlje; da su uopće imali namjeru 23 godine i milijarde kredita bilo je više nego dovoljno da se to učini.</span><br />
<br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Nikada neće obećati ništa što mogu ispuniti, nikada neće ispuniti ništa što obećaju... neće izgraditi vrtiće i obdaništa, neće popraviti kvalitet obrazovanja, neće otvoriti nova radna mjesta... Umjesto toga, kad god zatreba, izmislit će se neki sukob, neko visokopolitičko pitanje, neki sporni zakon, neki novi problem... koji će moći riješiti samo hazreti reformska agenda ili sveti mehanizam koordinacije koji funkcioniraju samo sa novim kreditima ili akcizama, povećanjem cijena i vrijeđanjem inteligencije povećanjem penzija...</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Ako do sad nisu teško da će nas od sad zadiviti nekim golemim ličnim dobrim djelom, učinjenim vlastitim novcem, iz svoga džepa... ni s budžetskim nisu u stanju smisliti kako da naprave nešto za opću korist... neće nas zadiviti nekim visokomoralnim činom, neće preuzeti odgovornost ni za šta, neće se odreći kompenzacionih mandata, neprincipijelnih koalicija i trgovine utjecajem i moći, neće omogućiti da na vlast - umjesto onoga ko se najbolje snašao – dođe onaj ko ima povjerenje birača, nikada neće prestati krasti (novac, glasove, izbore...), varati i manipulirati, nikada se neće prestati međusobno podržavati... i nikada neće učiniti ništa da se stanje na bilo koji način promijeni. </span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<h4>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">(Naj)gori od sve djece</span></h4>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="color: red; font-family: "verdana" , sans-serif;">Načelno ili u principu, stvari su vrlo jednostavne kad se činjenice poredaju kako treba. Dovoljno je samo postaviti nekoliko (retoričkih) pitanja i sve se kockice poslože u kristalno jasnu sliku. </span><br />
<span style="color: red; font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="color: red; font-family: "verdana" , sans-serif;">Da li bismo stado koje su generacije i generacije naših predaka i prethodnika brižno, prilježno i svesrdno čuvale dali svakovrsnim ali jednako krvožednim napasnicima? Da li bismo projektovanje i gradnju kuće povjerili čovjeku ili ljudima koji nikada u životu ništa nisu isprojektovali ili sagradili? Da li bismo svoj zdravstveni karton odnijeli čovjeku koji se, po vlastitom priznanju, bolje snalazi u "europskim integracionim procesima" nego u medicini? Da li bismo iz kornera loptu na glavu nabacili čovjeku koji je do tada promašio stotinu zicera? Naravno da ne bismo.</span><br />
<span style="color: red; font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="color: red; font-family: "verdana" , sans-serif;">Ali, zašto onda državu, kakva je – takva je, naša je! povjeravamo ljudima kojima ne bismo povjerili dvije (nacrtane) ovce; da nam po kući ili stanu razvedu struju ili vodu, a kamoli da nam isprojektuju kuću; kojima ne bismo vjerovali da budu direktori firmi kojima smo mi vlasnici?</span><br />
<span style="color: red; font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="color: red; font-family: "verdana" , sans-serif;">Da su čobani, izgubili bi ili prodali ili ne-znam-ni-ja-šta barem jednu, ako ne i obje ovce, makari nacrtane; da su majstori, a ko nije deverao sa majstorima taj ne zna šta su muke ovosvjetske, znamo ili makar sumnjamo da bi zbog nekog lošeg kompromisa ili da zaobiđu prepreke u vidu štemanja zida sigurno nešto pogrešno spojili i nikada ne bismo znali u kojoj nam je sobi upaljeno svjetlo ili gdje će se, sutra, prekosutra, morati štemati i zid i pločice jer negdje u zidu curi. Da su direktori, znamo ili makar sumnjamo da bi nam u firmu navukli gomilu rodbine kojoj ništa ne bismo mogli narediti, neradnika koje ne bismo mogli otpustiti... na spiskovima zaposlenih imali bismo makar nekoliko ljudi za koje nikada nismo čuli, a kamoli ih vidjeli na radnim mjestima... zadužili bi nas, što se kaže, do kragne samo da isplaćujemo plate njima i njihovim odabranicima, a čim više ne budemo mogli (isplaćivati plate) dali bi nam otkaz i javili nam se odnekud iz inostranstva, ili nam poslali sliku iz stana u Dubaiju ili sa Malte ili iz Italije, a kupljenog našim parama.</span><br />
<span style="color: red; font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="color: red; font-family: "verdana" , sans-serif;">U najkraćem, zašto vjerujemo ljudima koji nam ni po kojem osnovu ne mogu biti primjeri i uzori ni u čemu dobrom, lijepom i pozitivnom nego naprotiv?</span><br />
<span style="color: red; font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="color: red; font-family: "verdana" , sans-serif;">Radi li se jednostavno o nemaru, pogrešnoj – negativnoj – identifikaciji kao, što bih išao/išla u školu kad mogu biti kriminalac ili starleta, ili, pak, o (pod)svjesnom znanju da ni mi, da smo na njihovom mjestu, ne bi bili ništa bolji od njih? Ako ne i gori!?</span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Nereagiranje / neglasanje u ovom političkom i historijskom trenutku govori upravo to... pa, vama na dušu.</span><br />
<br />Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-32071876410541658742018-05-02T14:24:00.000-07:002018-05-02T14:24:44.837-07:00Zgubidani, seoske varalice, šverceri, kompleksaši i hohštapleri<div class="MsoNoSpacing">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Političari
mogu biti neinformirani, neobrazovani, nenačitani, neznalice, ignoranti sa
znanjem s kojim ne bi lahko završili srednju školu a kamoli fakultet, dogovoriti
da im ozbiljni stručnjaci napišu magisterije i doktorate i potom postati
naprimjer, ministri obrazovanja i krojiti i diktirati obrazovnu politiku, praviti
reforme u oblastima sa kojima nemaju blage, a kamoli stručne i znanstvene veze,
nanositi štetu čije će posljedice poslije njihovog mandata trpjeti generacije učenika
i studenata, pritom ucjenjivati svoje neusporedivo uglednije kolege da za neki
grant, koji ih svakako sljeduje, na svoje naučne radove objavljene u
referentnim stručnim časopisima stave i njihova imena i tako sticati reference koje
niko osim njih ne može imati, sricati i izmucivati pojmove za koje nisu sigurni
ni šta znače i upotrebljavati ih u potpuno pogrešnim kontekstima, mogu imati –
odnosno, nemati – rječnik od stotinjak riječi dostatan samo za „deset u pola s
puno luka“ ili „pola kile krompirače i jogurt“, ali nipošto za jelovnik iole
otmjenijeg restorana, na studijska putovanja voditi ljubavnice, preprodavati
gorivo iz službenih automobila i još stotinu čuda kojih se može dosjetiti samo
kad si ministar... i da im za to i zbog toga niko ne smije reći ni riječ, a
kamoli povući ih za rukav i pozvati na bilo kakvu odgovornost.</span></span></div>
<h4>
<b><span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Dokle god su naši... ne smiju se
dirati</span></span></b></h4>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Mogu biti
ginekolozi i stručnjaci za europske integracije, veterinari koji se razumiju u
kulturu i teatar, najobičniji pederi koji se pretvaraju da su ugledni
proktolozi, školovani vjerski službenici a ponašati se kao da nikad za Boga
nisu ni čuli, a kamoli (u) Njega povjerovali, arhitekte koji nikada nisu ništa
projektovali, policajci stručnjaci za makroekonomiju, provincijski međaški
advokati koji jedva govore maternji jezik i stručnjaci za anglosaksonsko i
međunarodno pravo, seoske varalice, zgubidani i probisvjeti i ministri civilnih
poslova, šverceri i zaštitnici vitalnih nacionalnih interesa, svakovrsni
hohštapleri i skupštinski zastupnici i članovi komisija za ekologiju i kontrolu
rada obavještajne zajednice, potpuni anonimusi sa izvrsnim poznavanjem
psihologije masa i još boljim poznavanjem korištenja društvenih mreža u svrhu
vlastite promocije, zaštite stranke i psihološko ratovanje.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Dokle god
su naši... ne smiju se dirati, ne smije im se uskraćivati samopritvrđeno pravo
na samonahodeće raspolaganje općinskom imovinom, njihove se odluke i djela ne
mogu preispitivati, njihove su transakcije „ispod žita“, sveta djela za koja
odgovaraju samo Bogu i Sudu časti svoje partije, zabranjeno je utvrđivanja
porijekla ne samo njihove nego i predratne, ratne i naročito poratne imovine
njihovih najdaljih rođaka, novinari im ne smiju postavljati pitanja za koja
znaju da ne mogu ili ne znaju na njih odgovoriti, svaki napad na njih je napad
na narod, naciju i državu, a svetogrdne geste poput pokazivanja srednjeg prsta
koloni vozila sa zatamnjem staklima pod svjetlucajućom pratnjom koja prijet s
ceste zgurati svakoga ko se ne skloni na vrijeme, ima se najstrožije
sankcionirati tako da ni gluhonijemi više nisu slobodni komunicirati svojim
znakovnim jezikim... bilo ko bi ih mogao pogrešno shvatiti, protumačiti i
optužiti za vrijeđanje nacionalnih osjećaja ovih ili onih...<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Njihova
djeca mogu studirati u inostranstvima, žene im mogu upravljati općinama i institucijama,
čak biti tamo zaposlene a da niko ne zna niti smije pitati šta rade a kamoli
kolika im je plata, rođaci i rodice ne mogu biti nezaposleni jer se to protivi
seoskom adetu, naplaćivat će putne troškove i dnevnice ne samo za putovanja na
koja nikada nisu (ot)išli nego i za odlazak u svoja rodna mjesta i posjetu
prijateljima i rodbini koji još nisu zaposleni u državnoj službi i
preduzećima...... i tako dalje. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Mi ćemo ih
uporno pokušavati humanizirati dajući njihovom zlu ljudsko lice kakvo ponekad
pokažu pred izbore, a oni će to jednako uporno odbijati iz dana u dan pokazujući
nam kako je to loša ideja i kako smo mi doista, loši i nezahvalni podanici jer
sve su to glasine, neprovjerene priče, poluinformacije koje dolaze odnekud,
niotkud, a šire ih narodni i nacionalni neprijatelji iz njihovog i drugih
naroda u svrhu ove ili one kampanje... <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Neko bi im
konačno trebao reći da nema te vjere, religije, ideologije ni nacionalnog
interesa kojima je moguće opravdati privilegije koje su prisvojili i luksuz u
kojem uživaju stariji i bakanalije, balahanja i iživljavanja podmlatka koji
proizvode i uobličavaju po svojoj mjeri – bilo da je riječ o „imućnim“
roditeljima i njihovoj djeci ili političarima „koji su se snašli“ i njihovim
stranačkim mladežima – i da ništa od toga nije ni halal ni dozvoljeno dokle god
ima ijedan roditelj koji nije u stanju svome djetetu priuštiti ni najosnovnije.
Prebacivanje odgovornosti, krivice ili zasluge na Boga: „To je Božja volja...
Bog daje i Bog uzima...“, u ovom slučaju blasfemija je i svetogrđe pa makar im pisanu
potvrdu da je sve to u redu izdali reis, kardinal i patrijarh zajedno. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Neko bi im
trebao reći da je vjera (u) Boga individualna stvar ali da se dokazuje brigom i
staranjem o njihovim bližnjim isto Njegovim stvorenjima pa makar oni ne bili
nijedne vjere.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Neko bi im
trebao reći da plate i nadoknade nisu halal samom činjenicom da se zovu „platama“
i „nadoknadama“ nego činjenicom da se trebaju i moraju zaraditi odnosno njihovi
iznosi – koliki god da su – opravdaju odgovarajućim radom i doprinosom onome za
šta se primaju. Isto tako, eufemistično nazvana „visoka primanja“ skupštinskih,
parlamentarnih zastupnika i ministara, vjerozakonski čistim ne čini činjenica
da njihove iznose nisu – ili jesu – sami utvrđivali oni koji ih primaju nego je
to takav koeficijent ali ih nečistim čini nerad i ne zalaganje za opće ali i
dobro svakog ko živi pod njihovom vlašću... kako god da se zove i koje god
stranke da je član... pa makar ne bio nijedne.</span></span></div>
<h4>
<b><span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Šta nas čeka naredne četiri godine</span></span></b></h4>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Neko bi im
trebao objasniti da je laganje grijeh, licemjerje jedna od najprezrenijih
osobina u svim Svetim spisima te da je krađa grijeh makar se kralo od „nikoga“
odnosno od države, a i da krasti od države ne znači krasti od nikoga nego od djece
u jaslicama i vrtićima kojih sve manje imamo jer nam sve manje trebaju, od
djece u osnovnim i tinejdžera u srednjim školama sa i bez kontroverznih naziva,
od fakultetlija koje će njihova djeca gledati sa visine kad se pojave u
njihovim njemačkama, šveckama i amerikama, od onih sa zavoda za zapošljavanje
za čije se privremeno zapošljavanje izdvajaju milioni (ali ne za plate nego
samo za doprinose koji će se odmah vratiti u istu kasu i upotrijebiti za
naredno falsificiranje izvještaja o porastu zaposlenosti) za ovu ili neku
narednu kampanju... i da nema načina da se svi zajedno više potrudimo da nastavimo
pozitivni trend zapošljavanja i napravimo više radnih mjesta jer to niti je u
našoj moći niti takvo prebacivanje krivice na „sve nas“ više uopće ima ikakvog
smisla.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Neko bi im
trebao objasniti da ljudi ne odlaze zbog finansijske i materijalne krize nego samo
da bi živjeli bez psihološkog pritiska i stalne prijetnje ovim ili onim, da plate
putarinu i voze prisojnim cestama, da ih niko ne pravi budalama da se most nije
mogao napraviti drugačije nego onako kako se napravio (jer je nestalo
para...)... a pogotovo ne odlaze da bi osigurali veću prosječnu platu onima
koji ostaju...<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Neko bi
nama konačno trebao reći da stvari, životinje i ljudi imaju svoju prirodu koju
ne mogu ni promijeniti niti joj mogu umaći koliko god se pretvarali da su nešto
drugo. Žaba je žaba i koliko god se nadimala nikada neće ni postati konj niti
dosegnuti njegovu veličinu niti će ikome pametnom naumpasti da potkuje žabu
koliko god ona podizala nogu i sama se nudila... a i na koje god prijestolje da
je staviš, kakvom god odorom da je ogrneš ona će skočiti u prvu makar i
najprljaviju baru koja joj se ukaže.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Neko bi
nama konačno trebao objasniti da nikome ovdje nije dobro. Ali, ako mislite da
jest, čekajte da vidite šta su spremili za naredne četiri godine.</span><o:p></o:p></span></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-34248118400527492162018-04-30T14:49:00.003-07:002018-04-30T14:49:50.540-07:00Kad i jaganjci i radnici i sindikalci utihnu... a političari čestitaju praznik rada<div class="MsoNoSpacing">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nekoliko rečenica koje sam napisao prije nekoliko
godina... nekoliko izbora kasnije ništa se nije promijenilo pa nema razloga da
pišem nešto novo.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<h3>
<b><span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ako nećeš ti, ima ko hoće</span></span></b></h3>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Prvi je maj! Praznik rada. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">U neko primitivno doba, prije više od stotinu
godina, sindikati su - u ime radnika - u SAD-u tražili uvođenje standarda, u
najmanjem osmosatnog radnog vremena. Kada im to obećanje nije ispunjeno
sindikati su pokrenuli generalni štrajk sa krvavim ishodom. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Iz bosanske perspektive, ove žrtve – kao uostalom ni
mnoge druge – uopće nemaju smisla jer osim činjenice da se njima ništa nije
promijenilo, više od stotinu godina kasnije, rad je poniženiji, a radnici <strong><span style="font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;">obespravljeniji nego ikada
prije.</span> </strong>U propalim ekonomijama
kakve je naša, sa neutvrdivim brojem nezaposlenih i patetičnim programima
zapošljavanja kojima se „nezaposlenima daje pravo i omogućava da sami traže
posao“ – kako to prije neku večer reče direktor federalnog zavoda za
zapošljavanje - radnik je <strong><span style="font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;">sredstvo</span> </strong>pomoću kojega poslodavac dolazi do kapitala. I
to nimalo cijenjeno sredstvo, jer nezaposlenih ima previše te to poslodavcu
daje „pravo“ da onoga koji mu donosi zaradu ne cijeni, jer „ako nećeš ti, ima
ko hoće“.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Sindikati su u tih stotinjak godina
devoluirali: u privatnim firmama sindikati ne postoje, a takozvani „granski“, u
najvećem broju slučajeva, umjesto zagovornika radničkih i ljudskih prava
pretvorili su se u mizantropskog suradnika vlasti, žrtvujući čak i latentni
utjecaj za mrvice sa stola moćnika. Čini se da su sindikalisti imali više
svijesti u 19. stoljeću, kada su američki radnici zahtijevali da se uvede<span class="apple-converted-space"> </span><strong><span style="font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;">standard osmosatnog radnog vremena. Proročanske
riječi njemačkog imigranta Augusta Spiesa izgovorene u Chichagu: </span></strong>„Držimo
se zajedno, inače nećemo uspjeti“ i danas zvuče aktualno koliko i utopistički. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nekoć je miris majskog jorgovana, prvog
maja prigušivao <strong><span style="font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;">miris janjetine i ćevapa</span></strong>. Radnička klasa bježala bi iz
gradova u prirodu, a pivovare bi sedmicama prije podizale proizvodne norme
svojim radnicima. Nekoć bi sva <strong><span style="font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;">politička elita</span> </strong>hitala u parkove
gdje građani dolaze po prvomajske porcije besplatnog graha, da se, sa ili bez
crvenih karanfila u reverima, isprse pred fotoaparatima i televizijskim
kamerama. Danas im ni to nije zanimljivo. Mrske face odnedavno najavljuju nove
mjere u korist zapošljavanja ili obećavaju da će dolaskom na vlast riješiti sve
probleme radnika, ali ništa od toga nema veze sa 1. majem, nego izborima. <strong><span style="font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;">Radnicima će se - ako će uopće - baviti samo jedan dan</span></strong>,
a već sutra će potplaćenima radni dan trajati <strong><span style="font-weight: normal; mso-bidi-font-weight: bold;">duže od osam sati</span></strong>, a ostalima
– nezaposlenim i državnim službenicima – valjat' će opet cijeli dan ništa ne
raditi. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<h3>
<b><span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Niti
znaju s kim bi, a ni protiv koga bi protestirali</span></span></b></h3>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Po čemu se ovaj datum u Bosni i Hercegovini
razlikuje od 30. aprila ili 3. maja? Po tome što je ekonomski sistem u našoj
zemlji više nalik na feudalizam nego na kapitalizam ili, pak, po tome što ga
morbidna mašta kolokvijalno nazva „kad jaganjci utihnu“, asocirajući na broj
ovčijih podmladaka koji će tog dana biti žrtvovani u ime nerada i pojedeni.
Prvi maj na taj će način proslaviti uglavnom nezaposleni, potplaćeni, (za
platu) uskraćeni i nezadovoljni; oni ostali će ga obilježiti; iskoristit će
priliku, spojiti dva neradna dana i vikend i otputovati negdje da odmore glave
i tijela. Prije nekoliko godina napisao sam: „Ne mogu, a da se ... ne osvrnem
na mali kolektivni godišnji odmor povodom takozvanog praznika rada. Samo
iznimno neinformirane može čuditi odsustvo inicijative pa čak i bilo kakvog
zanimanja za organiziranje nekog vida radničkih protesta. Osim poznatih
činjenica da je najbrojnije monolitne skupine u Bosni i Hercegovini čine
nezaposleni (više od 550.000) i penzioneri (više od 350.000), radnici u ovoj
zemlji predstavljaju pravu rijetkost. Gotovo incident. Svedeni na podkritičnu
masu, do krajnosti iscrpljeni ne samo neisplaćivanjem plata i neuplaćivanjem
doprinosa, nego prije svega stalno lebdećom prijetnjom od mogućeg i izvjesnog
gubitka posla u slučaju bilo kakvog reagiranja protivnog raspoloženju
poslodavca, ali prije svega zahvaljujući jalovosti svih dosadašnjih protesta u
organizaciji svojih anemičnih, birokratiziranih ali i sumnjivo neaktivnih
„sindikata“, radnici niti znaju s kim bi, a ni protiv koga bi protestirali.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;">Sistemsko i sistematično obezvrjeđivanje,
uništavanje i na koncu privatiziranje kapaciteta svih proizvodnih grana od
bazične, preko građevinske do namjenske industrije, davanje njihovih sudbina u
ruke manje-više „kontroverznih biznismena“, uglavnom viđenijih članova i/ili
sponzora stranaka i partija za koje su glasali nadajući se boljem sutra,
obezglavljeni i kastrirani, radnici su potpuno izgubili svijest o sebi kao
ozbiljnoj snazi koja je u stanju uzrokovati, pokrenuti i uvjetovati promjene.“ </span><span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12pt;">Prije svega kao glasači.“ <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="background: white; font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Kad već nikome nisu naumpali
nikakvi protesti da vas makar podsjetim na jedan prastari vic...<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="background: white; font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Jeste li čuli za ono kad su Suljo i
Mujo, obojica, završili u zatvoru kao politički zatvorenici? Vic je iz onog
vremena kad se smjelo svugdje leći iako se nije smjelo svašta reći, a koje
ljudi koji ga pamte nazivaju još i „starim, dobrim“. Dakle, njih dvojica su,
nekako, dobili po tri mjeseca zatvora zbog, u ono vrijeme, zloglasnog
„verbalnog delikta“. Bezbeli su negdje, možda i pijani, ispričali neki vic koji
možda i nije bio toliko neistinit ili uopće nije bio vic, koliko se nije svidio
zločestim komunistima ili njihovim doušnicima. A možda i nisu nego se samo
nekome namrgođenom, nije svidjelo njihovo smijanje životu u lice pa ih je
potvorio. <i>Hele nejse</i>; kako god da je
bilo, njih dvojica završili su u zatvoru suočeni sa problemom kako da prekrate
preduge zatvorske dane. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="background: white; font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Haj'mo ovo, haj'mo ono... dok
jednom od njih dvojice – nije bitno kojem – ne naumpade: „Hajde“, veli, „da se
igramo mitinga. Ja ću biti govornik, a ti budi okupljena masa.“ Plaho, super,
odlično – vrh, što bi rekli danas – ali, reče Mujo, de da se prvo dogovorimo
koji će biti govornik, a koji okupljena masa. Po starom bošnjačkom običaju: dva
Bošnjaka, tri mišljenja – naravno da se nisu mogli dogovoriti, te se nakon
kraće rasprave koja je uključivala i nešto fizičkog ubjeđivanja, složiše da se
plisaju. „Cica-maca, rundo-bundo, plis!“ Suljo se pope na klupu, a Mujo se
okupi ispod njega da sluša i, bezbeli, aplaudira i prekida govor prigodnim
parolama. Drugarice i drugovi..., poče Suljo, mi jesmo... mi možemo... mi
hoćemo... mi moramo... stegnuti kaiš... zapeti... uprijeti... I sve tako dok
Muji ne prekipi, dohvati kamen sa zemlje i pravo Sulju u glavu! „Što me, bolan,
Mujo, udari?“, držeći se za okrvavljeno čelo, odozgo sa klupe, upita Suljo. „A
otkud ti znaš ko te iz ove mase pogodio!?“, sjedeći na tvrdoj zemlji zatvorskog
dvorišta, lakonski uzvrati Mujo. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="background: white; font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nije se čuditi tom Muji. Moglo bi
se raspravljati je li u konkretnom slučaju Mujo bio ciničan, sarkastičan,
ironičan ili samo bezobrazan. Ali, ne može mu se poreći da je krajnje
pragmatičan i oportunista, odnosno, da je sposoban svaku priliku, koliko god ona
tragična bila, iskoristiti u vlastitu korist. To je isti onaj Mujo koji je,
naprimjer, kad mu je umrla žena, pa je, uz tabut i ćefine koje je masno platio,
dobio „gratis“ osmrtnicu u dvoje dnevne novine, poslije: „Obavještavamo rodbinu
i prijatelje... dženaza će se klanjati... tevhid će se proučiti...
ožalošćeni...“ od službenika na šalteru saznao da ima još tri riječi za istu
cijenu. „Koliko?“, upita kao da nije dobro čuo. „Tri“, reče čovjek. „Piši“,
reče Mujo ne čekajući ni časa. „Prodajemgolfadvojku, 89dizel,
garažiranmalovožen.“<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="background: white; font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<h3>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span lang="sr-Latn-BA" style="background: white; font-size: 12pt;"><o:p> </o:p></span><b><span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;">Šta
znaju djeca šta je hiljadu kila? Uzmu i nose </span></b></span></h3>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="background: white; font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">E sad... Nakon ovog, drugog
primjera iz Mujinog života, neki bi dokoni pragmatici Muju sigurno izabrali za
predsjednika, bilo čega, makar kantonalnog udruženja biznismena. Dežurni cinici
bi sigurno, prije „biznismena“ dodali i „kontroverznih“ ali mi nećemo. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Prije su se pričali bolji vicevi. Pod bolji mislim
smješniji. Ili smo, pak, mi bili bolji – pod bolji mislim (pre)ozbiljniji - pa
nam je sve što je iole mirisalo na humor bilo smiješno. Ponekad smo se smijali
onim "glupim" koji nikome nisu smiješni, ponekad bi nas nasmijavali
rasistički vicevi zasnovani na općeprihvaćenim nacionalnim ili rasnim
stereotipima: Bosanci su glupi, Crnogorci lijeni, Cigani su cigani... Ponekad
bi vic bio praaavo dobar, ali pričalac loš, tako da je i najurnebesnija šala –
kad bi je takav ispričao – u najboljem slučaju zvučala melanholično, ako ne i
tužno. Ponekad bi, opet, pričalac vica bio smješniji od samog vica ili smo,
samo, bili navikli smijati mu se pa bi se slušaoci počinjali smijati kad god bi
ovaj nešto progovori. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Sad, jedan od viceva koji objedinjuje sve nabrojane
karakteristike je i onaj o uhvaćenoj/privedenoj skupini lopova koji su
sakupljali sekundarne sirovine; prije rata, u bivšoj Jugoslaviji, od toga se
nekako moglo živjeti. Kažu da i sada može, ali u Švedskoj. Elem, nakon što je
vizualnim pregledom iskusnim milicionerskim okom utvrdio ko je vođa lopovske
skupine – najstariji, najdeblji, najmršaviji, najćelaviji ili onaj sa najdužim
brkovima – predratni inspektor SUP-a pita ga: "Gdje je bakar sa krova
džamije?" "Djeca se igrala u dvorištu", odgovori stari lopov
skrušeno i pokunjeno praveći se jadnim. "Béli se zaigrali, pokupili ono
što je spalo s krova... i tako." "Dobro", inspektor
"proguta" očiglednu laž. "A gdje su poklopci šahova i rešetke sa
slivnika?", nastavi inspektor. "Djeca, druže inspektore... zaigrali
se. Trebalo im za nešto... šta da im radimo?" "Opet djeca?", k'o
fol se složi inspektor. "A gdje je, života ti, cijela šina sa pruge?"
"Djeca, druže inspektore...", istom pričom se pokuša odbraniti lopov na
što inspektor prasnu: "Kakva djeca nesretniče? Znaš li ti da je ta šina
teška tonu? Kako će djeca odnijeti hiljadu kila!?" "Djeca, druže
inspektore... šta znaju djeca šta je hiljadu kila? Uzmu i nose", zadnjim
trzajima dosjetljivosti pokuša se "izvaditi" onaj
"nesretnik".<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Kad smo već spomenuli cinike, ima tih, nekih ljudi
za koje doslovno važe pravila: ne daj Bože razumjeti ih i blago kući koju
zaobiđu! Primjera takvih osoba je više nego dovoljno, ali jedna od najgorih
kategorija zasigurno su cinici. Naime, rječnički, „cinizam je pogled na svijet
u kome osoba ne uočava nikakve vrijednosti izvan sebe, sve podvrgava sumnji i
apsolutno je nepovjerljiv prema drugima. To je, ustvari, osobina, pogled na
život, neka vrsta degeneriranog životnog stava koji kaže 'ja sam bolji od
svih'.“ Cinici su obično neuspješni pokušaji transformacije čovjekolikih bića u
ljude koji svoje frustracije zbog vlastitih neuspjeha izražavaju prezirom i
izvrgavanjem ruglu svih, takozvanih, uobičajenih vrijednosti. Pogrešno je
miješati cinizam sa ironijom i sarkazmom, a i povezivati ga sa inteligencijom,
smislom za humor ili domišljatošću. Cinici ne moraju biti posebno vješti ili
obdareni nekim talentom; trebaju biti samo dovoljno bezobrazni. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<h3>
<b><span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Naš
veseli premijer cinik</span></span></b></h3>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Temeljem bezobrazluka kao kriterija, nastala je i
svojevrsna podjela cinika na podkategorije. Danas, naprimjer, kad većina govora
više podsjeća na vjetar nego na riječi, običan cinik pusti vjetar i sve
prisutne gleda pravo u oči; cinik učitelj makar kaže pardon, idealista to čini
iz uvjerenja, a ne iz... odakle vjetrovi obično izlaze, cinik egoista to čini
iz vlastitog zadovoljstva, cinik veseljak obično se nasmije i kaže: „ko vjetri
– zlo ne misli“; sentimentalan cinik razmišlja o tome kako bi bilo da nema vjetrova,
neodlučan cinik cijeli dan potpuhuje, cinik naivčina za svaki svoj vjetar misli
da je historijski čin, nestrpljiv cinik jedva čeka da pusti vjetar, cinik
političar tvrdi da nije bilo alternative, podmukao cinik to uvijek čini preko
drugih, kolegijalan daje priliku i drugima da i oni puste svoje vjetrove;
škrtac svoje vjetrove čuva samo za sebe, realista smatra da je to sasvim
prirodna stvar, podmuklog cinika niko ne može uhvatiti na nedjelu, dvoličan
cinik uvijek pita „ko je to uradio?“, diskretan kaže: „neka to ostane među
nama“, dok će „pobožan“ cinik sve što učini proglasiti Božijom voljom, a
nostalgičar spremno ustvrditi da se „za vrijeme titinog vakta bolje puštalo
vjetrove“...<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Cinik je, kaže Oscar Wilde, čovjek koji zna cijenu
svega, a vrijednost ničega. <span style="background: white;">Naprimjer, ozbiljan
cinik će za drugog cinika reći: „Vjerujem ja ljudima... ali ne vjerujem onom
što kriju u svojim grudima“ ili „Znam ja nas...“. <o:p></o:p></span></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Međutim, „najgori od sve djece“ je onaj cinik koji
će, nakon što učini sve da nešto pokvari i upropasti, spremno za to okriviti
sve druge i rječito ih kritizirati što ništa ne čine da se stanje popravi, sve
vrijeme insinuirajući da je on jedini koji je u stanju učiniti nešto dobro, da
ne kažem najbolje. Tako naš veseli premijer za povećanje prosječne plate u FBiH
pohvali odlične radnike koji su napustili zemlju pa su poslodavci prisiljeni da
bolje plaćaju lošije radnike koji su ostali?!<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Može li ciničnije od toga? <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Može: Sretan Vam Praznik rada.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="sr-Latn-BA"><span style="font-family: Courier New, Courier, monospace; font-size: x-small;">(2013-2015)</span><span style="font-family: Times New Roman, serif; font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-74515791070337509752018-04-28T07:21:00.000-07:002018-04-28T07:21:52.786-07:00I ja sam za žene u politici... <div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="HR" style="font-size: 12.0pt; mso-ansi-language: HR;">Vijesti pristižu, sustižu i prestižu jedna drugu da bi obični čovjek
pomislio da se ovdje nešto doista događa... Odnosno, gotovo da bi neinformiran
pratilac (vijesti) mogao pomisliti da su, ne daj Bože, naručene ili režirane da
svaka slijedeća unekoliko potisne pažnju i spriječi ozbiljne reakcije na
prethodnu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="HR" style="font-size: 12.0pt; mso-ansi-language: HR;">Neki se još nisu ni oporavili od „šoka i nevjerice“ izazvanog najavom
pojave i prijave još jedne žene na centralnoj pozornici političkog teatra kod
nas, a novi „šok i nevjericu“ izazvala je vijest o hapšenju još jednog (doduše,
ne bilo kojeg) generala. Prije njih „šok i nevjericu“ izazvala je vijest da će </span><span lang="BS-LATN-BA" style="background: white; font-size: 12.0pt;">Bosna i Hercegovina
za 10 godina biti stabilna zamlja... prije te vijest je bila da su se dvije
skupine boraca zamalo fizički obračunale pred zgradom nekih institucija u
Sarajevu, a odmah za njom da je u sukobu između boraca i policije povrijeđen
policajac – bivši borac... i tako unazad do unedogled i naprijed, također u
nedogled...<o:p></o:p></span></div>
<h3>
<span lang="BS-LATN-BA" style="background: white; font-size: 12.0pt;"><o:p> </o:p></span><b><span lang="BS-LATN-BA" style="background: white; font-size: 12.0pt;">Kako će u prvi saf i
na čestitanje Bajrama</span></b></h3>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="background: white; font-size: 12.0pt;">No, da se vratim temi iz naslova. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="background: white; font-size: 12.0pt;">I ja sam za žene u politici... kad već nema muškaraca. Još ako su
obrazovane, sposobne, karakterne, nepokolebljive, beskompromisne, sa jakim
političkim zaleđem i vezama, biografijom i bibliografijom koja ne može stati ni
na tri a kamoli pola stranice gusto kucanog teksta... još ako je uz sve
nabrojano odlučila da umjesto </span><span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;">da se ne upusti u težak „fight“, da uživa i ne radi ništa... odabere da
učini hrabar čin, iskoristi svoje lobističke moći i pospremi nered... još ako
je Bošnjakinja, muslimanka, supruga i majka...onda ima sve reference ne samo da
bude kandidatkinja nego odmah izabrana članica Predsjedništva BiH. Šta ima veze
gdje je rođena...?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;">No,
poslovično oprezan – iskustvo me naučilo da razmišljam nekoliko koraka
unaprijed – u prilici sam naslutiti neke protokolarne teškoće i predvidjeti
moguće probleme čisto administrativne prirode ako je predmetna osoba
Bošnjakinja i muslimanka. Evo, samo nekoliko taksativno pobrojanih i ovlaš obrađenih
problema. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;">Najprije,
tu je pitanje namaza. I ispodprosječno informiranima poznato je da u islamu
žene klanjaju iza muškaraca, a onima sa malo boljim poznavanjem tematike znano
je da je kod muškaraca najpohvaljeniji prvi, a kod žena zadnji saf. Za sada ne
postoji način da se ženu predsjednika ili gospođu predsjednicu uzme za ruku i
kao ostale skromne uglednike koji sjednu na prvo slobodno mjesto, provede u
prvi saf nego mora ostati među ženama pa i da joj je kruna na glavi. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;">Potom, tu
je i problem Bajram namaza i kolektivnog, uzajamnog i sveopćeg čestitanja što
Reisu-l-ulemi što gospođi predsjednici, jer nema načina da se sa gospođom
predsjednicom rukuje, a ni njen ulazak u mihrab nije baš nešto što je šeriatski
najopravdanije... A dva su Bajrama, jedna hidžretska nova godina i nekoliko
mubarek noći do izbora, a u mandatu sve to puta najmanje četiri... <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;">Nadalje,
tu je pitanje džume... u islamu ženama džuma nije obavezna kao muškarcima ali i
lošije informirani od mene barataju sa pojmovima pokazna, dokazna, školska,
turistička, putnička, administrativna, protokolarna, kadrovska... džuma te se i
tu javlja mnoštvo problema kojima bi se trebalo pozabaviti ako želimo imati
gospođu predsjednicu. Sijela, kahve, minderi, tevhidi, mevludi, iftari... tu
već nema problema, sve nam je to poznato i još uvijek dozvoljeno ako se u
međuvremenu nešto ne promijeni. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;">S druge
strane, čini se da bi gospođa predsjednica – ko god da bude – u vrlo izvjesnom
i konkretnom smislu značajno doprinijela razdvajanju politike i religije,
odnosno stranke i vjerske zajednice, a to je, priznat ćete, u predmetnoj
situaciji izuzetno veliki i značajan poduhvat.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<h3>
<b><span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;">Ginekolozi, proktolozi, vjerski službenici
u politici</span></b></h3>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;">Sve u
svemu, čini mi se da je ovo „klizav teren“ prepun neodgovorenih pitanja, teško
ili nikako rješivih problema i bolje je sve to prepustiti boljim poznavaocima i
šeriata i izbornog prava, jer bojim se da bih se daljim upuštanjem mogao uplesti
kao pile među ku.čine ili još gore, kao Bošnjaci u državotvornu politiku, a i
bespotrebno sebi navlačim moguću „mo'bu na glavu“.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;">No, kad se
bolje razmisli, može li biti da je priča o gospođi predsjednici samo još jedna
epizoda ili scenski prizor politi(č)kantske taktike poznate kao „...samo nek'
ne puca“? Naime, kad se digne kuka i motika protiv predmetne osobe – ili osoba –
onda ispliva neki, recimo muškarac i svi odahnu: „Huh... neka je i on samo da
nije ona?“ Ili, ako je uloga samo naizgled glavna, a ustvari je potpuno
sporedna, odnosno ukoliko se sa budućim članom Predsjedništva i gospodinom
Predsjednikom dogovori da udobnu stolicu člana Predsjedništva drži toplom do slijedećih
izbora... onda stvari gotovo da poprimaju logičan smisao bez obzira je li grijač
stolice žena ili recimo muškarac.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;">Ako do
sada nije bilo jasno šta imam protiv ginekologa, proktologa, psihijatara i
vjerskih službenika u politici nadam se da sada jeste. Ili da je makar nejasnije...<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt;">Bilo kako
bilo, hoću da se zna: I ja sam za žene u politici... i ne samo u politici... naročito
za žene sa petljom... kad već nema muškaraca sa istom.<o:p></o:p></span></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-46396842840143377122018-04-26T15:40:00.000-07:002018-04-26T15:40:02.837-07:00Bolje ispasti budala nego iz voza<h2 style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<i style="line-height: 115%;"><span lang="HR" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: large;">Bolje
je biti bogat nego ne biti</span></span></i></h2>
<div>
<i style="line-height: 115%;"><span lang="HR" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: large;"><br /></span></span></i></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<br /></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span lang="HR"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bosna i Hercegovina je zemlja veoma bogata vodom a ovaj ogromni potencijal
još se skromno koristi. Flaširanje vode ili korištenje hidropotencijala koje posjedujemo
za proizvodnju električne energije, prilika su za ulaganja. </span></span></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<br /></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span lang="HR"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Pored toga, Bosna i Hercegovina je veoma bogata ugljem, šumama, jakim vjetrovima,
i brojnim vrstama minerala. Posjedujemo i značajne količine nafte i ta nalazišta
zasigurno vrijedi dodatno istražiti i pripremiti za eksploataciju. Bosna i Hercegovina
također nudi mnoge druge beneficije, kao što su: duga industrijska tradicija, dobro
obrazovana i disciplinirana radna snaga, stabilna valuta vezana za euro, prava stranih
ulagača izjednačena sa domaćim, kompanije sa dugom i bogatom tradicijom poslovanja
u međunarodnoj trgovini i poslovanju.</span></span></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<br /></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span lang="HR"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Stanje u Bosni i Hercegovini značajno se promijenilo nabolje. To se
naročito odnosi na posljednje tri-četiri godine, kada su državna i entitetske
vlade pokrenule korjenite reforme, čiji će krajnji rezultat biti efikasnija
administracija, povećana finansijska disciplina na tržištu, i generalno bolje i
sigurnije poslovno okruženje tako da su Bosna i Hercegovina i njen glavni grad
postali privlačno mjesto za investitore iz cijelog svijeta.</span></span></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span lang="HR"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<br /></div>
<h4 style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<i><span lang="HR" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Kradem
od siromašnih da bih dao bogatima (Super Hik)</span></span></i></h4>
<div>
<i><span lang="HR" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></i></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<br /></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span lang="HR"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Dobar dio tih reformi već je proveden i dao je značajne rezultate: broj
zaposlenih u Bosni i Hercegovini povećao se u posljednje tri godine za skoro 50.000,
nezaposlenost je u stalnom padu, BDP raste u okvirima zacrtanih projekcija, bilježimo
snažni porast izvoza i smanjenje javne potrošnje. Svi važni fondovi su stabilni,
državni nivo i Federacija BiH mogu funkcionirati bez zaduživanja kod MMF-a o kojima
smo ranije ovisili. Po osnovu direktnih i indirektnih poreza prikupljeno je par(?!)
milijardi(?!) KM više u odnosu na ranije periode. To je direktan odraz jačanja privrede.
</span></span></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<br /></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span lang="HR"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ono na čemu naše vlade na svim nivoima intenzivno rade, naravno uz
dosljednu i odlučnu borbu protiv korupcije, jeste otklanjanje svih birokratskih
barijera koje još uvijek predstavljaju prepreku za strane investitore i
obeshrabruju potencijalne ulagače. Također, činimo sve da u što većoj mjeri
zaustavimo odlazak mladih, obazovanih ljudi u zemlje Evropske unije, što je
problem koji ne pogađa samo Bosnu i Hercegovinu, nego i cjelokupno okruženje. </span></span></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<br /></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span lang="HR"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Glavni razvojni zamajac, svojevrsni infrastrukturni bum, tek očekujemo.
Stvoreni su svi preduvjeti i praktično je zatvorena finansijska konstrukcija za
izgradnju kompletnog autoputa na Koridoru Vc, a očekujemo i ubrzanu izgradnju brzih
cesta koje će sve veće centre spojiti sa Koridorom, a time i sa Sarajevom. Osim
toga, želimo graditi i aerodrom u Bihaću, a tu je i niz drugih energetskih i infrastrukturnih
projekata. Unatoč tom velikom poboljšanju, za stanje u Bosni i Hercegovini još ne
možemo reći da je sjajno ali možemo reći da je bolje i da je stabilno.</span></span></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<br /></div>
<div style="background: white; line-height: 115%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0in;">
<span lang="HR"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Bosna i Hercegovina ima sve uvjete da u slijedećih 10 godina postane stabilna
i prosperitetna evropska država. Za to joj je potreban dodatni unutrašnji konsenzus
i opredijeljenost za ubrzani reformski put... A onda su potpisali novi kradit!</span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<h4>
<i><span lang="BS-LATN-BA" style="background: white; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Mi ništa ne
obećavamo i to ispunjavamo – stranka istine</span></span></i></h4>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Čini mi se da su Italijani još ranih osamdesetih shvatili suštinu
politike otvarajući novo poglavlje u političkoj teoriji i praksi imenovanjem
Ilone Staller zastupnicom u državnom parlamentu. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">U skladu s tim, a nadovezujući se na gorerečeno te slijedeći logiku
formiranja kandidatskih listi, predlažem, makar u prelaznom periodu dok se
vlast ne formira, Predsjedništvo BiH u sastavu Miki Maus (može i Mini Maus),
Paja Patak (može i Pata Patak) i Šiljo (umjesto Šilje ne može niko, jedan je
Šiljo); reformirano Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (v.d. Vladu) sa
reduciranim brojem ministarstava u sastavu Broj Jedan - predsjedavajući Vijeća
ministara, Alan Ford, ministar vanjskih poslova, Grunf (</span><tt><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 115%;"><span style="font-family: Georgia, Times New Roman, serif;">Grunt von</span></span></tt><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-color: white; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial;"><span style="font-family: Georgia, Times New Roman, serif;"> </span><tt><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: Georgia, Times New Roman, serif;">Grunt</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">)</span></span></tt></span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">
– ministar sigurnosti i odbrane, sir Oliver Oliver– ministar finansija, trezora,</span></span><span lang="BS-LATN-BA" style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, Robert Bob Rock – ministar pravde, </span><tt style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span lang="BS-LATN-BA" style="background: white; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Gervasius Twinkleminkleson poznatiji
kao Šef </span></tt><span lang="BS-LATN-BA" style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">– ministar civilnih poslova, komunikacija i prometa,
a ministar za ljudska prava i izbjeglice, budući da resor ionako nikome nije
bitan mogao bi biti Jeremija... Klodovik, Nosonja i Skviki mogu, ako hoće, biti
ministri bez portfelja...<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-fareast-language: HR;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiCA3kWmfn_kjNq9dL_ZB1hjvHylKYcKhwoMr6Z3ApF6zm31PxEGaukiX55y59D8Ay24yMvti0Sf469wBHBaeCUL7GE9TU4wGtkPXDHSUHNneRUYunPAKGWXr_kvVGOI4tltzn1J1rr4jY/s1600/alanford.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img alt="" border="0" data-original-height="450" data-original-width="600" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiCA3kWmfn_kjNq9dL_ZB1hjvHylKYcKhwoMr6Z3ApF6zm31PxEGaukiX55y59D8Ay24yMvti0Sf469wBHBaeCUL7GE9TU4wGtkPXDHSUHNneRUYunPAKGWXr_kvVGOI4tltzn1J1rr4jY/s320/alanford.jpg" title="Alan Ford" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nadalje, predlažem izmjenu Krivičnog zakona i (ponovno) uvođenje
opravdano zloglasnog ali i neopravdano potcijenjenog <i>verbalnog delikta</i>, a kao kaznu za počinjeno krivično djelo
posipanje pepelom ili valjanje u katranu i perju; pravo na (samo)opredjeljenje do
(samo)odlijepljenja svakog pojedinca i pojedinke, legalizaciju svega što je
ikada ikome igdje naumaplo da legalizira: od utaja poreza do prostitucije i
lahkih droga (naravno, na potonje aktivnosti ukinuti plaćanje poreza i uvesti
jedinstvenu stopu PDV-a... Obavezno uvesti uličnu demokratiju i načelo jedan
čovjek – jedan glas, park preko puta Predsjedništva preimenovati u Hyde Park...
da ne dužim, uvesti sve šta kome bilo naumpadne i ozakoniti sve što je do sada
bilo nezakonito...<o:p></o:p></span></span></div>
<h4>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"> </span><i><span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">50.000 neoborivih razloga da živimo u
stripu</span></i></span></h4>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="BS-LATN-BA" style="background: white; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nemojte mi uzeti za zlo, a izvinjavam se i autorima i
pjevačima, ali nekako bih volio da se svečana pjesma napisana i ispjevana
povodom ponovne izgradnje uspinjače zove kako bilo drukčije i da ima drukčiji
refren umjesto Trebević ponovo silazi u grad... Preciznije, volio bih da nekako
grad iziđe na Trebević, jer zadnji put kad je „trebević“ silazio u grad taj
„silazak“ bio je popraćen vatrometom od kojeg je stradalo puno onih koji nisu
ni znali šta je to „trebević“ a kamoli da su mu se stigli kako zamjeriti.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="BS-LATN-BA" style="background: white; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Iz perspektive informiranog i egzistencijalno
zainteresiranog posmatrača gorenavedena priča nekako se potpuno (ne)logično
nadovezala na priču o kapislama i barutu u kontekstu ratnohuškačke retorike i
prijetnje miru bilo u BiH ili u regionu... usporedivom samo sa prijetnjom koju
predstavljaju Palestinci sa kamenicama vjerovatno najmodernije naoružanoj vojsci
na svijetu. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="BS-LATN-BA" style="background: white; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Naime, komšije i susjedi posjeduju Mig-ove i Fantome
kojima, doduše, zbog stanja odbijaju letjeti i bugarski rent-a-piloti ali ipak
su to Mig-ovi i Fantomi prema kojima su bosanske kapisle i barut ravne ručnom raketnom
bacaču u usporedbi sa američkim dronovima i japanskim robotom Sofijom kojemu su
demokratski i liberalni Saudijci, koji živom insanu nipošto ne daju državljanstvo,
dali državljanstvo! <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="BS-LATN-BA" style="background: white; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Međutim, budući da kod nas ništa nije onako kako izgleda
možda ni ova priča nije tako naivna kako se na prvi pogled može učiniti. Drugim
riječima, možda i nije isključeno da Bosna i Hercegovina tajno radi na razvoju
najnovije generacije nevidljivih aviona, helikoptera i vojnika. Ništa ne isključujem
budući da imamo nevidljivu brzu cestu do Tuzle, Mostara i Bihaća, nevidljive
hidrocentrale i aerodrome, nevidljivu privredu koja ostvaruje nevidljive
prihode i na nevidljiva radna mjesta zapošljava nevidljive radnike... <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span lang="BS-LATN-BA" style="background: white; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Puno nevidljivoga ili samo rijetkim sretnicima
vidljivoga, no, ono što je vidljivo jesu činjenice a ne njihovo tumačenje. Činjenica
je da od Olimpijade čekamo tunel kroz Hum kojim će se u grad ulaziti kako bi
trebalo da se ulazi u grad, a i iz njega izlaziti ne čekajući po sat i pol u
vrijeme jutarnje i poslijepodnevne špice...</span><span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: HR;"> </span><span lang="HR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: HR;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="HR" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: HR;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Pokušavam, čekajući da se kolona pomjeri makar za dužinu
jednog automobila, kontekstualizirati izgradnju države i par milijardi(?!) od
nas prikupljenih poreza i onaj most i tunel na Karauli kojih se ni Guinness ne
bi postidio, u izgradnju još jedne, ne daj Bože, dvije saobraćajne trake od
Ciglana do Vogošćanske petlje, na jedinom ulazu / izlazu u / iz glavnog grada
države(?!) prije nego na red dođu znameniti tunel kroz Hum i slične astronomski
ili astrološki projekti. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="BS-LATN-BA" style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Da... Kako se po najnovijem pravopisu kaže: pesimizam ili pjesimizam? Ili
je i to dublet? Ili uopće nije bitno...</span><o:p></o:p></span></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6782058012696550985.post-35276642458270890022018-04-25T00:31:00.000-07:002018-04-25T00:31:14.765-07:00Hidžra u ćafirluk<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div style="margin-top: 0in;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><span lang="BS-LATN-BA" style="color: windowtext; font-weight: normal;"> </span><br /><span lang="BS-LATN-BA" style="color: windowtext; font-weight: normal;">Imam jedno vjersko
pitanje. Ustvari, nekoliko... ali nije bitno.</span><br /><span lang="BS-LATN-BA" style="color: windowtext; font-weight: normal;">Je li muslimanu
haram reći da je negdje drugo, gdje ne može baš na svakom ćošku naći džamiju,
bolje nego ovdje gdje džamija ima više nego klanjača po glavi stanovnika?! Je
li katoliku nekim novim katekizmom kao jedanaesta zapovijed uvedena zabrana
druženja, pomaganja, udaje za bližnjeg svog?</span><br /><span lang="BS-LATN-BA" style="color: windowtext; font-weight: normal;">Je li
religioznim ljudima, ljudima koji vjeruju (u) Boga zapovijeđeno da moraju
glasati za pljačkaše iz svoga naroda ili im je, pak, zabranjeno glasati za
poštene ljude, stručnjake, građane koji možda vjeruju, a možda ne vjeruju ali
time svakako ne mašu i ne slikaju se dok se mole Bogu? Je li blasfemija, svetogrđe,
smrtni grijeh reći da ima i može bolje od ovoga? Je li mali, srednji ili veliki
grijeh otići u tuđu zemlju, ratovati za ili protiv tuđeg vladara, za račun
nepoznatih nalogodavaca a na račun sumnjivih finansijera, za ove ili one ali
sasvim nepoznate interese? I kome je veći grijeh: plaćeniku koji se vrati sa
stranog ratišta na kojem sigurno nije radio u kuhinji i dijelio humanitarnu
pomoć ili zakonodavcu koji ga uz priznanje nedjela osudi na godinu zatvora uz
mogućnost otkupa za 100 KM po danu?</span><br /><span lang="BS-LATN-BA" style="color: windowtext; font-weight: normal;"> </span><br /><span lang="BS-LATN-BA" style="color: windowtext; font-weight: normal;">Hoće li nas Bog
ispisati iz muslimana, katolika, pravoslavaca... ako poželimo i učinimo što je
u našoj moći da na vlast dođe kogod samo da učini da počnemo živjeti mirnije,
smirenije, bogatije, normalnije? I, na kraju, ali nipošto kao posljednje, ima
li išta od toga ikakve veze sa vjerom?</span><br /><span lang="BS-LATN-BA" style="color: windowtext; font-weight: normal;"> </span><br /><span lang="BS-LATN-BA" style="color: windowtext; font-weight: normal;">Drugim riječima,
računa li se u hidžru preseljenje iz ovog našeg rahatluka u kojem: imaš sreće
ako se ispravno zoveš, ako si član, ako potrefiš ispravnu od brojnih struja u
tim članstvima, ako plaćaš članarinu svojoj vjerskoj zajednici da bi ti misa
ili namaz i molitva ili dova bile primljene, ako uz to vjeruješ sve što ti se
kaže, izvršavaš sve što ti se zapovjedi, ne postavljaš glupa pitanja tipa „odakle
onome ono...“; gdje možeš slobodno uzeti haram kredit za preskupu halal
dženazu... sa nikakvim izgledima da se u dogledno vrijeme bilo šta promijeni...
u mrski, zloglasni, mračni ćafirluk u kojem se, doduše ne može sa predavanja, ispita
i posla izići na svaki namaz ali, čini se, nekako živi bolje, mirnije,
skladnije ili makar ne vlada</span><span lang="BS-LATN-BA" style="color: windowtext;"> </span><span lang="BS-LATN-BA" style="color: windowtext; font-weight: normal;">beznađe,
politička, ekonomska i socijalna nestabilnost, nezaposlenost, rad za džeparac,
pesimizam i stalni strah od nekoga i nečega – novog rata, stranke, komšije,
„dugog jezika“, drugačijeg mišljenja, druge vjere... <o:p></o:p></span><br /><span lang="BS-LATN-BA" style="color: windowtext; font-weight: normal;"> </span><br /><span lang="BS-LATN-BA" style="color: windowtext; font-weight: normal;">Pa, čak i ako nije tako, onda makar
postoji izgledna izvjesnost za nalazak posla izvan struke (koji je tamo bolje
plaćen nego ovdje najbolji posao u struci) pa i mogućnost napredovanja u toj nekoj
novoj struci..., pa čak i ako ostane bez posla ne nasekira se previše jer zna
da hem ima socijalnu pomoć, hem bez velikog napora može naći drugi možda i bolji
posao...</span><br /><span lang="BS-LATN-BA" style="color: windowtext; font-weight: normal;">Je li to hidžra?
Jer, ako jest onda je iseljavanje odavde bogougodno djelo za koje slijedi
nagrada i na ovom i na Budućem svijetu... onda nam je iseljavanje odavde <i>farz</i> (vjerska obaveza), a ostanak, osim
što se protivi zdravom razumu, predstavlja i kršenje Vjerozakona i haram je...</span></span></div>
<h3>
<span lang="BS-LATN-BA"><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"> </span></span></h3>
<h3>
<span lang="BS-LATN-BA"><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;"><br /></span></span><b><span lang="BS-LATN-BA"><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">„Kud će kuga nego na svoju majku“</span></span></b></h3>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormalCxSpFirst">
<br /></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle">
<span lang="BS-LATN-BA"><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">U posljednjih nekoliko
godina Bosna i Hercegovina svake godine gubi po jedan grad veličine Sanskog
Mosta. Odlaze mladi, školovani, pametni tražeći mjesto na kojem će ih
prepoznati, priznati i omogućiti im da se realiziraju i aktualiziraju u svojim
strukama... Ali, odlaze i stariji, uspješni, poslovni ljudi... rasprodaju
imovinu, prodaju razvijene i uhodane poslove i odlaze... Razlog odlaska dakle,
više nije samo finansijske, materijalne ili egzistencijalne prirode. Ljudi više
ne žele trpjeti i podnositi psihološki pritisak, da budu samo brojevi, procenti
i statistika, a nemaju potrebu biti žrtvama ludila političkih moćnika koji se
nadmeću za vlast ne zbog vlasti nego zbog zaštite vlastitoga blagostanja...</span></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle">
<br /></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle">
<span lang="BS-LATN-BA"><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Pa sam mislio zamoliti... ako
vam nije zahmet, da ovim svojih štićenicima i mezimcima, ovim kojima ste svojim
utjecajem među ljudima decenijama osiguravali vlast i moć, budući da to oni
očigledno ne mogu sami dokučiti ili ih ne zanima, da vlast – osim što izaziva
ovisnost – ustvari je prenosna i uvjetovana kategorija koja funkcionira samo
ako se ima kime vladati. Ako vam se to ne čini zbog nas onda učinite to zbog
sebe. Jer, nas nije puno ostalo... Ovom dinamikom za nekoliko godina neće nas
više biti... A kad nas više ne bude ne treba biti genije pa domisliti prema
kome će se okrenuti... vlast!</span></span></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle">
<br /></div>
<div class="MsoNormalCxSpMiddle">
<span lang="BS-LATN-BA"><span style="font-family: "verdana" , sans-serif;">Vi ste ih rodili, u svojim
ste ih njedrima zadojili i zaljuljali...a znate kako se u Bosni kaže: „Kud će
kuga nego na svoju majku!“</span></span></div>
<br />
<div class="MsoNormalCxSpMiddle">
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00274034278807073629noreply@blogger.com0