Odgovori na nepostavljena pitanja - (5)
Razmišljanjem o državi
kao o kući bez (nacionalnog) poda i plafona, političkoj zajednici kojoj nacija
nije početak a nacionalizam kraj, mogla bi biti mogućnost revidiranja političke
kulture i dekonstrukcije ozbiljnijih i većih stvari od samog narativa i
primjeni paradigme većoj od postojećih, koje bi moglo rezultirati inovacijom
odnosa unutar naše države Bosne i Hercegovine, a koje je manje empatično i više
pragmatično, otvoreno autorefleksiji, razumijevanju položaja i pozicije nacije
i identiteta na nama potpuno inovativan način – kao pluraliteta umjesto
singulariteta, kao mnoštva u jedinstvu i jedinstva u mnoštvu. Naviknuti smo o
sebi razmišljati unutar koncepta mononukleidne identifikacije (samo nacionalno,
samo vjerski, samo kulturološki, samo teritorijalno...) zanemarujući čak i
inherentni pluralitet identiteta i identifikacija, a kamoli transcendentne
koncepte sa kojima se rađamo i koje, u međuvremenu, do smrti stičemo.
Državotvorna inovativnost i inovativna državotvornost
Europa / Europska unija /
Bosna i Hercegovina posjeduju unutarnji kapacitet inovativnog odgovora na staro
pitanje kako izgraditi zajednicu / zajedništvo na potpuno drukčiji način,
primjenom potpuno drugačije logike državotvornosti koju karakterizira
dominacija i homogenizacija. Novi model mora se temeljiti na razvoju,
napredovanju, razmišljanju i promišljanju, inkluziji i nepristrasnom, hladnom i
smirenom razgovaranju i pregovaranju.
Traganje za načinom,
sredstvima i instrumentima za izgradnju zajednice / zajedništva u Bosni i
Hercegovini u postojećim okvirima, umnogome podsjeća na potragu za
alhemičarskim „kamenom mudrosti“ koji olovo čudesnom transmutacijom pretvara u
zlato.
Ideja zajedničke
budućnosti omogućava izgradnju zajedničkog u zajedništvu bez nužnog postojanja
zajednice. Govorimo o nečemu za što je dovoljno predznanje da smo na istom
mjestu u isto vrijeme zahvaljujući historiji, da dijelimo istu sudbinu, da
nismo potpuno usklađeni, da su naši respektivni interesi različiti, ali i da im
je rješenje jedinstveno. Umjesto o zajednici jedinstva ili jedinstvenoj
zajednici zašto ne govoriti o zajednici budućnosti ili budućem zajedništvu koje
bi moglo biti rezultat racionalne politike... Za demokratski legitimitet narod
možda nije nužan, ali zajednica jeste, a za zajednicu nužno je da dublje
sagledamo zajedničko u svoj njegovoj punini koja ne može niti se smije svesti
na puku interakciju ili sporazum između samodovoljnih elemenata, nego mora
podrazumijevati uzajamne obaveze i odgovornosti.
Bosna i Hercegovina je
kao i Europska unija politička zajednica, ali ne u kontekstu empatičkog
pripadanja. Zajednički temelj Europske unije predstavljaju zajednički elementi
koji su se kao europska društva upustili u kreativni integrativni proces u
kojemu su žrtvovali državnu samoupravu i demokratiju (koji su do tada poimani
kao čisto nacionalni koncepti) radi zajedničke i izvjesnije budućnosti, makar i
u međuovisnosti. Međuovisnost u ovom kontekstu podrazumijeva da odluke koje
jedna skupina donosi utječu na druge, kulminirajući činjenicom da odluke
eurounijskih institucija imaju biti ugrađene u respektivne zakone zemalja
članica. Temeljnu ideju zajedništva Europske unije čini predstava da identitet
drugih i drugačijih ne predstavlja smetnju i ograničenje nego gradivni element
političke zajednice različitih. Ova vrsta interakcije, vremenom ojačavana i
dograđivana, omogućila im je da počnu razmišljati i u kontekstu supranacionalne
logike. Iz ove perspektive o ideji zajedništva se više ne razmišlja kao o
samoodređenju nasuprot drugima, nego „uključujući druge“[1],
nadvladavajući međusobne i uzajamne animozitete.
Kako često i rado ističemo da
je Bosna i Hercegovina bila „europa“ prije Europe, odnosno da su vrijednosti na
kojima diplomati Europske unije insistiraju bile bosanskohercegovačke,
kulturološke, civilizacijske i, najvažnije od svega, tradicionalne i
tradicijske vrijednosti davno prije nego su postale temeljem i ciljem
eurounijskog integracijskog procesa, svjesno ili nesvjesno, ali dovoljno
neodgovorno napose, pred sebe smo postavili zadaću da vlastite tvrdnje dokažemo
u praksi. Očekivano, zadaća se pokazala nemogućnom misijom sa nenabrojivim
mnoštvom nesavladivih prepreka, ponajviše u vidu straha od narušavanja
ravnoteže, straha uspostavljenog agresivnom etnonacionalističkom narativnom
propagandom. No, činjenica je da tri etnonacionalistička autosubjektiviteta
koji čine os ili srž vladajuće strukture u Bosni i Hercegovini javno zagovaraju
članstvo BiH najvećem svjetskom integracijskom procesu, tj. gospodarskom i
političkom ujedinjenju zemalja Europe u Europsku uniju. Kao jedan od ključnih
razloga za to navode suučešće u internacionalnom pravnom poretku temeljem
zajedničke pravne stečevine Europske unije (acquis communautaire) koji se u ovom kontekstu može
razumjeti i kao katalog prava i obaveza što ih sa sobom donosi eurounijski
sistem, ali i ponovno zaživljavanje temeljnih zajedničkih vrijednosti koje
postoje u slobodnom i otvorenom društvu napredne zapadne civilizacije.
Nastavlja se...
Odgovori na nepostavljena pitanja - (4)
Odgovori na nepostavljena pitanja - (3)
Odgovori na nepostavljena pitanja - (2)
Odgovori na nepostavljena pitanja - (1)
[1] Habermas, J. (1999) Die
Einbeziehung der Anderen. Studien zur politischen Theorie. Frankfurt,
Suhrkamp
Primjedbe