Šejh Urjan Kukavica za Klix.ba : Mnogi su prejeftino prodali svoj integritet za ovaj svijet i njegove blagodati


Bajram je, 22. august 2018. godine ili 11. zu-l-hidždže 1439. godine po hidžri, ali muslimani nemaju previše razloga za slavlje, radost i veselje, smatra šejh Edin Urjan Kukavica. Ističe da su mnogi prejeftino prodali svoj integritet za ovaj svijet i njegove blagodati te da u današnje vrijeme ništa nije jeftino osim obraza, a i on se mora prodati da bi stomak bio pun.
Razlog zbog kojeg bi slavlje trebalo izostati je što su muslimani, ističe, u najgoroj situaciji u svojoj savremenoj historiji: podijeljeni su po svakom zamislivom i nevjerovatnom osnovu, ne da se ne vole, premda bi trebali biti kao braća, nego se mrze kao najgori dušmani, ono što je jednima sveto, drugi smatraju svetogrđem, ono što je jednima skupo, drugi prodaju u bescijenje, ono u što jedni vjeruju, drugi smatraju krivovjerjem.





"U zemlji sa nešto više od tri miliona stanovnika više od pola miliona je nezaposlenih, gotovo četiri stotine hiljada penzionera, niko ne zna koliko je onih koji se eufemistički nazivaju korisnicima javnih kuhinja, oni kojima je zdravstvena pomoć najpotrebnija nemaju je ili je moraju platiti, sve je skupo, ništa nije jeftino osim obraza – ako ga više uopće igdje ima mora se prodati za stomak. Socijalne razlike su tolike da se prije i bez ikakvog uvijanja može govoriti o klasnim i kastinskim, nego o socijalnim. A naši prvaci? Ponovo obećavaju kule i gradove, radna mjesta i plate, da bit će bolje samo kad i ako oni dođu na vlast... Dok naši prvaci razmišljaju samo o tome kako će osvojiti vlast, narodi im ne znaju kako će i šta će za ogrjev i zimnicu. Znaju li oni da je Bajram? Je li nam svima Bajram? Oni što imaju zaklat će kurbane, žrtvovat će životinje i razmijeniti među sobom komade njihovog mesa, neki će svoje kurbane dati u javne kuhinje, domove za nezbrinute, neke humanitarne ustanove... Ima li još išta što bi svi koji imaju mogli žrtvovati za dobrobit onih koji nemaju?", pita na početku razgovora šejh Kukavica. 



Integritet u zamjenu za ovosvjetske blagodati



Govoreći o potrebi jačanja samosvijesti i lične odgovornosti za sve što radimo, kaže da su mnogi prejeftino prodali svoj lični, intelektualni i duhovni integritet za ovaj svijet i njegove blagodati. U toj trgovini, smatra, nikako ne mogu trajno biti na dobitku jer su prodali ono po čemu prašina ne može pasti i što se dijeljenjem može samo uvećavati za ono što vatra i voda u trenu mogu pretvoriti u ništa i što se dijeljenjem samo umanjuje.

"Ako je riječ o svjetovnoj vlasti i ako ćemo se pridržavati autentičnih i temeljnih islamskih normativa, onda treba reći da bi se svjetovna vlast trebala davati samo i isključivo onim ljudima koji je neće, jer će oni, kao takvi, voditi računa da vlast ne ukaljaju provođenjem i donošenjem odluka koje će nanijeti štetu drugima, a s druge strane obavljajući poslove i zadatke čuvati se da na njihovoj odjeći ne ostane mrlja od pogrešno donesenih odluka i njihovog nekompetentnog izvršavanja. Moje je mišljenje da čovjek najprije mora biti čovjek, a potom sve ostalo. Kao takav ljude u svom okruženju svojim postojanjem, radom, djelovanjem, ponašanjem i govorom mora podsjećati na to da prije i poslije svega trebaju i moraju biti ljudi", ističe naš sagovornik. 



Kaže da je Bosna i Hercegovina čudna, začudna i čudesna zemlja koja kao da nije s ovoga svijeta nego iz literature. Na prostoru koji se za kratki zimski dan može preći s kraja na kraj živi preko dvadeset naroda, rodno je mjesto i kolijevka cijele plejade nevjerovatnih kulturnih, umjetničkih, naučnih, privrednih, ekonomskih pa i političkih i vojnih ličnosti koje su bile, a mnogi od tih ljudi još uvijek jesu nosioci oblasti u kojima su djelovali. O mnogim ili makar o nekim, ističe, još ne možemo da se dogovorimo čiji su, ali to je najmanje bitno. 

"Kao takva, mala, topla, ušušna, bogata i širom otvorenih kapija i vrata, neiscrpno je vrelo, ne samo inspiracije nego i nadahnuća i dobrim i nedobrim, i dobronamjernim i nedobronamjernim, i onima koji dolaze da u nju nešto donesu i ostave i onima koji dolaze da iz nje iznesu. Stoljećima nedobri i nedobronamjerni iznose i ne mogu iznijeti ono što joj Dobri i Dobronamjerni u izobilju daruje. Retradicionalizacija koja je u ratnom i poratnom periodu pokazala sve svoje negativne posljedice naročito u domenu manifestacionih karakteristika planiranog morala uvjetovala je poslovičnu i očekivanu skepsu prema bilo kakvoj promjeni. Stvorenjsku, urođenu sklonost čovjeka prema moralnom zlu, nehumanosti, okrutnosti i sebičnosti moguće je kontrolirati, ispravljati odgojem za solidarnost uz poštivanje osobne slobode, odnosno u atmosferi etike drugog i drugačijeg", kazao je Kukavica. 

Osvrčući se na sve češći poriv da učinimo sebe boljim od drugog, a drugog da učinimo poniženim i pobijeđenim, šejh kaže da se Božija milost neprestano izlijeva na ukupno stvaranje, a da je nur, svjetlost jedna od tih manifestacija javljajući se kao unutarnja "stvar" svakog svjesnog čovjeka. Osvijestiti postojanje fejza Boga kao ultimativnog vrela dobra i povjerovati u Njega, ističe, osnovni je razlog, svrha i namjena čovjekovog postojanja na ovom svijetu.

"Derviši, islamski duhovnici ili duhovni putnici, za razliku od većine ostatka svijeta, vjeru posmatraju kao sveobuhvatni sistem namijenjen za olakšavanje života na ovome svijetu u kojem nijedna životna situacija nije prepuštena na milost i nemilost bilo čemu osim Bogu uzvišenom i kao takva predstavlja ili putokaz na duhovnom putu ili korektiv – korigirajuće upozorenje da nešto nismo dobro učinili ili smo na svome putu skrenuli u slijepu ulicu. Tako derviši žive svoje živote na ovome svijetu osvjetljavajući svoje nutrine nurom lijepih osobina, vjerujući da nas je uzvišeni Bog stvorio da budemo dobro i lijepo odgojeni ljudi, žive. Time i tako uspostavljamo i učvršćujemo tri stupa svoga postojanja na ovom svijetu: ahlak, adab i amel (lijep odgoj, lijepo ponašanje i lijepo djelo) svjesni da je u tome Božija milost na ovom i nada u veću milost na budućem svijetu. Znam da zvuči utopistički, ali zar ne bi bilo lijepo i korisno da se svi makar djelomično ponašamo tako: odgajamo sebe, pristojno se ophodimo prema drugima i činimo dobra djela?", kazao je šejh. 


Svi pripadamo zemlji i u nju ćemo se vratiti


Govoreći o varci prolaznog života i umišljenosti da možemo vladati onim što pripada svima, odnosno što nije samo naše, kaže da je nesreća BiH u drevnom čovjekovom samonametnutom prokletstvu: vjeruje da zemlja pripada njemu, ne shvatajući da na kraju svi, ustvari, pripadamo zemlji, u nju ćemo se vratiti kao što smo nekoć davno kroz Adema iz nje izvedeni i od nje stvoreni. I tu, ističe, sve priče o Bosni počinju i sve se završavaju.

Njegova bajramska poruka je da moramo naći načina da Bajramom, u njegovom najširem značenju i tumačenju, učinimo i ostale dane u godini, da se sjetimo gladnih i žednih, da obradujemo ožalošćene i ucviljene, da nasmijemo one koji se odavno nisu imali razloga nasmijati, da počastimo one koje niko ne časti, da se pobrinemo za one koje je Uzvišeni odlukom ostavio nama na brigu i staranje, da obiđemo bolesne, da se sjetimo nemoćnih, da od onih teško ušteđenih para odvojimo i kad nije vrijeme zekata i sadekatu-l-fitra i desnom, a da nam ne zna lijeva, počastimo sebe, a ne one kojima dajemo, jer bolja je ona koja daje nego ona koja prima.





"Poruka Bajrama je da je život Božji božanski dar i da niko nema prava ni ugroziti, a kamoli oduzeti tu svetinju bilo kome. Poruka Bajrama je da život u potrazi za znanjem nije uzalud protraćen, da imovina podijeljena na ime dobrih djela nije uludo potrošena, da lijepo ponašanje, pa i na svoju štetu, neće ostati bez nagrade, da lijep odgoj neće i ne može ostati bez nagrade. Poruka Bajrama je da onaj koji nema snage za oprost nema prava ni da mu bude oprošteno, da onaj koji nema milosti nema prava očekivati milost, da onaj koji u sebi nema spremnosti na žrtvovanje onoga što mu je najdraže i do čega mu je na ovom svijetu najviše stalo nema prava očekivati ni ono što mu treba, da onaj koji nije spreman bez nadoknade 950 godina pozivati u vjeru (u) jednog Boga ne može se nadati spasu ni na ovom ni budućem svijetu, da onaj koji nije spreman tražiti neće ni dobiti, da onaj koji nije spreman druge razumjeti nikada neće imati razumijevanja, da onaj koji se nije spreman sa siromašnima poistovjetiti nikada neće osjetiti slast bogatstva, da onaj koji nije spreman iskušenja podnijeti nikada neće osjetiti slast pobjede, da onaj koji se nije spreman poniziti nikada neće biti uzvišen, da onaj koji nije spreman dodirnuti čelom zemlju nikada neće rukom dodirnuti zvijezde i da onaj koji ne vidi najbolje kad sklopi oči nikada neće ni progledati ni vidjeti. Poruka Bajrama nama, običnim ljudima je da je naša vjera ono što radimo, šta mislimo i kako se ponašamo kad smo sami", zaključio je šejh Kukavica u intervjuu za Klix.ba

Šejh Urjan Kukavica za Klix.ba: Mnogi su prejeftino prodali svoj integritet za ovaj svijet i njegove blagodati

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Zato pišem i drugi eseji...

Zgubidani, seoske varalice, šverceri, kompleksaši i hohštapleri

Kad i kako smo postali bešćutni idioti