Edin Urjan Kukavica

Bosnom i Hercegovinom, u inat Ustavu, ne vladaju ni Bošnjaci, ni Srbi, ni Hrvati, ni Ostali... Bosnom i Hercegovinom vladaju strah i laž. Strah ne vlada samo međunacionalnim odnosima nego, prije svega, unutarnacionalnim jer svako protivljenje dominantnom etnonacionalističkom narativu u najmanjem, (do)nosi optužbe za nacionalnu izdaju, a potom i sve druge vidove izravnog i neizravnog pritiska, uglavnom egzistencijalne prirode. A što se tiče laži, njih ima nekoliko vrsta. Najveća laž na koju smo svi kolektivno i pojedinačno nasjeli je da u Bosni i Hercegovini postoje tri strane. Nikada nisu postojale! Oduvijek su postojale samo dvije: za i protiv Bosne i Hercegovine. Iz prva četiri pasusa sami zaključite ko je protiv a ko za BiH, uključno i ove k'o fol građanske, lijeve, nezavisne, pravedne, narodne... A jedna od najglupljih je ona da građanska Bosna i Hercegovina ide na štetu bilo koga, pa i vječito minoriziranih ili majoriziranih Hrvata... Čega se boje Hrvati u Bosni i Herce...

Bosna nije nikakav Endelus, raskošan, blještav, luksuzan i napredan... samodopadan, samozadovoljan i samodovoljan, tašt i umišljen, uljuljkan u moć nad ljudima i narodima, oholo siguran u vlastitu potrebitost svijetu i vijeku, toliko da je spreman širom otvoriti svoje granice i kapije prijatelju i neprijatelju. Bosna i Hercegovina je klasično nerazvijeno društvo koje je u historijski iznimno kratkom vremenu napravilo kulturološki i civilizacijski skok iz klasičnog feudalizma u digitalno, postinformatičko društvo. Pritom, nisu riješeni ni feudalni zemljišni odnosi, ali, najgore od svega, ni feudalna svijest koja ide uz feudalno zemljoposjedništvo... Postoje ljudi koji smatraju da imaju historijsko pravo na zemlju, vlast... jedna politička grupacija koja smatra da ovdje treba izvršiti refeudalizaciju društva i da je normalno da desetak feudalaca sa svojim porodicama vladaju zemljom.  * Analiza bošnjačke politike tokom proteklih gotovo četvrt stoljeća vjerovatno bi se kretala ...

Načelno i uglavnom teorijski, pristupanje Bosne i Hercegovine Europskoj uniji, odnosno euroatlantskim integracijama, uključujući i NATO, definira se kao prioritetan i strateški cilj čije ostvarenje bi BiH omogućilo intenzivniji razvoj vlastite ekonomije i znakovito olakšalo nastup na europskom i svjetskom / globalnom tržištu, ne samo u smislu robe i proizvoda, nego i na onome koje podrazumijeva nematerijalnu razmjenu, odnosno prisustvo na polju internacionalne kulture ali i politike. S druge strane, članstvo u EU za BiH nije samo cilj, nego se EU napose u konkretnom slučaju javlja kao jamac stabilnosti i sigurnosti u zemlji, i u tom smislu postaje i sredstvo za privlačenje investitora u svim domenima investicija, ali i politički mentor i partner koji u samom pretpristupnom periodu pomaže društvenom, političkom i administrativnom uređenju zemlje. Nova Bosna i Hercegovina Nadalje, prenošenjem dijela suvereniteta sa razine Bosne i Hercegovine kao države na nadnac...