Edin Urjan Kukavica

Kažem: „Najlakše je uspostaviti pravila. Najteže je – ili, jedva moguće – osigurati njihovo provođenje i poštivanje.“ Reći ćete: „Ni to nije teško... imaju sankcije, imaju... imaju kontrolori...“ Odgovorit ću: „Dobro... a po kojim kriterijima će se birati kontrolori? Ko je taj koji će odrediti kriterije za odabir, imenovanje i postavljenje kontrolora? I, ko će kontrolirati kontrolore?“ Uzvratit ćete: „Imaju... postoje pravila... sve lijepo piše... pročitaš, formiraš komisiju, staviš u funkciju...“ Mogao bih nastaviti: „I to dobro..., ali koje su kompetencije imenovatelja komisije? Jesu li oni najbolji u toj oblasti i tom poslu za koji imenuju komisiju? Što će im komisija ako su oni najbolji...“ ali neću jer bi se ova igra mačke i miša ovako mogla otegnuti u nedogled ili makar do tačke u kojoj ćemo se složiti da se ne slažemo ili zajednički zaključiti da su imenovatelji izabrani na nekim izborima, a onda ćemo doći do toga da niti su najbolji, niti su kompetentni, niti su stručni... ne...

Nedvojbeno je jasno da je Bosni i Hercegovini potreban potpuno novi narativ koji će na neki način promijeniti otužnu – da ne kažem katastrofalnu – sliku zemlje, ponajprije u očima njenih stanovnika, a tek onda kod onih koji se, navodno, za njenu sudbinu pitaju samo toliko da papagajski, robotizirano ponavljaju da je budućnost zemlje u dogovoru političkih predstavnika njenih naroda i respektivnih (etnonacionalnih) stranaka. No, čemu da se nadamo od tih „političkih predstavnika“ ako oni ni za kampanju kojom bi trebali dobiti izbore nisu bili u stanju smisliti ništa bolje od pozivanja u pomoć rahmetli Alije Izetbegovića, obećavanja boljitka / blagostanja u (ne)doglednoj budućnosti, više plate i penzije za ovoliko ili onoliko godina, dijeljenja dobronamjernih(?!) savjeta putem otvorenih pisama i, naravno, na svaki način zbijanja etnonacionalnih redova... Odnosno, u najkraćem, prodavanje starih jaja pod nove bubrege. Od osam očekivanih sedam je poznatih kandidata za jednu od tri pozicij...

Najkraći odgovor bi bio: zato što se u takvoj Bosni (i Hercegovini) oni vraćaju u početno agregatno stanje... negdje sa dna kace iz koje su iskočili kao bitni i važni nacionalci. Duži odgovor je nešto složeniji...   Najprije... o papci i nacionalcima (2014) Sad je, dakle, konačno jasno: Sejdić (Dervo) i Finci (Jakob) su najgori od svih! Zašto? Zato što sve vrijeme trajanja mrcvarenja kojemu su posudili svoja prezimena, njih dvojica – i oni koji su ih na to nagovorili – znaju da su principi provođenja presude Europskog suda za ljudska prava u Strazburu odavno dogovoreni (neki kažu čak prije tri godine) i da „ nema nikakvog spora da će se svi građani BiH moći biti kandidati za člana Predsjedništva BiH i moći naći u Domu naroda“. Drugim riječima, ono što nije riješeno nema nikakve veze sa presudom "Sejdić - Finci", nego sa „ultimatumom HDZ-a BiH, a i zamolbom(?) međunarodne zajednice“ bez čega „nema dovoljno ruka da se u Parlamentu usvoje dogovoreni principi sprovo...

Islam, svojom biti, izmiče svim (pokušajima) svjetovnog određenja i uklapanja u (ljudske) obrasce i matrice, a istovremeno i svejednako obuhvata ih i sadrži sve određujući ih, kontekstualizirajući ih i konceptualizirajući ih... stavljajući nezamislivo veliki pritisak i stres na ličnost, ulogu i funkciju vladara (slijed nije bitan), insistirajući na njegovim pozitivnim ljudskim vrijednostima i osobinama / vrlinama kao ličnosti, odnosu prema povjerenim mu podanicima i načinu obnašanja / obavljanja (funkcije / funkcija) vlasti. Vjerska i moralno-etička bit islama nadilazi i nadilazit će sve posebne političke forme... o čemu zorno svjedoči činjenica da su se društvena očitovanja islama razlikovala kroz epohe, prostor i kulture kroz sve narodne, kulturne i jezične heterogenosti islama pri čemu su svi oblici tih društvenih očitovanja propadali dokazujući svoju sporednost i privremenost, a islam je preživio dokazujući svoju trajnost i vrhunaravnost. (Filandra, 2016) Bosanski muslimani jes...

Politika ima začudnu super-moć da inače skromne, vaspitane, školovane... pa i neke lijepo odgojene, pristojne, načitane i obrazovane pripadnike ljudske vrste pretvori u nešto vrlo blisko zvjerima. Vrlo blisko zato što zvijeri jedne drugima ne čine ono što su ljudi spremni međusobno učiniti. Ili će, ipak, biti da je riječ o moći i vlasti koji nužno idu ruku-pod-ruku sa politikom... Tako je moguće da dojučerašnji rigidni komunisti preko noći postanu zagriženi demokrati, a uvjereni ateisti predani vjernici?  Ustvari, problem je neusporedivo jednostavniji i jednodimenzionalniji nego što na bilo koji pogled izgleda. Patetični i netalentirani svakovrsni karijeristi, od čaršijskih do političkih, koji su preko noći ostali bez osnova za dalju izgradnju svojih malih i besmislenih karijera, doskočili su vragu i pronašli novi način davanja smisla svome životu – živjeti na naš račun glumeći mudre i važne glave. Doduše, za nas bi bilo puno bolje i jeftinije da su svi odreda dobili pjesničko...