Domovina je majka opstanka
Može li musliman ne voljeti svoju zemlju i narod?
(Nadnacionalnost) „islamu daje
prednost mimo mnoge savremene religije, pa i društvene i filozofske ideologije,
koje često afirmaciju svoga postojanja, afirmaciju samih sebe polažu na mržnji
i proganjanju drugih, kao svoje glavne elemente.
Takav pak osnovni, idejni stav
islama u ovom delikatnom pitanju važan je uslov građanske solidarnosti i
prijateljstva, koji su opet osnov zdrave državne i političke zajednice. To sve
predstavlja islamski pogled na patriotizam i nacionalizam koji je, kako vidimo,
sasvim jasan, određen i pozitivan.
Bolesti i mane
Muslimani vole i treba da vole
svoju domovinu i onda kad je mnogo šta u njoj nesređeno i slabo, kad mnogo šta
treba popravljati, liječiti i žaliti, kad su dani i život u njoj ledeni i
gorki, kad ih, možda, šiba bič nečije nepravde i nasilja. I u takvim prilikama
oni će dobro razlikovati domovinu i svoj narod i dužnu ljubav prema njima, od
svih onih loših pojava i postupaka, koji su nemili, nepravedni i bolni. Samu
nepravdu, nasilje, kao i loša djela uopće, musliman mrzi i sa odvratnošću na
njih gleda žaleći one koji ih čine i radeći koliko može na njihovom
ozdravljenju od takvih bolesti i mana.
Poznat je opći islamski pogled na
ljudsko društvo, po kome Bog stvori različite narode i plemena, da bi se ljudi,
kroz tu različitost, raspoznavali, upoznavali i međusobno sarađivali i pomagali
jedni druge.
Allah, dž. š., o tom u Kur'anu
kaže: „...i razdijelili smo vas na narode i plemena, da se međusobno
raspoznajete i upoznajete“ (Hudžurat, 12). U tom smislu su i ajeti (rečenice
Kur'ana), u kojima se neki Božiji poslanici nazivaju „braćom“ svog nevjernog
naroda: „Narodu Ad poslasmo njihovog brata Huda...“ - tj. njihovog brata po
nacionalnosti (Hud, 50). Tako se isto kaže za Božije poslanike Saliha i Šuajba
(v. isto sure, 61 i 84).
Po islamskom shvatanju nacionalizam
i patriotizam nisu nikakve prolazne pojave ili vrijednosti koje će biti
preživljene, nego trajne komponente ljudskog života. Mnogi pisci, kad žele
navesti dokaz iz islamskog učenja o stavu islama u pitanju patriotizma, navode
poznatu izreku, koja se pripisuje Muhammedu alejhisselamu, a koja glasi:
„Ljubiti svoju domovinu vjerska je vrlina“. No, pozitivan stav islama prema
patriotizmu ima svoje druge, sigurne dokaze.
U mnogim hadisima govori se o
poginulim borcima za odbranu domovine i ističe se da ih čeka velika nagrada od
Boga, džennet, jer su oni mučenici (šehidi). Tako se u nekim hadisima kaže: „Ko
pogine u odbrani svog imetka, on je šehid; ko pogine braneći svoj život, on je
šehid; ko pogine u odbrani svoga brata, on je šehid; ko pogine braneći svoga
susjeda, on je šehid; ko pogine propovijedajući pravu vjeru, istinu i moral, on
je šehid“, „Ko pogine braneći svoju porodicu, on je šehid“, „Ko umre čuvajući
granicu, umro je kao šehid“, „Ko pogine boreći se protiv bilo kakva nasilja i
nepravde, on je šehid“, „Divna li je smrt, da čovjek umre, braneći svoja
prava!“ „Smrt u tuđini je jedna vrsta mučeništva, šehadet. Kad takav samrtnik
baci pogled desno i lijevo od sebe, pa vidi samo strance, sjeti se svojih i
uzdahne - za svaki taj njegov uzdah i bol Bog će mu dati veliku nagradu.“
Značajan je u tom pogledu i hadis,
u kom se kaže: „U najbolje ljude među vama spada i onaj, koji se bori za svoje
pleme, rod, (ali, samo) ako u toj borbi ne počini kakav grijeh ili zločin.“ U
drugoj verziji taj hadis glasi: „Najbolji čovjek jednog islamskog naroda je
onaj čovjek, koji se bori za svoj narod ako pri tome ne zgriješi ili ne počini
zločin.“
U islamskoj literaturi ima dosta
lijepih misli i sastava o ljubavi prema domovini. Tako jedan arapski pjesnik
kaže: „Moja domovina mi je velika i sveta, pa makar mi nekad i nepravdu
učinila, makar ja u njoj ponekad trpio golotinju i glad.“
Islam je, dakle, uvijek narodna
vjera, a musliman je patriota po učenju svoje vjere. Ako se ne može reći da je
dobar nacionalista i patriota jedne zemlje samo dobar musliman - ono se sigurno
može reći da je svaki dobar, svjestan i savjestan musliman uvijek dobar
patriota. Ali, uza sve to, on će u isto vrijeme biti i ostati i dobar vjernik.
To znači, nikada neće oštetiti svoju domovinu i svoj narod, „za račun“ ili „u
korist“ svoje vjere, niti će oštetiti i poniziti svoju vjeru i svoj ljudski
moral „za račun i u korist“ domovine i naroda. To je zato, što musliman nikada
neće dozvoliti ni prihvatiti dilemu: ili vjera, ili svoj narod i domovina. On
zna i svjestan je da je takva dilema opasna neistina, koju bi mogli podmetnuti
i postavljati samo zlonamjerni ljudi, ili on, koji totalno ne poznaju islam.
Do stvarnog sukoba između čovjekove
domovine i njegove vjere islama neće i ne može nikada doći, ako stvar svako i
svugdje pravilno postavlja. Nacionalizam i patriotizam shvaćeni i tumačeni
pravilno i naučno uvijek uključuju slobodan duhovni i vjerski razvitak građana,
kao i čuvanja pozitivnih tekovina tradicije uopće.
Samo u nečijim neosnovanim
nezdravim, konfuznim i tendencioznim mislima, kombinacijama i planovima može se
umjetno iskonstruisati i stvarati sukob između domovine jednog muslimana i
njegove vjere. No, on takav sukob, kako rekosmo, neće nikada prihvatiti, niti
usvojiti takvu dilemu. To znači, ako bi musliman, kao musliman, i njegova vjera
islam bili napadnuti i proganjani, otvoreno ili prikriveno, u jednom narodu -
što se može desiti - onda će on dobro znati i biti svjestan toga, da to nije
sukob njegove domovine i njegova naroda sa njegovom vjerom - nego nasilje i
nepravda napadača.
U slučaju takvog nepravednog i
neopravdanog napada na islamsku zajednicu, islam ili pojedine muslimane, u
slučaju gonjenja i pritiska, muslimani će se, razumije se, braniti svim
pravnim, zakonskim i moralnim sredstvima - jer je to njihovo prirodno ljudsko,
zakonsko i moralno pravo, priznato u svakoj ljudskoj kulturnoj i pravnoj
zajednici na svijetu. No, ta odbrana neće i ne smije nikada doći u sukob i
protuslovlje sa najvažnijim vrednotama i interesima domovine i naroda, sa
općenarodnom slobodom i nezavisnosti domovine.
Dobar patriota
Nesporazuma, zategnutosti, raznih
sporova i problema može biti u svakom narodu, ali interesi domovine uvijek
ostaju i moraju ostati iznad svih ljudskih svakidanjih sporova i problema.
Musliman će, dakle, uvijek sebe potvrditi i dokazati da je dobar vjernik i
dobar patriota. On zna, da je domovina majka njegova života, opstanka i
napretka na ovoj zemlji, a vjera mu je duša svega toga. Za pravilan ljudski i
islamski život potrebno je obadvoje. Toga valja da je svjestan svaki musliman“,
pisao je dalje Kasim-ef. Dobrača u neobjavljenom radu o islamu i patriotizmu. I
ima još.
Primjedbe