I ja sam za žene u politici...
Vijesti pristižu, sustižu i prestižu jedna drugu da bi obični čovjek
pomislio da se ovdje nešto doista događa... Odnosno, gotovo da bi neinformiran
pratilac (vijesti) mogao pomisliti da su, ne daj Bože, naručene ili režirane da
svaka slijedeća unekoliko potisne pažnju i spriječi ozbiljne reakcije na
prethodnu.
Neki se još nisu ni oporavili od „šoka i nevjerice“ izazvanog najavom
pojave i prijave još jedne žene na centralnoj pozornici političkog teatra kod
nas, a novi „šok i nevjericu“ izazvala je vijest o hapšenju još jednog (doduše,
ne bilo kojeg) generala. Prije njih „šok i nevjericu“ izazvala je vijest da će Bosna i Hercegovina
za 10 godina biti stabilna zamlja... prije te vijest je bila da su se dvije
skupine boraca zamalo fizički obračunale pred zgradom nekih institucija u
Sarajevu, a odmah za njom da je u sukobu između boraca i policije povrijeđen
policajac – bivši borac... i tako unazad do unedogled i naprijed, također u
nedogled...
Kako će u prvi saf i
na čestitanje Bajrama
No, da se vratim temi iz naslova.
I ja sam za žene u politici... kad već nema muškaraca. Još ako su
obrazovane, sposobne, karakterne, nepokolebljive, beskompromisne, sa jakim
političkim zaleđem i vezama, biografijom i bibliografijom koja ne može stati ni
na tri a kamoli pola stranice gusto kucanog teksta... još ako je uz sve
nabrojano odlučila da umjesto da se ne upusti u težak „fight“, da uživa i ne radi ništa... odabere da
učini hrabar čin, iskoristi svoje lobističke moći i pospremi nered... još ako
je Bošnjakinja, muslimanka, supruga i majka...onda ima sve reference ne samo da
bude kandidatkinja nego odmah izabrana članica Predsjedništva BiH. Šta ima veze
gdje je rođena...?
No,
poslovično oprezan – iskustvo me naučilo da razmišljam nekoliko koraka
unaprijed – u prilici sam naslutiti neke protokolarne teškoće i predvidjeti
moguće probleme čisto administrativne prirode ako je predmetna osoba
Bošnjakinja i muslimanka. Evo, samo nekoliko taksativno pobrojanih i ovlaš obrađenih
problema.
Najprije,
tu je pitanje namaza. I ispodprosječno informiranima poznato je da u islamu
žene klanjaju iza muškaraca, a onima sa malo boljim poznavanjem tematike znano
je da je kod muškaraca najpohvaljeniji prvi, a kod žena zadnji saf. Za sada ne
postoji način da se ženu predsjednika ili gospođu predsjednicu uzme za ruku i
kao ostale skromne uglednike koji sjednu na prvo slobodno mjesto, provede u
prvi saf nego mora ostati među ženama pa i da joj je kruna na glavi.
Potom, tu
je i problem Bajram namaza i kolektivnog, uzajamnog i sveopćeg čestitanja što
Reisu-l-ulemi što gospođi predsjednici, jer nema načina da se sa gospođom
predsjednicom rukuje, a ni njen ulazak u mihrab nije baš nešto što je šeriatski
najopravdanije... A dva su Bajrama, jedna hidžretska nova godina i nekoliko
mubarek noći do izbora, a u mandatu sve to puta najmanje četiri...
Nadalje,
tu je pitanje džume... u islamu ženama džuma nije obavezna kao muškarcima ali i
lošije informirani od mene barataju sa pojmovima pokazna, dokazna, školska,
turistička, putnička, administrativna, protokolarna, kadrovska... džuma te se i
tu javlja mnoštvo problema kojima bi se trebalo pozabaviti ako želimo imati
gospođu predsjednicu. Sijela, kahve, minderi, tevhidi, mevludi, iftari... tu
već nema problema, sve nam je to poznato i još uvijek dozvoljeno ako se u
međuvremenu nešto ne promijeni.
S druge
strane, čini se da bi gospođa predsjednica – ko god da bude – u vrlo izvjesnom
i konkretnom smislu značajno doprinijela razdvajanju politike i religije,
odnosno stranke i vjerske zajednice, a to je, priznat ćete, u predmetnoj
situaciji izuzetno veliki i značajan poduhvat.
Ginekolozi, proktolozi, vjerski službenici u politici
Sve u
svemu, čini mi se da je ovo „klizav teren“ prepun neodgovorenih pitanja, teško
ili nikako rješivih problema i bolje je sve to prepustiti boljim poznavaocima i
šeriata i izbornog prava, jer bojim se da bih se daljim upuštanjem mogao uplesti
kao pile među ku.čine ili još gore, kao Bošnjaci u državotvornu politiku, a i
bespotrebno sebi navlačim moguću „mo'bu na glavu“.
No, kad se
bolje razmisli, može li biti da je priča o gospođi predsjednici samo još jedna
epizoda ili scenski prizor politi(č)kantske taktike poznate kao „...samo nek'
ne puca“? Naime, kad se digne kuka i motika protiv predmetne osobe – ili osoba –
onda ispliva neki, recimo muškarac i svi odahnu: „Huh... neka je i on samo da
nije ona?“ Ili, ako je uloga samo naizgled glavna, a ustvari je potpuno
sporedna, odnosno ukoliko se sa budućim članom Predsjedništva i gospodinom
Predsjednikom dogovori da udobnu stolicu člana Predsjedništva drži toplom do slijedećih
izbora... onda stvari gotovo da poprimaju logičan smisao bez obzira je li grijač
stolice žena ili recimo muškarac.
Ako do
sada nije bilo jasno šta imam protiv ginekologa, proktologa, psihijatara i
vjerskih službenika u politici nadam se da sada jeste. Ili da je makar nejasnije...
Bilo kako
bilo, hoću da se zna: I ja sam za žene u politici... i ne samo u politici... naročito
za žene sa petljom... kad već nema muškaraca sa istom.
Primjedbe