Odgovori na nepostavljena pitanja - (2)
Iskreno, odgovor na ovo
postavljeno i sva nepostavljena pitanja mogao bi stati u jednu rečenicu, čak u
jednu jedinu riječ pisanu malim ili velikim početnim slovom – Pravila! Imajući u vidu mnoštvo
sličnih karakteristika BiH sa Evropskom unijom, cijenimo da procesi,
programi i razvoj eurounijskih integracija, predstavljaju priliku / šansu za
artikulaciju jedinstva, zajedništva u različitosti i različitosti u jedinstvu i
u tome nenabrojivo mnoštvo moćnih i funkcionalnih sredstava i instrumenata za
afirmiranje partikularnih identiteta, svih, pa i nacionalnih, nego što to
omogućavaju i nude respektivni nacionalni (para)državni projekti.
Teško je zamisliti bilo koga
normalnog ko ne želi živjeti u zemlji, društvu, sistemu i državi, slobode
(prihvatljive po općeprihvaćenim socijalnim normama, one koja ne zadire u tuđu
slobodu), nipošto samo za povlaštene nego prije svih za one nemoćne kojima bi
sistem napose – jer je tako strukturiran – osigurao život dostojan čovjeka, i
to kroz sistem države. Nije nužno da to bude „država blagostanja“, utopijska
zamišljena zajednica u kojoj svi imaju šta i koliko hoće i u tome uživaju onako
kako žele. Sasvim je dovoljno da to bude PRISTOJNA DRŽAVA u kojoj institucije sistema ne vrijeđaju, ne
ponižavaju i ne ugnjetavaju svoje građane nego im služe!
Što se tiče Bosne i
Hercegovine, vjerujemo da je za o(t)puštanje unutarnje napetosti respektivnih
etnosa, ali i fabriciranih i posljedičnih međuetničkih tenzija, jedini „lijek“
(sve)opća i (sve)obuhvatna demokratizacija svih sfera i domena društvenog
življenja. Pritom, pod „svim sferama i domenima društvenog življenja“
podrazumijevamo sva gotovo beznadežno kontaminirana područja svakodnevnog
življenja – „od
porodilišta i vrtića pa do grobnih mjesta“, sve i to do te mjere da
je jedini „izlaz“ iz situacije „prepustiti se
njegovoj gravitacionoj sili“ [1]. Kako prepuštanje uopće
nije izlaz nego ulaz, i to u vrtlog
beznađa koje, napose, ne nudi ništa osim dopuštenja za nemoćno slijeganje
ramenima i / ili odmahivanje rukom, odnosno pristajanja i slaganja motiviranog
bilo kojom mentalnom, intelektualnom ili egzistencijalnom uplašenošću ili, pak,
nepristajanja i neslaganja koje onda zahtijeva puno odgovora na postavljena i
ne postavljena pitanja koja, sva, mogu stati samo u jedno: „A šta je onda
izlaz?!“ „Uspješna politička alternativa u BiH
može značiti samo jedno: uspješno konstituirana demokratska kontrasila na
području cijele BiH, ni manje ni više uspješne od sadašnje već konstituirane
vladajuće etnonacionalističke hegemonije na cijelom bosanskohercegovačkom
prostoru“ [2].
Da ne dužim, cijenim da
procesi, programi i razvoj eurounijskih integracija predstavljaju priliku / šansu
za artikulaciju jedinstva, zajedništva u različitosti i različitosti u
jedinstvu i u tome nenabrojivo mnoštvo moćnih i funkcionalnih sredstava i
instrumenata za afirmiranje partikularnih identiteta, svih, pa i nacionalnih,
nego što to omogućavaju i nude respektivni nacionalni državni projekti. U tom
smislu, dovoljno očevidno napose, trebamo potpuno drukčije teorije, pristupe,
koncepte i prakse od onih koji su važili i važe za formiranje (jedno)nacionalnih
država.
Komparativne
sličnosti EU i BiH
Možda malo prenategnuto i
preslobodno, ali čini se da Europa / Europska unija po nekim karakteristikama,
nećemo reći mnogim, ali su svakako brojne, u potpunosti podsjeća na Bosnu i
Hercegovinu. Riječ je višenacionalnom „društvu“ sa zajedničkom historijom, sa
brojnim razlikama, različitostima i raznolikostima u civilizacijskim,
kulturološkim, ekonomskim, socijalnim, demokratskim... i drugim domenima na
nacionalnim / državnim razinama. Razlike postoje i u društvenim uređenjima
respektivnih zemalja članica, stupnju razvijenosti demokratskih institucija,
pravosuđa, zakonodavstva, stupnju prisutnosti korupcije i načinima, sredstvima
i uspjehu borbe protiv nje... Brojne su razliku i u ideološkim, predrasudskim –
mentalnim i intelektualnim, pa i unutarnjim granicama, administrativnim
uređenjima, birokratkom aparatu. Tu su, na istom mjestu i u istoj organizaciji,
nekadašnji ratni neprijatelji, pripadnice različitih ratnih i poratnih alijansi
i saveza...Nemoguće je nabrojati sve što bi, kao vrlo djelotvorni činioci,
pojedinačno, a kamoli svi skupa, trebali govoriti da Europa nikada neće postati
Europska unija, a ipak, jeste.
Štaviše, riječ je o
vjerovatno najrazvijenijoj i najuređenijoj multidržavnoj organizaciji koja
predstavlja i može služiti za primjer svim ostalim pokušajima multi i
međudržavnog povezivanja i integriranja. Traganje za (nekim) oblikom
funkcionalne zajednice / unije s (nekim) oblikom unutarnje organizacije kojim
će jednako i ravnomjerno biti nezadovoljne sve „strane“ – jer to je jedini
moguć kompromis u konkretnom slučaju – zadatak je koji stoji i pred
teoretičarima i praktičarima i Europske unije i Bosne i Hercegovine. Drugim
riječima, Bosni i Hercegovini zasigurno, a EU vjerovatno, predstoji rasprava o
usaglašavanju postojećih ili iznalaska novih teorijskih i praktičnih rješenja
nagomilanih nacionalnih pitanja.
Hoće li načela
supsidijarnosti i solidarnosti, neka od politika ili, pak, neko od pravila iz
obimnog paketa od 100.000 stranica pravnih normi i odluka / obaveza akumulirane
pravne stečevine EU (acquis communautaire) biti dovoljni za rješavanje problema u nastanku, ostaje da se vidi.
No, ono što bi Bosni i Hercegovini i Europskoj uniji uzajamno mnogo pomoglo,
mišljenja smo, jeste „učenje kroz praksu“, odnosno naporedo iznalaženje
rješenja problema u BiH i EU, ali bez previše eksperimentiranja i otkrivanja
šta sve ne funkcionira.
Nastavlja se...
Odgovori na nepostavljena pitanja - (1)
[1] Mujkić, Asim (2017) Uz godišnjicu protesta 2014. Perspektive borbe protiv nacionalizma.
Dostupno na: http://avangarda.ba/detaljno.php?id=210 (08.02.2017.)
[2] Mujkić, Asim (2017) Uz godišnjicu protesta 2014. Perspektive borbe protiv nacionalizma.
Dostupno na: http://avangarda.ba/detaljno.php?id=210 (08.02.2017.)
Primjedbe