Zgubidani, seoske varalice, šverceri, kompleksaši i hohštapleri

Političari mogu biti neinformirani, neobrazovani, nenačitani, neznalice, ignoranti sa znanjem s kojim ne bi lahko završili srednju školu a kamoli fakultet, dogovoriti da im ozbiljni stručnjaci napišu magisterije i doktorate i potom postati naprimjer, ministri obrazovanja i krojiti i diktirati obrazovnu politiku, praviti reforme u oblastima sa kojima nemaju blage, a kamoli stručne i znanstvene veze, nanositi štetu čije će posljedice poslije njihovog mandata trpjeti generacije učenika i studenata, pritom ucjenjivati svoje neusporedivo uglednije kolege da za neki grant, koji ih svakako sljeduje, na svoje naučne radove objavljene u referentnim stručnim časopisima stave i njihova imena i tako sticati reference koje niko osim njih ne može imati, sricati i izmucivati pojmove za koje nisu sigurni ni šta znače i upotrebljavati ih u potpuno pogrešnim kontekstima, mogu imati – odnosno, nemati – rječnik od stotinjak riječi dostatan samo za „deset u pola s puno luka“ ili „pola kile krompirače i jogurt“, ali nipošto za jelovnik iole otmjenijeg restorana, na studijska putovanja voditi ljubavnice, preprodavati gorivo iz službenih automobila i još stotinu čuda kojih se može dosjetiti samo kad si ministar... i da im za to i zbog toga niko ne smije reći ni riječ, a kamoli povući ih za rukav i pozvati na bilo kakvu odgovornost.

Dokle god su naši... ne smiju se dirati

Mogu biti ginekolozi i stručnjaci za europske integracije, veterinari koji se razumiju u kulturu i teatar, najobičniji pederi koji se pretvaraju da su ugledni proktolozi, školovani vjerski službenici a ponašati se kao da nikad za Boga nisu ni čuli, a kamoli (u) Njega povjerovali, arhitekte koji nikada nisu ništa projektovali, policajci stručnjaci za makroekonomiju, provincijski međaški advokati koji jedva govore maternji jezik i stručnjaci za anglosaksonsko i međunarodno pravo, seoske varalice, zgubidani i probisvjeti i ministri civilnih poslova, šverceri i zaštitnici vitalnih nacionalnih interesa, svakovrsni hohštapleri i skupštinski zastupnici i članovi komisija za ekologiju i kontrolu rada obavještajne zajednice, potpuni anonimusi sa izvrsnim poznavanjem psihologije masa i još boljim poznavanjem korištenja društvenih mreža u svrhu vlastite promocije, zaštite stranke i psihološko ratovanje.

Dokle god su naši... ne smiju se dirati, ne smije im se uskraćivati samopritvrđeno pravo na samonahodeće raspolaganje općinskom imovinom, njihove se odluke i djela ne mogu preispitivati, njihove su transakcije „ispod žita“, sveta djela za koja odgovaraju samo Bogu i Sudu časti svoje partije, zabranjeno je utvrđivanja porijekla ne samo njihove nego i predratne, ratne i naročito poratne imovine njihovih najdaljih rođaka, novinari im ne smiju postavljati pitanja za koja znaju da ne mogu ili ne znaju na njih odgovoriti, svaki napad na njih je napad na narod, naciju i državu, a svetogrdne geste poput pokazivanja srednjeg prsta koloni vozila sa zatamnjem staklima pod svjetlucajućom pratnjom koja prijet s ceste zgurati svakoga ko se ne skloni na vrijeme, ima se najstrožije sankcionirati tako da ni gluhonijemi više nisu slobodni komunicirati svojim znakovnim jezikim... bilo ko bi ih mogao pogrešno shvatiti, protumačiti i optužiti za vrijeđanje nacionalnih osjećaja ovih ili onih...

Njihova djeca mogu studirati u inostranstvima, žene im mogu upravljati općinama i institucijama, čak biti tamo zaposlene a da niko ne zna niti smije pitati šta rade a kamoli kolika im je plata, rođaci i rodice ne mogu biti nezaposleni jer se to protivi seoskom adetu, naplaćivat će putne troškove i dnevnice ne samo za putovanja na koja nikada nisu (ot)išli nego i za odlazak u svoja rodna mjesta i posjetu prijateljima i rodbini koji još nisu zaposleni u državnoj službi i preduzećima...... i tako dalje.

Mi ćemo ih uporno pokušavati humanizirati dajući njihovom zlu ljudsko lice kakvo ponekad pokažu pred izbore, a oni će to jednako uporno odbijati iz dana u dan pokazujući nam kako je to loša ideja i kako smo mi doista, loši i nezahvalni podanici jer sve su to glasine, neprovjerene priče, poluinformacije koje dolaze odnekud, niotkud, a šire ih narodni i nacionalni neprijatelji iz njihovog i drugih naroda u svrhu ove ili one kampanje...

Neko bi im konačno trebao reći da nema te vjere, religije, ideologije ni nacionalnog interesa kojima je moguće opravdati privilegije koje su prisvojili i luksuz u kojem uživaju stariji i bakanalije, balahanja i iživljavanja podmlatka koji proizvode i uobličavaju po svojoj mjeri – bilo da je riječ o „imućnim“ roditeljima i njihovoj djeci ili političarima „koji su se snašli“ i njihovim stranačkim mladežima – i da ništa od toga nije ni halal ni dozvoljeno dokle god ima ijedan roditelj koji nije u stanju svome djetetu priuštiti ni najosnovnije. Prebacivanje odgovornosti, krivice ili zasluge na Boga: „To je Božja volja... Bog daje i Bog uzima...“, u ovom slučaju blasfemija je i svetogrđe pa makar im pisanu potvrdu da je sve to u redu izdali reis, kardinal i patrijarh zajedno.

Neko bi im trebao reći da je vjera (u) Boga individualna stvar ali da se dokazuje brigom i staranjem o njihovim bližnjim isto Njegovim stvorenjima pa makar oni ne bili nijedne vjere.

Neko bi im trebao reći da plate i nadoknade nisu halal samom činjenicom da se zovu „platama“ i „nadoknadama“ nego činjenicom da se trebaju i moraju zaraditi odnosno njihovi iznosi – koliki god da su – opravdaju odgovarajućim radom i doprinosom onome za šta se primaju. Isto tako, eufemistično nazvana „visoka primanja“ skupštinskih, parlamentarnih zastupnika i ministara, vjerozakonski čistim ne čini činjenica da njihove iznose nisu – ili jesu – sami utvrđivali oni koji ih primaju nego je to takav koeficijent ali ih nečistim čini nerad i ne zalaganje za opće ali i dobro svakog ko živi pod njihovom vlašću... kako god da se zove i koje god stranke da je član... pa makar ne bio nijedne.

Šta nas čeka naredne četiri godine

Neko bi im trebao objasniti da je laganje grijeh, licemjerje jedna od najprezrenijih osobina u svim Svetim spisima te da je krađa grijeh makar se kralo od „nikoga“ odnosno od države, a i da krasti od države ne znači krasti od nikoga nego od djece u jaslicama i vrtićima kojih sve manje imamo jer nam sve manje trebaju, od djece u osnovnim i tinejdžera u srednjim školama sa i bez kontroverznih naziva, od fakultetlija koje će njihova djeca gledati sa visine kad se pojave u njihovim njemačkama, šveckama i amerikama, od onih sa zavoda za zapošljavanje za čije se privremeno zapošljavanje izdvajaju milioni (ali ne za plate nego samo za doprinose koji će se odmah vratiti u istu kasu i upotrijebiti za naredno falsificiranje izvještaja o porastu zaposlenosti) za ovu ili neku narednu kampanju... i da nema načina da se svi zajedno više potrudimo da nastavimo pozitivni trend zapošljavanja i napravimo više radnih mjesta jer to niti je u našoj moći niti takvo prebacivanje krivice na „sve nas“ više uopće ima ikakvog smisla.

Neko bi im trebao objasniti da ljudi ne odlaze zbog finansijske i materijalne krize nego samo da bi živjeli bez psihološkog pritiska i stalne prijetnje ovim ili onim, da plate putarinu i voze prisojnim cestama, da ih niko ne pravi budalama da se most nije mogao napraviti drugačije nego onako kako se napravio (jer je nestalo para...)... a pogotovo ne odlaze da bi osigurali veću prosječnu platu onima koji ostaju...

Neko bi nama konačno trebao reći da stvari, životinje i ljudi imaju svoju prirodu koju ne mogu ni promijeniti niti joj mogu umaći koliko god se pretvarali da su nešto drugo. Žaba je žaba i koliko god se nadimala nikada neće ni postati konj niti dosegnuti njegovu veličinu niti će ikome pametnom naumpasti da potkuje žabu koliko god ona podizala nogu i sama se nudila... a i na koje god prijestolje da je staviš, kakvom god odorom da je ogrneš ona će skočiti u prvu makar i najprljaviju baru koja joj se ukaže.

Neko bi nama konačno trebao objasniti da nikome ovdje nije dobro. Ali, ako mislite da jest, čekajte da vidite šta su spremili za naredne četiri godine.