Edin Urjan Kukavica

Bosnom i Hercegovinom, u inat Ustavu, ne vladaju ni Bošnjaci, ni Srbi, ni Hrvati, ni Ostali... Bosnom i Hercegovinom vladaju strah i laž. Strah ne vlada samo međunacionalnim odnosima nego, prije svega, unutarnacionalnim jer svako protivljenje dominantnom etnonacionalističkom narativu u najmanjem, (do)nosi optužbe za nacionalnu izdaju, a potom i sve druge vidove izravnog i neizravnog pritiska, uglavnom egzistencijalne prirode. A što se tiče laži, njih ima nekoliko vrsta. Najveća laž na koju smo svi kolektivno i pojedinačno nasjeli je da u Bosni i Hercegovini postoje tri strane. Nikada nisu postojale! Oduvijek su postojale samo dvije: za i protiv Bosne i Hercegovine. Iz prva četiri pasusa sami zaključite ko je protiv a ko za BiH, uključno i ove k'o fol građanske, lijeve, nezavisne, pravedne, narodne... A jedna od najglupljih je ona da građanska Bosna i Hercegovina ide na štetu bilo koga, pa i vječito minoriziranih ili majoriziranih Hrvata... Čega se boje Hrvati u Bosni i Herce...

Nedvojbeno je jasno da je Bosni i Hercegovini potreban potpuno novi narativ koji će na neki način promijeniti otužnu – da ne kažem katastrofalnu – sliku zemlje, ponajprije u očima njenih stanovnika, a tek onda kod onih koji se, navodno, za njenu sudbinu pitaju samo toliko da papagajski, robotizirano ponavljaju da je budućnost zemlje u dogovoru političkih predstavnika njenih naroda i respektivnih (etnonacionalnih) stranaka. No, čemu da se nadamo od tih „političkih predstavnika“ ako oni ni za kampanju kojom bi trebali dobiti izbore nisu bili u stanju smisliti ništa bolje od pozivanja u pomoć rahmetli Alije Izetbegovića, obećavanja boljitka / blagostanja u (ne)doglednoj budućnosti, više plate i penzije za ovoliko ili onoliko godina, dijeljenja dobronamjernih(?!) savjeta putem otvorenih pisama i, naravno, na svaki način zbijanja etnonacionalnih redova... Odnosno, u najkraćem, prodavanje starih jaja pod nove bubrege. Od osam očekivanih sedam je poznatih kandidata za jednu od tri pozicij...

Bosna nije nikakav Endelus, raskošan, blještav, luksuzan i napredan... samodopadan, samozadovoljan i samodovoljan, tašt i umišljen, uljuljkan u moć nad ljudima i narodima, oholo siguran u vlastitu potrebitost svijetu i vijeku, toliko da je spreman širom otvoriti svoje granice i kapije prijatelju i neprijatelju. Bosna i Hercegovina je klasično nerazvijeno društvo koje je u historijski iznimno kratkom vremenu napravilo kulturološki i civilizacijski skok iz klasičnog feudalizma u digitalno, postinformatičko društvo. Pritom, nisu riješeni ni feudalni zemljišni odnosi, ali, najgore od svega, ni feudalna svijest koja ide uz feudalno zemljoposjedništvo... Postoje ljudi koji smatraju da imaju historijsko pravo na zemlju, vlast... jedna politička grupacija koja smatra da ovdje treba izvršiti refeudalizaciju društva i da je normalno da desetak feudalaca sa svojim porodicama vladaju zemljom.  * Analiza bošnjačke politike tokom proteklih gotovo četvrt stoljeća vjerovatno bi se kretala ...

Dovoljno sam star da znam da u ovom svijetu nema ništa besplatno i dovoljno iskusan da osim što znam i vidim da se svijet i politika ne temelje na činjenicama nego na njihovom tumačenju; dovoljno puta sam prevaren da bih vjerovao u procente i postotke, spomen novaca i dobrih namjera u jednoj rečenici i pričama ljudi koji namiguju i sklanjaju nepostojeći pramen kose sa čela dok pričaju o milionima. Šta su pojeli miševi Naime, sve me ovo podsjeća na jedan predratni vic koji ni tada nije bio naročito smiješan: došao inspektor u lokalni granap i sa poslovođom obilazi skladište. Za šta god da pita, utvrdi manjak u stotinama kilograma. Gdje je 500 kilograma brašna? – pita inspektor. Pojeli miševi – odgovara poslovođa. Gdje je 400 kilograma šećera? Pojeli miševi. Gdje je 300 kilograma makarona? Pojeli miševi... Dobro – kaže inspektor – sve da ti i vjerujem da su miševi pojeli sve ovo, ali gdje je 50 kilograma bibera? Nisu valjda i to pojeli miševi? – upita već iznervirani inspektor...