Edin Urjan Kukavica

Nedvojbeno je jasno da je Bosni i Hercegovini potreban potpuno novi narativ koji će na neki način promijeniti otužnu – da ne kažem katastrofalnu – sliku zemlje, ponajprije u očima njenih stanovnika, a tek onda kod onih koji se, navodno, za njenu sudbinu pitaju samo toliko da papagajski, robotizirano ponavljaju da je budućnost zemlje u dogovoru političkih predstavnika njenih naroda i respektivnih (etnonacionalnih) stranaka. No, čemu da se nadamo od tih „političkih predstavnika“ ako oni ni za kampanju kojom bi trebali dobiti izbore nisu bili u stanju smisliti ništa bolje od pozivanja u pomoć rahmetli Alije Izetbegovića, obećavanja boljitka / blagostanja u (ne)doglednoj budućnosti, više plate i penzije za ovoliko ili onoliko godina, dijeljenja dobronamjernih(?!) savjeta putem otvorenih pisama i, naravno, na svaki način zbijanja etnonacionalnih redova... Odnosno, u najkraćem, prodavanje starih jaja pod nove bubrege. Od osam očekivanih sedam je poznatih kandidata za jednu od tri pozicij...

Islam, svojom biti, izmiče svim (pokušajima) svjetovnog određenja i uklapanja u (ljudske) obrasce i matrice, a istovremeno i svejednako obuhvata ih i sadrži sve određujući ih, kontekstualizirajući ih i konceptualizirajući ih... stavljajući nezamislivo veliki pritisak i stres na ličnost, ulogu i funkciju vladara (slijed nije bitan), insistirajući na njegovim pozitivnim ljudskim vrijednostima i osobinama / vrlinama kao ličnosti, odnosu prema povjerenim mu podanicima i načinu obnašanja / obavljanja (funkcije / funkcija) vlasti. Vjerska i moralno-etička bit islama nadilazi i nadilazit će sve posebne političke forme... o čemu zorno svjedoči činjenica da su se društvena očitovanja islama razlikovala kroz epohe, prostor i kulture kroz sve narodne, kulturne i jezične heterogenosti islama pri čemu su svi oblici tih društvenih očitovanja propadali dokazujući svoju sporednost i privremenost, a islam je preživio dokazujući svoju trajnost i vrhunaravnost. (Filandra, 2016) Bosanski muslimani jes...

Ukoliko njeni stanovnici žele da Bosna i Hercegovina ikada postane normalna, civilizirana, kulturna, demokratska država koja će poštivanjem svih demokratskih načela – izostavljanje bilo čega što predstavlja buduću tačku prijepora, sukobljavanja i sukoba – osigurati i jamčiti ravnopravnu i jednakopravnu raspodjelu pravde (pravednost) svim njenim građanima, pred njom stoji nekolicina procesa koji se moraju odvijati istovremeno, naporedo i sa jednakim intenzitetom, od kojih su dva sukcesivna, nezaobilazna i neizostavna: proces reedukacije i proces resocijalizacije u ozračje stvarne demokratije. U tim procesima moraju učestvovati svi – svi građani, intelektualci, kulturni poslenici, umjetnici... – sve institucije na svim razinama vlasti / vladanja, organizacije civilnog društva sve do religijskih / vjerskih zajednica. Ti procesi moraju biti unutarnji, samoobnoviteljski, samoedukacijski i samosocijalizacijski da bi se samomanifestirali u društvu pozitivnim vrijednostima i vrlinama ...

Politička i demokratska konsolidacija, stabiliziranje i projektiranje i projiciranje budućnosti umnogome ovisi o rješavanju tih pitanja, ali još više o primjeni temeljnih načela uspješnog i koliko-toliko skladnog življenja koja smo ovdje definirali u samo tri kategorije: opće dobro, pitanje manjina i (uvijek problematično pitanje) pitanje kompromisa . Naravno da smo ovdje stvari pojednostavili, možda i do n edopustivih granica. Jasno je da postoji mnoštvo problema koji se ne uklapaju u ovaj, doista preuski okvir, ali po našem mišljenju, insistiranje na samo ova tri spomenuta načela, uz neizostavnu i sveobuhvatnu demokratičnost, učinilo bi rješivim najveći broj otvorenih pitanja i gorućih problema , kako se tačke sporenja i potencijalnih sukobljavanja najčešće nazivaju u političkom novogovoru. Sve spomenuto i nespomenuto ukazuje na nedvojbeno jasnu činjenicu da se radi o zapuštenim društvima, sa mnoštvom zapostavljenih kompleta problema koje nijedan prethodni pokušaj nije uspio...