Edin Urjan Kukavica

Islam, svojom biti, izmiče svim (pokušajima) svjetovnog određenja i uklapanja u (ljudske) obrasce i matrice, a istovremeno i svejednako obuhvata ih i sadrži sve određujući ih, kontekstualizirajući ih i konceptualizirajući ih... stavljajući nezamislivo veliki pritisak i stres na ličnost, ulogu i funkciju vladara (slijed nije bitan), insistirajući na njegovim pozitivnim ljudskim vrijednostima i osobinama / vrlinama kao ličnosti, odnosu prema povjerenim mu podanicima i načinu obnašanja / obavljanja (funkcije / funkcija) vlasti. Vjerska i moralno-etička bit islama nadilazi i nadilazit će sve posebne političke forme... o čemu zorno svjedoči činjenica da su se društvena očitovanja islama razlikovala kroz epohe, prostor i kulture kroz sve narodne, kulturne i jezične heterogenosti islama pri čemu su svi oblici tih društvenih očitovanja propadali dokazujući svoju sporednost i privremenost, a islam je preživio dokazujući svoju trajnost i vrhunaravnost. (Filandra, 2016) Bosanski muslimani jes...

Politika ima začudnu super-moć da inače skromne, vaspitane, školovane... pa i neke lijepo odgojene, pristojne, načitane i obrazovane pripadnike ljudske vrste pretvori u nešto vrlo blisko zvjerima. Vrlo blisko zato što zvijeri jedne drugima ne čine ono što su ljudi spremni međusobno učiniti. Ili će, ipak, biti da je riječ o moći i vlasti koji nužno idu ruku-pod-ruku sa politikom... Tako je moguće da dojučerašnji rigidni komunisti preko noći postanu zagriženi demokrati, a uvjereni ateisti predani vjernici?  Ustvari, problem je neusporedivo jednostavniji i jednodimenzionalniji nego što na bilo koji pogled izgleda. Patetični i netalentirani svakovrsni karijeristi, od čaršijskih do političkih, koji su preko noći ostali bez osnova za dalju izgradnju svojih malih i besmislenih karijera, doskočili su vragu i pronašli novi način davanja smisla svome životu – živjeti na naš račun glumeći mudre i važne glave. Doduše, za nas bi bilo puno bolje i jeftinije da su svi odreda dobili pjesničko...

Bosna nije nikakav Endelus, raskošan, blještav, luksuzan i napredan... samodopadan, samozadovoljan i samodovoljan, tašt i umišljen, uljuljkan u moć nad ljudima i narodima, oholo siguran u vlastitu potrebitost svijetu i vijeku, toliko da je spreman širom otvoriti svoje granice i kapije prijatelju i neprijatelju. Bosna i Hercegovina je klasično nerazvijeno društvo koje je u historijski iznimno kratkom vremenu napravilo kulturološki i civilizacijski skok iz klasičnog feudalizma u digitalno, postinformatičko društvo. Pritom, nisu riješeni ni feudalni zemljišni odnosi, ali, najgore od svega, ni feudalna svijest koja ide uz feudalno zemljoposjedništvo... Postoje ljudi koji smatraju da imaju historijsko pravo na zemlju, vlast... jedna politička grupacija koja smatra da ovdje treba izvršiti refeudalizaciju društva i da je normalno da desetak feudalaca sa svojim porodicama vladaju zemljom.  * Analiza bošnjačke politike tokom proteklih gotovo četvrt stoljeća vjerovatno bi se kretala ...

Generacijama rođenim nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u Daytonu „Bosna i Hercegovina“ kakvu poznaju izgleda kao pokušaj okončanja rata po svaku cijenu i uspostave mira sa minimumom mogućnosti ponovnog izbijanja ratnih sukoba širih razmjera, osiguravanja nemogućnosti nacionalnog preglasavanja i uspostavljanja dominacije jednog nad druga dva i vice versa naciona..., pritom potpuno zanemarujući osobenosti Bosne i Hercegovine koje su prepoznavali i, reklo bi se, neupućeniji, poput delegata oba zasjedanja ZAVNOBIH-a na kojima su postavljeni temelji i određene granice teritorija SR BiH čiju tradiciju nastavlja RBiH, a za njom i „Bosna i Hercegovina“. To je bio kontraproduktivni rezultat opita međunarodne zajednice, uprimjeren na karakterističnom multinacionalnom mikroprostoru, kakvim su se u to vrijeme (kraj 20. i početak 21. stoljeća) rješavali istovjetni problemi u sličnim sredinama u drugim dijelovima svijeta, napose Bliskom istoku, u kojima je bilo potrebno, radi reformiranja sta...

Političari su svagdje isti: obećat će da će sagraditi most i ondje gdje rijeka ne prolazi. (Nikita Hruščov)  Ako vam se čini da na političkoj sceni Bosne i Hercegovine vlada neko čudno ozračje – mislim, čudnije nego sve ono na što smo do sada navikli – ponajviše nalik odmjeravanju Rudonje i Šaronje (radije, rudonja i šaronja) potpuno ste u pravu.  Stvarnost nam se sve više razlikuje od realnosti. U riječi kojima tražimo opravdanje za totalne neshvatljivosti više ni sami ne vjerujemo i slušajući se šta i kako mislimo i rjeđe, govorimo i sami ostajemo zbunjeni... odgovori na pitanja koja sebi postavljamo zvuče više tužno i smiješno nego neuvjerljivo. Čini se da nas i naše vlastite, a kamoli tuđe dosadašnje priče sve manje impresioniraju ili zanimaju. Štaviše, i oni su se počeli gubiti u njima... do mjere da nemaju pojma šta pričaju. Uopće nije pitanje šta je ušlo u ljude... Nije čak ni pitanje šta je iz njih izišlo; nažalost, to je previše očigledno... zlo i naopako....