Edin Urjan Kukavica

Bosna nije nikakav Endelus, raskošan, blještav, luksuzan i napredan... samodopadan, samozadovoljan i samodovoljan, tašt i umišljen, uljuljkan u moć nad ljudima i narodima, oholo siguran u vlastitu potrebitost svijetu i vijeku, toliko da je spreman širom otvoriti svoje granice i kapije prijatelju i neprijatelju. Bosna i Hercegovina je klasično nerazvijeno društvo koje je u historijski iznimno kratkom vremenu napravilo kulturološki i civilizacijski skok iz klasičnog feudalizma u digitalno, postinformatičko društvo. Pritom, nisu riješeni ni feudalni zemljišni odnosi, ali, najgore od svega, ni feudalna svijest koja ide uz feudalno zemljoposjedništvo... Postoje ljudi koji smatraju da imaju historijsko pravo na zemlju, vlast... jedna politička grupacija koja smatra da ovdje treba izvršiti refeudalizaciju društva i da je normalno da desetak feudalaca sa svojim porodicama vladaju zemljom.  * Analiza bošnjačke politike tokom proteklih gotovo četvrt stoljeća vjerovatno bi se kretala ...

Jeste li ikada pročitali Ustav Bosne i Hercegovine odnosno, famozni Anex IV Daytonskih mirovnih sporazuma? Sumnjam... malo ko jeste, a da baš nije morao jer mu je trebalo za školu ili posao. Da jeste vidjeli biste da naš Ustav počinje riječima: Oslanjajući se na poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti; Posvećeni miru, pravdi, toleranciji i pomirenju; Ubijeđeni da demokratski organi vlasti i pravične procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralističkog društva; U želji da podstaknu opšte blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede; Vođeni ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda; Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim pravom; Odlučni da osiguraju puno poštovanje međunarodnog humanitarnog prava; Inspirisani Univerzalnom Deklaracijom o ljudskim pravima, Međunarodnim paktovima o građanskim i političkim ...

Trenutno je na sceni scenario predizbornog raspamećivanja naroda koji se očituje u nekoliko manifestacionih oblika među kojima je naočigledniji generiranje krize izvlačenjem teških i nerješivih pitanja u kritičnim trenucima svjesni da se neće jer ne mogu riješiti ni tako ni u tom trenutku; besmislenim i bespotrebnim zatrpavanjem brojkama i slovima o prikupljenim direktnim i indirektnim porezima i drugim nametima kao da su ih pokupili po ulici ili dok su padali sa neba, a ne iz naših džepova; o dosezanju običnom čovjeku nezamislivih milijardi vanjskotrgovinske razmjene kao da će iko ikada vidjeti bilo kakvu korist, mikro i makroekonomskim pokazateljima uglavnom u procentima koji u stvarnom životu znače manje od ništa; o privrednom i ekonomskom rastu u zemlji koja, ne da nema privredu i ekonomiju, nego se broj štrajkača glađu polahko izjednačava sa brojem onih koji gladuju iako ne štrajkuju... Ponajviše se hvale da se borci penzioneri neće više morati sekirati za svoje dodatke i p...