Odgovori na nepostavljena pitanja - (6)



Riječi francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana, iz njegove znamenite knjige „Za Europu“: „Devetoga maja 1950. godine francuska je vlada u svojoj svečanoj deklaraciji izabrala Europu. (…) Europu oslobođenu bratoubilačkih i sterilnih borbi, koja se kretala putem zajedništva, zalogu napretka, sigurnosti i mira“[1], koje ni tada ni po predmetu ni po sadržaju nisu bile usamljene, ali su neupitno najglasnije odjeknule kao reakcija na ratno iskustvo i poslijeratna trajna i goruća želja i usmjerenje da se neki budući ponovni rat u Europi izbjegne po svaku cijenu. Strah od izvjesne nove utrke u naoružanju najavljene i izazvane, među ostalim, i hladnoratovskim prilikama te blokovskom podjelom svijeta, a koji su pridonijeli stvaranju potrebe za zajedništvom među državama Europe, temelj je na kojem su nastale tri Europske zajednice: European Coal and Steel Community – ECSC (1951.), European Economic Community – EEC i European Atomic Energy Community – EURATOM (1957.)

Vrline ili prednosti, radije nego vrijednosti

Razvojem suradnje u svim tim respektivnim područjima dolazi do širenja zajedničkih interesa, što je izravno rezultiralo i usvajanjem novih vrijednosti oko kojih se stvaralo novo europsko jedinstvo. Tako su se zajedničke europske politike, sa sve čvršćom vizurom zajedništva, počele baviti svim relevantnim sferama društvenog života unutar onoga što će kasnije postati Europska unija, od kojih se najviše insistiralo na slijedećim oblastima:

  • stvaranju europskog područja mira i stabilnosti,
  • ekonomskom povezivanju, odnosno stvaranju zajedničkog otvorenog tržišta, jedinstvene carinske i monetarne unije,
  • zaštiti okoliša,
  • vanjskoj politici, zajedničkoj sigurnost i odbrani,
  • razvoju europskog identiteta,
  • uspostavi i razvoju područja „četiri slobode“ – slobodnog protoka ljudi, kapitala, roba i usluga,
  • suradnji u području pravosuđa i unutarnjih poslova,
  • stvaranju novoga pravnog poretka i
  • stvaranju političke unije.


Sva nabrojana i mnoštvo drugih (nenabrojanih) područja, oblasti, sfera i domena ljudskog življenja i djelovanja temeljem zajedničkih karakteristika jesu, ustvari, vizije koje Europska unija kroz svoje institucije nastoji realizirati u ujedinjenoj Europi. Stoga se s pravom smatraju njezinim temeljnim prednostima u odnosu na ostatak svijeta ili vrlinama, ali i načelima koja su vremenom definirana na slijedeći način:

  • poštivanje prava čovjeka i građanina,
  • očuvanje zdrave životne okoline,
  • stvaranje novoga poretka slobode, zaštite i sigurnosti,
  • poštivanje kulturne raznolikosti,
  • suradnja na svim područjima između jednakopravnih nacija – država članica Europske unije, slobodno izražavanje misli te stvaranje svih nužnih preduvjeta za dokidanje svih oblika diskriminacije (prema spolnoj, nacionalnoj, konfesionalnoj, socijalnoj i drugim osnovama).


Već iz navedenoga jasno je da je riječ o gotovo utopijskim idealima koje bi, stoga, moglo realizirati samo idealno društveno uređenje, a realizacija napose bi predstavljala politički ideal. Život u takvoj društvenoj zajednici bio bi dio Kantove vizije slobode svakog čovjeka kao člana društva. On je to izrazio, poznato je, na sljedeći način: „Slobodu čovjeka kojom se može formulirati načelo konstituiranja zajednice izražavam u formuli: nitko me ne može prisiliti da na njegov način budem sretan (onako kako on zamišlja dobrobit drugih ljudi), jer svatko sreću smije tražiti na putu koji se njemu samome čini dobrim, samo ako pritom ne nanosi štetu slobodi drugih da teže nekoj sličnoj svrsi, koja može postojati zajedno sa svačijom slobodom prema mogućemu općem zakonu“, te bi ovakva politička i društvena i / ili društveno-politička zajednica bila „potpuna realizacija osobne slobode koja je istodobno (nesmetano) omeđena (samo) tuđim slobodama“[2].

Unatoč njenoj očiglednoj nemogućnosti realizacije, ovakve ideje nisu bile novina. Već je i Platon pokušao osmisliti model društvenog života i državnog uređenja koji bi, kroz poštovanje temeljnih vrijednosti za čovjeka kao utopijskih kategorija, služio sretnom građaninu. U nemogućnosti da svoju ideju realizira, od nje je odustao (kao i od Sokratovskih načela na kojima je počivala), priklonivši se pritom dijametralno oprečnim opcijama, u kojima je u konačnici vidio čovjeka kao poslušnika u odnosu na državom propisane zakone. Znakovita i upitna zato postaje efikasnost namjere da se upravo sve većom društvenom regulativom, u svim sferama društvenog života, pokušava ostvariti spomenuta, u svojoj biti idealistička budućnost Europske unije.



 Nastavlja se...






[1] Schuman, R (2000) Za Europu. Europski dom Zagreb, Europski pokret Hrvatska, Zagreb
[2] Kant, Immanuel (2000) Pravno-politički spisi. Politička kultura, Zagreb

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Šejh Urjan Kukavica za Klix.ba : Mnogi su prejeftino prodali svoj integritet za ovaj svijet i njegove blagodati

Ja sam malo iskompleksiran

Zgubidani, seoske varalice, šverceri, kompleksaši i hohštapleri