Edin Urjan Kukavica

Bosnom i Hercegovinom, u inat Ustavu, ne vladaju ni Bošnjaci, ni Srbi, ni Hrvati, ni Ostali... Bosnom i Hercegovinom vladaju strah i laž. Strah ne vlada samo međunacionalnim odnosima nego, prije svega, unutarnacionalnim jer svako protivljenje dominantnom etnonacionalističkom narativu u najmanjem, (do)nosi optužbe za nacionalnu izdaju, a potom i sve druge vidove izravnog i neizravnog pritiska, uglavnom egzistencijalne prirode. A što se tiče laži, njih ima nekoliko vrsta. Najveća laž na koju smo svi kolektivno i pojedinačno nasjeli je da u Bosni i Hercegovini postoje tri strane. Nikada nisu postojale! Oduvijek su postojale samo dvije: za i protiv Bosne i Hercegovine. Iz prva četiri pasusa sami zaključite ko je protiv a ko za BiH, uključno i ove k'o fol građanske, lijeve, nezavisne, pravedne, narodne... A jedna od najglupljih je ona da građanska Bosna i Hercegovina ide na štetu bilo koga, pa i vječito minoriziranih ili majoriziranih Hrvata... Čega se boje Hrvati u Bosni i Herce...

...a možda to samo istina progovara iz njih. Djeca rođena one godine kad je došla demokratija i kada su „naši“ konačno došli na svoje, sada imaju 27-28 godina, završili su ili nisu završili fakultete, neki su i masterirali... ako su u srodstvu, makar i najdaljem, sa demokratama imaju posao i to u državnoj upravi ili nekom od „naših“ javnih preduzeća i imaju osiguranu sadašnjost, a ako sve bude kako treba i budućnost (makar još osam godina)... oni su sigurno, pouzdano i odano glasali već nekoliko puta, naravno uvijek za „naše“... ili nisu glasali jer su nezaposleni, bezidejni, bezvoljni, nezainteresirani... ili, pak, ne žive ovdje. Njihovi roditelji (oni koji nisu demokrati) godinama su obijali pragove i potucali se od biroa za zapošljavanje do rada na crno, a ako su i ulovili neki „bijeli posao“ rade za 400-600 KM, u najboljem slučaju 800, ako su uopće prijavljeni onda je to na minimalac i na toliko im se izdvajaju nameti na platu i nameti iz plate... oni koji se nisu snašli kubure ...

Nedvojbeno je jasno da je Bosni i Hercegovini potreban potpuno novi narativ koji će na neki način promijeniti otužnu – da ne kažem katastrofalnu – sliku zemlje, ponajprije u očima njenih stanovnika, a tek onda kod onih koji se, navodno, za njenu sudbinu pitaju samo toliko da papagajski, robotizirano ponavljaju da je budućnost zemlje u dogovoru političkih predstavnika njenih naroda i respektivnih (etnonacionalnih) stranaka. No, čemu da se nadamo od tih „političkih predstavnika“ ako oni ni za kampanju kojom bi trebali dobiti izbore nisu bili u stanju smisliti ništa bolje od pozivanja u pomoć rahmetli Alije Izetbegovića, obećavanja boljitka / blagostanja u (ne)doglednoj budućnosti, više plate i penzije za ovoliko ili onoliko godina, dijeljenja dobronamjernih(?!) savjeta putem otvorenih pisama i, naravno, na svaki način zbijanja etnonacionalnih redova... Odnosno, u najkraćem, prodavanje starih jaja pod nove bubrege. Od osam očekivanih sedam je poznatih kandidata za jednu od tri pozicij...

Islam, svojom biti, izmiče svim (pokušajima) svjetovnog određenja i uklapanja u (ljudske) obrasce i matrice, a istovremeno i svejednako obuhvata ih i sadrži sve određujući ih, kontekstualizirajući ih i konceptualizirajući ih... stavljajući nezamislivo veliki pritisak i stres na ličnost, ulogu i funkciju vladara (slijed nije bitan), insistirajući na njegovim pozitivnim ljudskim vrijednostima i osobinama / vrlinama kao ličnosti, odnosu prema povjerenim mu podanicima i načinu obnašanja / obavljanja (funkcije / funkcija) vlasti. Vjerska i moralno-etička bit islama nadilazi i nadilazit će sve posebne političke forme... o čemu zorno svjedoči činjenica da su se društvena očitovanja islama razlikovala kroz epohe, prostor i kulture kroz sve narodne, kulturne i jezične heterogenosti islama pri čemu su svi oblici tih društvenih očitovanja propadali dokazujući svoju sporednost i privremenost, a islam je preživio dokazujući svoju trajnost i vrhunaravnost. (Filandra, 2016) Bosanski muslimani jes...

Bosna nije nikakav Endelus, raskošan, blještav, luksuzan i napredan... samodopadan, samozadovoljan i samodovoljan, tašt i umišljen, uljuljkan u moć nad ljudima i narodima, oholo siguran u vlastitu potrebitost svijetu i vijeku, toliko da je spreman širom otvoriti svoje granice i kapije prijatelju i neprijatelju. Bosna i Hercegovina je klasično nerazvijeno društvo koje je u historijski iznimno kratkom vremenu napravilo kulturološki i civilizacijski skok iz klasičnog feudalizma u digitalno, postinformatičko društvo. Pritom, nisu riješeni ni feudalni zemljišni odnosi, ali, najgore od svega, ni feudalna svijest koja ide uz feudalno zemljoposjedništvo... Postoje ljudi koji smatraju da imaju historijsko pravo na zemlju, vlast... jedna politička grupacija koja smatra da ovdje treba izvršiti refeudalizaciju društva i da je normalno da desetak feudalaca sa svojim porodicama vladaju zemljom.  * Analiza bošnjačke politike tokom proteklih gotovo četvrt stoljeća vjerovatno bi se kretala ...

Malo za ovce, a malo i za čobane.

Političari mogu biti neinformirani, neobrazovani, nenačitani, neznalice, ignoranti sa znanjem s kojim ne bi lahko završili srednju školu a kamoli fakultet, dogovoriti da im ozbiljni stručnjaci napišu magisterije i doktorate i potom postati naprimjer, ministri obrazovanja i krojiti i diktirati obrazovnu politiku, praviti reforme u oblastima sa kojima nemaju blage, a kamoli stručne i znanstvene veze, nanositi štetu čije će posljedice poslije njihovog mandata trpjeti generacije učenika i studenata, pritom ucjenjivati svoje neusporedivo uglednije kolege da za neki grant, koji ih svakako sljeduje, na svoje naučne radove objavljene u referentnim stručnim časopisima stave i njihova imena i tako sticati reference koje niko osim njih ne može imati, sricati i izmucivati pojmove za koje nisu sigurni ni šta znače i upotrebljavati ih u potpuno pogrešnim kontekstima, mogu imati – odnosno, nemati – rječnik od stotinjak riječi dostatan samo za „deset u pola s puno luka“ ili „pola kile krompirače ...