Edin Urjan Kukavica

Nekoliko rečenica koje sam napisao prije nekoliko godina... nekoliko izbora kasnije ništa se nije promijenilo pa nema razloga da pišem nešto novo. Ako nećeš ti, ima ko hoće Prvi je maj! Praznik rada. U neko primitivno doba, prije više od stotinu godina, sindikati su - u ime radnika - u SAD-u tražili uvođenje standarda, u najmanjem osmosatnog radnog vremena. Kada im to obećanje nije ispunjeno sindikati su pokrenuli generalni štrajk sa krvavim ishodom. Iz bosanske perspektive, ove žrtve – kao uostalom ni mnoge druge – uopće nemaju smisla jer osim činjenice da se njima ništa nije promijenilo, više od stotinu godina kasnije, rad je poniženiji, a radnici obespravljeniji nego ikada prije. U propalim ekonomijama kakve je naša, sa neutvrdivim brojem nezaposlenih i patetičnim programima zapošljavanja kojima se „nezaposlenima daje pravo i omogućava da sami traže posao“ – kako to prije neku večer reče direktor federalnog zavoda za zapošljavanje - radnik je sredstvo pomoću kojeg

Vijesti pristižu, sustižu i prestižu jedna drugu da bi obični čovjek pomislio da se ovdje nešto doista događa... Odnosno, gotovo da bi neinformiran pratilac (vijesti) mogao pomisliti da su, ne daj Bože, naručene ili režirane da svaka slijedeća unekoliko potisne pažnju i spriječi ozbiljne reakcije na prethodnu. Neki se još nisu ni oporavili od „šoka i nevjerice“ izazvanog najavom pojave i prijave još jedne žene na centralnoj pozornici političkog teatra kod nas, a novi „šok i nevjericu“ izazvala je vijest o hapšenju još jednog (doduše, ne bilo kojeg) generala. Prije njih „šok i nevjericu“ izazvala je vijest da će Bosna i Hercegovina za 10 godina biti stabilna zamlja... prije te vijest je bila da su se dvije skupine boraca zamalo fizički obračunale pred zgradom nekih institucija u Sarajevu, a odmah za njom da je u sukobu između boraca i policije povrijeđen policajac – bivši borac... i tako unazad do unedogled i naprijed, također u nedogled...   Kako će u prvi saf i na čestita

Bolje je biti bogat nego ne biti Bosna i Hercegovina je zemlja veoma bogata vodom a ovaj ogromni potencijal još se skromno koristi. Flaširanje vode ili korištenje hidropotencijala koje posjedujemo za proizvodnju električne energije, prilika su za ulaganja. Pored toga, Bosna i Hercegovina je veoma bogata ugljem, šumama, jakim vjetrovima, i brojnim vrstama minerala. Posjedujemo i značajne količine nafte i ta nalazišta zasigurno vrijedi dodatno istražiti i pripremiti za eksploataciju. Bosna i Hercegovina također nudi mnoge druge beneficije, kao što su: duga industrijska tradicija, dobro obrazovana i disciplinirana radna snaga, stabilna valuta vezana za euro, prava stranih ulagača izjednačena sa domaćim, kompanije sa dugom i bogatom tradicijom poslovanja u međunarodnoj trgovini i poslovanju. Stanje u Bosni i Hercegovini značajno se promijenilo nabolje. To se naročito odnosi na posljednje tri-četiri godine, kada su državna i entitetske vlade pokrenule korjenite reforme, čiji

  Imam jedno vjersko pitanje. Ustvari, nekoliko... ali nije bitno. Je li muslimanu haram reći da je negdje drugo, gdje ne može baš na svakom ćošku naći džamiju, bolje nego ovdje gdje džamija ima više nego klanjača po glavi stanovnika?! Je li katoliku nekim novim katekizmom kao jedanaesta zapovijed uvedena zabrana druženja, pomaganja, udaje za bližnjeg svog? Je li religioznim ljudima, ljudima koji vjeruju (u) Boga zapovijeđeno da moraju glasati za pljačkaše iz svoga naroda ili im je, pak, zabranjeno glasati za poštene ljude, stručnjake, građane koji možda vjeruju, a možda ne vjeruju ali time svakako ne mašu i ne slikaju se dok se mole Bogu? Je li blasfemija, svetogrđe, smrtni grijeh reći da ima i može bolje od ovoga? Je li mali, srednji ili veliki grijeh otići u tuđu zemlju, ratovati za ili protiv tuđeg vladara, za račun nepoznatih nalogodavaca a na račun sumnjivih finansijera, za ove ili one ali sasvim nepoznate interese? I kome je veći grijeh: plaćeniku koji se vrati sa stranog rat

Jeste li ikada pročitali Ustav Bosne i Hercegovine odnosno, famozni Anex IV Daytonskih mirovnih sporazuma? Sumnjam... malo ko jeste, a da baš nije morao jer mu je trebalo za školu ili posao. Da jeste vidjeli biste da naš Ustav počinje riječima: Oslanjajući se na poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti; Posvećeni miru, pravdi, toleranciji i pomirenju; Ubijeđeni da demokratski organi vlasti i pravične procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralističkog društva; U želji da podstaknu opšte blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede; Vođeni ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda; Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim pravom; Odlučni da osiguraju puno poštovanje međunarodnog humanitarnog prava; Inspirisani Univerzalnom Deklaracijom o ljudskim pravima, Međunarodnim paktovima o građanskim i političkim

Trenutno je na sceni scenario predizbornog raspamećivanja naroda koji se očituje u nekoliko manifestacionih oblika među kojima je naočigledniji generiranje krize izvlačenjem teških i nerješivih pitanja u kritičnim trenucima svjesni da se neće jer ne mogu riješiti ni tako ni u tom trenutku; besmislenim i bespotrebnim zatrpavanjem brojkama i slovima o prikupljenim direktnim i indirektnim porezima i drugim nametima kao da su ih pokupili po ulici ili dok su padali sa neba, a ne iz naših džepova; o dosezanju običnom čovjeku nezamislivih milijardi vanjskotrgovinske razmjene kao da će iko ikada vidjeti bilo kakvu korist, mikro i makroekonomskim pokazateljima uglavnom u procentima koji u stvarnom životu znače manje od ništa; o privrednom i ekonomskom rastu u zemlji koja, ne da nema privredu i ekonomiju, nego se broj štrajkača glađu polahko izjednačava sa brojem onih koji gladuju iako ne štrajkuju... Ponajviše se hvale da se borci penzioneri neće više morati sekirati za svoje dodatke i p

Bosanskohercegovačka politička paradigma je tema preopširna i za obimnu knjigu i definitivno pretendenciozna za samo jednog autora. Moglo bi se, bez imalo pretjerivanja, reći i da to nije tema za jednu studiju, nego cijeli skup studija o različitim temama iz spektra nekoliko nauka i dijapazona nekoliko naučnih disciplina svih tih nauka, od historijske, preko sociološko-antropološke, psihološke, politološke, filozofske pa i do nekih paranaučnih disciplina koje dotiču same rubove istraživanja svijesti, parasvijesti i podsvijesti, jer je drukčije nemoguće objasniti, blago rečeno, autodestruktivno i suicidalno ponašanje bosanskohercegovačkih naroda – Bošnjaka, Srba i Hrvata, ali i Bosanaca i Hercegovaca(!) – više od dvadeset godina nakon okončanja agresije i rata u Bosni i Hercegovini. Da ne bih upao u zamku raspetljavanja klupka koje ni neusporedivo pametniji, učeniji i informiraniji nisu uspjeli raspetljati, u ovom dijelu našeg razmišljanja pažnju ćemo posvetiti samo malom broju asp